REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1415/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., vl. Obrta za proizvodnju proizvoda od betona za građevinarstvo B., OIB … , iz T., zastupanog po punomoćnici L. S., odvjetnici u P., protiv tuženika I. d.o.o., OIB … , P., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u P., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 595/2017-2 od 13. studenog 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj P-1990/15-35 od 16. siječnja 2017., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-595/2017-2 od 13. studenog 2018. odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina, zaključenog 01. studenog 2008. između tužitelja kao kupca i trgovačkog društva G. I. d.o.o. P., kao prodavatelja, ovjerenog u potpisu prodavatelja po javnom bilježniku T. F. iz P. dana 16. ožujka 2009. godine pod brojem OV-2120/09, stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini na k.č.br. 1259/5 u k.o. Tar, i to 6. etaža = 63/564 dijela nekretnine, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na dijelu I kata zgrade, površine 62,67 m2 koji je u planu etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "F", a kojem pripada i jedno parkirališno mjesto, upisano u podluložak 6., kao i zahtjev da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču-Parenzo brisanje prava vlasništva upisanog na toj nekretnini sa imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja (točka I izreke). Ujedno je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 45.710,00 kuna (točka II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke na način da je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 31.450,00 kn, dok je toč.
III. izreke odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
3. Tužitelj podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u toč. 1. i 3. izreke temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP).
4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i ukinuti obje nižestupanjske presude.
5. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Drugostupanjska presuda sadrži razlog o odlučnim činjenicama, kao i odgovore na bitne žalbene navode, te je sud drugog stupnja u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP odgovorio na sve bitne žalbene razloge.
10. Obzirom da je drugostupanjska presuda donijeta temeljem čl. 368. i čl. 373. toč. 3. ZPP nejasno je i netočno pozivanje tužitelja na čl. 373.a ZPP.
11. Neosnovani su i revizijski navodi tužitelja kojima tvrdi da je prilikom donošenja pobijanih nižestupanjskih presuda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP i to iz razloga koji će se u nastavku iznijeti.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini kako je opisana u toč. 1. obrazloženja. Tužitelj ovaj zahtjev temelji na tvrdnji (navedenoj u petitu postavljenog zahtjeva kojim je sud temeljem čl. 2. ZPP vezan) da je tu pravnu osnovu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopio sa trgovačkim društvom G. I. d.o.o. 1. studenog 2008. a na kojem je ovjeren potpis zakonskom zastupnika prodavatelja 16. ožujka 2009.
13. Imajući u vidu ovako postavljen tužbeni zahtjev sud prvog stupnja je pravilno odbio provođenje dokaza na okolnost da bi tužitelj stekao pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću jer ne postoji takav tužbeni zahtjev.
14. Sud prvog stupnja u obrazloženju odluke iznosi pravne stavove koji se odnose na zaključak o volji ugovornih stranaka prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji te zaključuje da između stranaka nije postojala volja da tužitelj stekne pravo vlasništva, a koja utvrđenja su povezana sa postavljenim tužbenim zahtjevom jer tužitelj tvrdi da upravo taj kupoprodajni ugovor čini pravni temelj za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
15. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir sve provedene dokaze, već su nižestupanjski sudovi svoju odluku temeljili na ocjeni dokaza u skladu sa čl. 8. ZPP.
16. Sud prvog stupnja, suprotno navodima tužitelja, iznosi zaključak da predugovor koji je tužitelj sklopio sa trgovačkim društvom G. I. d.o.o. 2005. ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva tužitelja.
17. Povodom revizijskih navoda tužitelja kojim osporava pravilnost ovakvog zaključka nižestupanjskih sudova smatrajući da su pogrešno primijenili materijalno pravo, valja odgovoriti da tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom određeno tvrdi da je upravo temeljem ugovora koji je sklopio sa trgovačkim društvom G. I. d.o.o. 1. studenog 2008. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmetom postupka i jedino o tako postavljenom tužbenom zahtjevu sud može odlučiti (čl. 2. ZPP).
18. Stoga su navodi tužitelja koje u postupku (prvostupanjskom, žalbenom, a ponavlja ih i u reviziji) iznosi u odnosu na predugovor koji je sklopio sa trgovačkim društvom G. I. d.o.o. irelevantni jer tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom ne traži od suda donošenja odluke da je upravo temeljem tog pravnog posla (predugovora iz 2005.) stekao valjani pravni temelj za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
19. U pogledu tvrdnji tužitelja da je tuženiku bilo poznato da je nekretninu koja je predmetom spora tužitelj već bio kupio valja ponoviti da se ovaj postupak vodi radi zahtjeva tužitelja za utvrđenjem da je kupoprodajnim ugovorom od 1. studenog 2008. stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva sporne nekretnine u zemljišnim knjigama.
20. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je ovjera potpisa prodavatelja na tom ugovoru izvršena 16. ožujka 2009., no da je još 28. listopada 2008. (dakle i prije nego je ugovor o prodaji stana sklopljen) na istoj nekretnini bila izvršena zabilježba ovrhe.
21. Slijedom navedenog, temeljem čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, koji je tada bio na snazi - dalje: OZ) više nije bilo dopušteno izvršiti bilo kakvu promjenu prava vlasništva ili bilo kojeg drugog stvarnog prava na toj nekretnini temeljem rapoložbe ovršenika bez obzira kada je ta raspoložba bila poduzeta.
22. Kako je tužitelj kupoprodajni ugovor (za koji tvrdi da je valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini) sklopio sa trgovačkim društvom G. I. d.o.o. i to u vrijeme kada je već u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba ovrhe na toj nekretnini i to radi provođenja ovrhe protiv prodavatelja, a tužitelj prethodno u zemljišnim knjigama nije izvršio zabilježbu predugovora koji je sa G. I. d.o.o. sklopio 2005., takvo raspolaganje prodavatelja više u smislu čl. 79. st. 3. OZ nije moglo stvarati pravne učinke, pa stoga tužitelj temeljem takvog raspolaganja nije niti mogao steći valjani pravni temelj za upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama.
23. Slijedom navedenog, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.
24. Kako podnošenje odgovora ne reviziju nije nužni trošak za vođenje spora, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
