Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-877/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda zastupanog po punomoćniku A. V., dipl. pravniku, protiv tuženika C. O. d.d. zastupanog po punomoćniku Lj. R. L., dipl. pravniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 63-P-880/21-18 od 5. travnja 2022., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 63-P-880/21-18 od 5. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 51.590,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22.), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode tuženika kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio članu obitelji udovici S. G. osiguranika tužitelja pok. D. G. u razdoblju od 1. studenoga 2018. do 31. listopada 2020., a koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.
5. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 115/18.- u daljnjem tekstu: ZID ZOMO), a kojom se u članku 161. stavak 2. mijenja tako glasi:
Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to:
1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu
2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu
5.1. Prema odredbi članka 161. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 33/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/18. – u daljnjem tekstu: ZOMO), Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok prema odredbi članka 164. stavku 1. istoga Zakona, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i zaključka koje prihvaća i ovaj sud, da s obzirom na citirane zakonske odredbe, postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju.
6.1. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio citiranu odredbu članka 161. stavka 2. točku 2. ZID ZOMO-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., a kojom je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
6.2. Kako je utuženo potraživanje šteta za tužitelja, jer isplaćuje obiteljsku mirovinu udovici S. G. iza pokojnog osiguranika tužitelja D. G., a koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu. Budući da je taj sud visinu isplaćenih obiteljskih mirovina utvrdio na temelju dostavljene dokumentacije, odnosno podataka o isplaćenoj obiteljskoj mirovini i preslike banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, pravilo je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužitelju sporni iznos od 51.590,36 kuna sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom 28. studenog 2020. do isplate.
7. Imajući na umu navedeno, neosnovano tuženik tvrdi da tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete u visini isplaćene obiteljske mirovine (pogrešno tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj potražuje naknadu štete u visini isplaćene invalidske mirovine, kada se u ovom slučaju radi o isplati obiteljske mirovine, a ne invalidske), jer da bi osiguranik tuženika po redovnom tijeku stvari navršio 65 godina života (rođen 18. listopada 1940.), i po sili zakona da bi ostvario pravo starosnu mirovinu, pri čemu se neosnovano poziva na odredbu članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZOOP), kojim je propisano, da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kao i stavak 2. istoga članka, kojim je propisano stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, te stavak 3. toga članka, koji propisuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
7.1. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje štetu s osnove isplaćene obiteljske mirovine koju je isplatio članu obitelji udovici S. G., svoga osiguranika pok. D. G., koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika. Znači, smrt osiguranika tužitelja nastala je kao posljedica štetnog događaja uzrokovanim tuženikovim osiguranikom, zbog kojeg osiguranik tužitelja nikada neće moći ostvariti pravo na starosnu mirovinu, pa tužitelj isplatom obiteljske mirovina udovici njegovog osiguranika trpi štetu koju osnovano potražuje od tuženika jer zakonskim odredbama nije propisana mogućnost da samim navršavanjem godina života jednom priznata obiteljska mirovina postane starosnom, već se ona i dalje isplaćuje kao obiteljska.
7.2. Dakle, osiguranik koji je jednom stekao pravo na obiteljsku mirovinu, ne može steći pravo i na starosnu mirovinu navršavanjem određenog broja godina života jer ZOMO-u, koji se u ovom slučaju primjenjuje kao poseban propis, a ne ZOOP-u, sadrži pravila kojima je propisano korištenje, gubitak i ponovno utvrđivanje prava, a tuženik osim tvrdnje o postojanju činjenice da bi smrtno stradali tužiteljev osiguranik u međuvremenu navršio 65 godina života nije ničim dokazao da je korisniku obiteljske mirovine postojeće pravo ukinuto, niti je dokazao da je pravo koje je stekla, ostvarila kao privremeno, a ne kao trajno rješenje. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba članka 161. i 164. ZOMO-a prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, a ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
8. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP- a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.
