REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 787/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B., OIB …, iz R., zastupane po punomoćnici H. B., odvjetnici u R. protiv tuženika F. d.o.o., OIB …, O., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i S., R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2459/17-2 od 6. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Povrv- 121/2017-11 od 1. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-121/2017-20 od 5. siječnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2459/17-2 od 6. prosinca 2017. odbijena ja žalba tuženika i potvrđena u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Povrv-121/2017-11 od 1. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-121/2017-20 od 5. siječnja 2018., kojom je suđeno:
„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene, te se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. L. iz R., …, posl. broj Ovrv-449/2013 od 20. svibnja 2013.godine i nalaže tuženiku-protutužitelju F. d.o.o. O. da tužiteljici-protutuženoj namiri tražbinu u iznosu
od
331.705,30
kuna
(slovima:
tristotridesetjednutisućusedamstopetkunatridesetlipa) sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od dana 01. lipnja 2012. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužiteljici-protutuženoj naknadi trošak u iznosu od 55.709,57 kuna (slovima: pedesetpettisućasedamstodevetkunapedesetsedamlipa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II – Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
„Tužiteljica-protutužena dužna je platiti tužitelju kn 136.062,50 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na 83.000,00 kn od 19.01.2011.g. , a na 53.062,50 kn od 06.02.2012.g.po godišnjoj stopi koja je određena i koja se plaća za zakonske zatezne kamate tekuće između fizičkih osoba, sve to do isplate, te mu naknaditi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na njih od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, pobijajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Budući da se najveći dio revizije odnosi na činjenice treba reći da se revizija može podnijeti zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1., 2. i 3. ZPP), pa slijedom toga opsežno elaboriranje o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nije moglo biti predmet razmatranja u ovom, revizijskom, stadiju postupka. I u odnosu na dopuštene revizijske razloge stranka ih u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti, a ako nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. st. 1. ZPP).
7. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati nagradu po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 142712) koja se u ovom slučaju primjenjuje za zastupanje u postupcima pred sudovima, u sporovima pred Trgovačkim sudom u Rijeci vođenima pod posl. broj: P- 387/2009, P-510/2009, P-511/2009, P-1274/2009, P-572/2009, u predmetu Općinskog suda u Opatiji, posl. broj: P-660/10, u predmetu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kio- 105/2011 te u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl, br. 26/11. Predmet spora po protutužbi je zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi štetu u iznosu od 136.062, 50 kn.
8. Suprotno tvrdnji tuženika, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presude sudova nižeg stupnja nemaju nedostataka uslijed kojih se ne bi mogle ispitati. U reviziji se navodi da tužiteljica nije precizirala tužbeni zahtjev u pravcu za koje radnje traži nagradu i u kojem iznosu, a drugostupanjski sud je naveo da se to može utvrditi iz spisa u kojima je tužiteljica poduzimala radnje. Tuženik smatra da je u pitanju ravnopravnost stranaka i njihova jednakost u postupku te da viši sud „ne može zaključivati na temelju stanja nekih drugih spisa“. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je izvršen uvid u sudske spise u kojima je tužiteljica poduzimala pojedine radnje kao punomoćnica tuženika te su navedene sve radnje koje je poduzela, a to je učinjeno i obrazloženju drugostupanjske presude. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da je donosi i na temelju odredbe čl. 373a st. 1. i 2. ZPP, a on to može učiniti prema tim odredbama kad je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.
9. Tužiteljica je ispostavila račun br. … od 23. svibnja 2012. u kojem je tuženiku zaračunala nagradu za zastupanje u navedenim predmetima u iznosu od 311.705,30 kn. Tuženik je bio stranka u tim sudskim predmetima te je mogao provjeriti koje je radnje u njegovo ime poduzimala tužiteljica, a to je mogao učiniti i u ovoj parnici - ne tvrdi da mu je sud onemogućio uvid u spise niti je u zapisniku o ročištu na kojem je izveden dokaz uvidom spise unesen njegov prigovor u tom smislu. U odnosu na tvrdnju tuženika da sud ne može zaključivati na temelju stanja „nekih drugih spisa“ treba reći da je u ovakvoj vrsti sporova u biti to i jedino moguće. Ako odvjetnik tvrdi da je u određenom sudskom predmetu ili u više njih kao punomoćnik zastupao stranku i poduzimao određene parnične radnje nije jasno kako bi to bilo moguće utvrditi osim uvidom taj sudski spis ili u više njih.
10. Navodi u reviziji koji se tiču sadržaja pojedinih radnji poduzetih od strane tužiteljice u navedenim predmetima i navodi o vrijednosti predmeta spora u tim predmetima odnose se na utvrđene činjenice, a pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog.
11. Tuženik je u reviziji naveo da presudu suda drugog stupnja pobija i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali nije određeno navedeno ni obrazloženo u čemu se očituje pogrešna primjena materijalnog prava pa taj revizijski razlog u smislu odredbe čl. 386. ZPP nije uzet u obzir.
12.1. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženik je u suštini ponovio ono što je naveo u žalbi, tj. da su radnje u predmetima vođenim pred Trgovačkim sudom u Rijeci (P-510/09 i P-511/09) bile nepotrebne nakon 8. srpnja 2009., tj. nakon što je, kako se navodi u reviziji, „prvotuženiku“ (očito je u pitanju tuženik u ovoj parnici, a u predmetu P-511/09 je bio prvotuženik) pripojeno društvo S. d.o.o. O. U reviziji se navodi da je u predmetu P-511/09 tužiteljica poduzela tri radnje i to zastupanje na ročištu od 6. travnja 2010. i 6. veljače 2012. te je sastavila jedan podnesak u svibnju 2011., dok je u predmetu P-510/09 zastupala tuženika na ročištima od 22. rujna 2010. i 19. siječnja 2011. Sve su te radnje, smatra revident, bile nepotrebne jer su poduzete nakon izvršenog pripajanja (8. srpnja 2009.) i više nije postojao pravni interes za vođenje tih parnica.
12.2. Međutim, u obrazloženju pobijane presude je navedeno da iz spisa predmeta P-510/09 proizlazi da je tužiteljica saznala za činjenicu ustupanja udjela tek 19. studenoga 2012. kada je prvotuženik u tom postupku obavijestio sud o ustupanju udjela. U predmetu P-511/09 odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o prijenosu poslovnih udjela između prvotuženika kao prenositelja i drugotuženika S. I., a što je potvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4455/13. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je u tom predmetu tuženika (u ovoj parnici) i nakon prestanka punomoći tužiteljice nastavio zastupati novi punomoćnik koji je nastavio predlagati izvođenje dokaza.
12.3. To su činjenična utvrđenja iz postupka koji je prethodio reviziji, ali tuženik u reviziji ne tvrdi da su ti navodi u suprotnosti s izvedenim dokazima, tj. da iz spisa predmeta P-510/09 i P-511/09 proizlazi nešto što je u suprotnosti s tim navodima (čime bi eventualno bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).
13. Pritom se ističe da je tužiteljica imala pravni položaj nalogoprimca i bila je dužna postupati po uputama tuženika kao nalogodavca kako to proizlazi iz odredbi koje uređuju ugovor o nalogu (čl. 763. - 784. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08). Ako je nakon 8. srpnja 2009. prestao pravni interes (ili prestala potreba za vođenje parnice u navedena dva predmeta kako se navodi u reviziji, tužitelj je trebao dati uputu (nalog) tužiteljici da povuče tužbu (ili da prizna tužbeni zahtjev ako je bio u ulozi tuženika), a tijekom postupka to nije tvrdio niti je takvu tvrdnju iznio u reviziji (čak što više, u predmetu P-511/09 angažirao je novog punomoćnika nakon što je prestala punomoć tužiteljice).
14. Zbog svega navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
