REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3425/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o., Z., protiv ovršenice R. P., Z., OIB … , radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o ovrhovoditeljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 646/2021-2 od 30. studenoga 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-3277/2021-6 od 21. listopada 2021., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi s čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ).

2. Ovršenica na taj prijedlog nije odgovorila.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvoga stupnja kojim je odbijen kao neosnovan ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice radi naplate novčane tražbine od 10.907,55 eura u protuvrijednosti kuna sa zateznim kamatama te 6.780,00 kuna sa zateznim kamatama i troškova postupka. Prvostupanjski je sud primijenio odredbu čl. 80.b st. 2. OZ te ocijenio da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja, nakon što je utvrdio da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine (stana) na kojoj se ovrha predlaže provesti, ovrhovoditelj da je pravna osoba s temeljnim kapitalom u iznosu od 514.780.000,00 kn, da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, da nekretnina služi za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenice i da drugih nekretnina ovršenica nema, kao i da ovršenica nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

5. Postavljenim pitanjima ovrhovoditelj problematizira postojanje jedne od pretpostavki iz odredbe čl. 80.b st. 2. OZ koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene je li u nekom konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i ovršenika - vjerojatnosti da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, i to tako da ukazuje na to da prilikom podnošenja predmetnoga prijedloga za ovrhu nije bio dužan dokazati da se prethodno nije mogla provesti izvansudska ovrha na novčanim sredstvima i stalnom novčanom primanju - plaći i mirovini ovršenika, pri čemu se poziva na odredbe čl. 5. st. 3. i čl. 252.h st. 2. OZ i određene odluke viših sudova i ovoga revizijskog suda i tvrdi da je u njima zauzeto pravno shvaćanje s kojim je u suprotnosti shvaćanje zauzeto u predmetnim nižestupanjskim odlukama.

6. Navedena pitanja nisu važna za odluku u predmetu. Naime, odluka o neosnovanosti predmetnoga prijedloga za ovrhu ne temelji se na primjeni odredaba OZ-a kojima su propisani uvjeti za određivanje ovrhe drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe nakon što se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu nije mogla provesti niti na primjeni odredaba kojima je propisano da se sudska ovrha ne može zatražiti prije nego što se pokušala izvansudska, već na odredbi čl. 80.b st. 2. OZ, kojom je propisano upravo to da sud mora cijeniti, između ostaloga, i to je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri. Stoga se ni odluke na koje se ovrhovoditelj poziva pri obrazlaganju važnosti postavljenih pitanja uopće ne odnose na predmetnu situaciju.

7. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP u vezi s čl. 21. st. 2. OZ odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.