Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9338/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.K., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog D.K., podnijete protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: 65. Pp J-190/2020-9 od 12. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D.K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni D.K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 720,00 kuna, a što je protuvrijednost od 200,00 DEM-a i koji je upozoren da ako u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni D.K. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni D.K. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je nesporno da su on i N.K. bili u konfliktu, da ozljede koje je zadobio N.K. nisu nastale od udarca žalitelja i da mu nije uputio udarac nogom u glavu te radi dokazivanja nepovezanosti ozljeda i djelovanja žalitelja predlaže da se ispitaju S.T. i M.V..

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja izvođenjem svih potrebnih dokaza tijekom postupka budući je na glavnoj raspravi održanoj dana 10. ožujka 2022. godine, tijekom koje je ispitao uredno pozvanog okrivljenika i koji u obrani nije u potpunosti osporavao odlučne činjenice navodeći da je dosita došlo fizičkog sukoba sa N.K. kojeg je prethodno zajedno sa S. izvukao iz auta sa mjesta suvozača, a kojeg je nakon ponovnog pokušaja ulaska u vozilu, odgurnuo i zatvorio vrata, ali je osporavao da bi mu nanio ozljede, navodeći da je N.K. sam pao jer je bio pod utjecajem alkohola od 2,62 g/kg u organizmu. Prvostupanjski sud je na istom ročištu u prisustvu okrivljenika ispitao svjedoka N.K. koji je decidirano izjavio da je zadobio udarac nogom u glavu i da je bio svjestan neovisno što je bio pod utjecajem alkohola da mu je taj udarac zadao okrivljeni D.K., da je zadobio ozljede nosa, usnice, čela, zubiju i što je navedeno u medicinskoj dokumentaciji, a na koji je iskaz okrivljenik postavio pitanja svjedoku na koja je isti odgovorio sukladno ranije iznesenom iskazu. Prvostupanjski sud je nakon zakonito provedene glavne rasprave, cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te iznio u obrazloženju valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaz ispitanog svjedoka optužbe, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

4.1. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to obrane okrivljenika te iskaza svjedoka, nesporno utvrdio da je okrivljeni D.K. dana 22. prosinca 2019. godine u 03,00 u mjestu XX kod kbr. 11 narušavao javni red i mir na način da je iz osobnog vozila marke „Ford Focus“, reg. oznaka XX, kojim je trebala upravljati M.V. izvlačio N.K. koji je sjedio na mjestu suvozača i nije želio izaći iz vozila te istoga udario nogom u predjelu glave od kojeg je udarca isti pao na pod, te time na opisani način tučnjavom na javnom mjestu remetio javni red i mir, a što predstavlja obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

4.2. U odnosu na dokazne prijedloge žalitelja koje ističe u žalbi da se ispitaju svjedoci S.T. i M.V., potrebno je navesti da je u odredbi članka 195. stavka 3. u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi

Prekršajnog zakona propisano da se

dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, dok iz stanja spisa nesporno proizlazi kako su naveden osobe bile prisutne opisanom događaju, a za koje je okolnosti događaj okrivljenik znao i koji na glavnoj raspravi održanoj dana 10. ožujka 2022. godine, nije predlagao da se navedene osobe ispitaju kao svjedoci obrane, zbog čega je i u tom smislu trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

5. Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika sukladno članku 202.stavku 5. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud našao da je izrečena novčana kazna u iznosu od 720,00 kuna, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj. Za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana. Prvostupanjski je sud okrivljenom D.K. izrekao za počinjeni prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanu kaznu u iznosu od 720,00 kuna, a koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, pa stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

6. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog D.K. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.