REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5106/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika: 1. A. J., OIB … , 2. R. J., OIB … , 3. Z. J. J., OIB … i 4. A. J., OIB … , svi iz K., koje zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., protiv tuženika - protutužitelja V. K. e. G.. iz Austrije, K. am W., OIB … , kao pravnoga sljednika V. K. S. e. G.. iz Austrije, F., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1316/2020-2 od 7. travnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-7/2018 od 12. studenoga 2020., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja – protutuženika odbacuje se kao nedopušten.

II. Zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji – protutuženici (dalje: tužitelji) su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik – protutužitelj (dalje: tuženik) je predložio ovome revizijskom sudu da ga odbaci i tužitelje obveže da mu naknade trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tužitelji su prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno, njegovim odbijanjem, o njihovim zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu koji su kao korisnici kredita sklopili s tuženikom i o brisanju u zemljišnih knjiga prava zaloga na nekretninama.

5. Prvim u prijedlogu postavljenim pitanjem tužitelji problematiziraju pozivanje nižestupanjskih sudova na presudu Suda Europske unije broj C-630/17 (Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagersberg-Wolfsberg eGen) od 14. veljače 2019., tvrdnjom da ona nije pravno relevantna za odnos stranaka u predmetnoj parnici, s obzirom na to da se „iz izreke i obrazloženja iste presude iščitava da se odnosi (samo) na članice Europske unije, što Hrvatska u trenutku zaključenja ovoga ugovora nije bila“. Tužitelji pritom zanemaruju da se navedena presuda bavi Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine br. 72/17), pri čemu je važno da je taj Zakon donesen u vrijeme kada je Republika Hrvatska već bila država članica EU, a nije odlučno kada je sklopljen predmetni ugovor.

6. Ostalim dvama pitanjima tužitelji, što su činili i u postupku pred nižestupanjskim sudovima, ukazuju na navodnu ništetnost ugovora sklopljenog između stranaka zbog njegove navodne nemoralnosti i protivnosti Zakonu o bankama, što su činili i u postupku pred nižestupanskim sudovoma, pri čemu se kao na razlog važnosti pozivaju na izdvojena mišljenja dvaju sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odluci U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020., kojom je ukinut Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom i jedan stručni članak, što nisu razlozi važnosti u skladu s odredbom čl. 385.a ZPP te na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- I4455/2015 od 4. travnja 2017. iz koje se niti jedno shvaćanje ne može primijeniti na predmetni spor.

7. Dakle, niti jedno od postavljenih pitanja nije ono iz odredbe čl. 385. st. 1. odnosno čl. 385.a st. 1. ZPP.

8. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

9. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.