Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9823/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.N. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbama okr. M.N. i okr. K.N. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. srpnja 2022., broj: 31. SB Pp-1286/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. M.N. i okr. K.N. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.N. i okr. K.N. su obvezni naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa), svaki, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. srpnja 2022., broj: 31. SB Pp-1286/2022-10, proglašeni su krivim okr. M.N. i okr. K.N.. da su, na način činjenično opisan u izreci presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. M.N. izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, a okr. K.N. primjenom propisa o ublažavanju kazne novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, koje kazne su dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, uz obvezu na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 180,00 kuna, svaki okrivljenik.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okr. M.N. je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – supruge K.N. na bilo kojem mjestu gdje se zatekne, na udaljenosti manjoj od 10 metara, u trajanju od jednog mjeseca.

2. Protiv te presude okr. M.N. po branitelju odvjetniku K.K. podnio je žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Okr. K.N. po braniteljici odvjetnici J.Š. podnijela je žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi svake krivnje i kazne.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka okr. M.N. navodi da su iskazi dani pred policijom od strane oba okrivljenika „plod otrovne voćke“ te se na njima ne može temeljiti zakonita presuda.

6.1. Nije u pravu okrivljenik da se presuda temelji na nezakonitim dokazima. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji oba okrivljenika za međusobno nasilje u obitelji, između ostalih dokaza, temeljio i na njihovim iskazima sa zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje od 14. svibnja 2022.

6.2. Neosnovano okrivljenik smatra da su iskazi okr. M.N. i okr. K.N. dani na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika „plodovi trule voćke“, odnosno nezakoniti dokazi te da se njihovim korištenjem na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku. Da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja osumnjičenika, u okviru izvida prekršaja, moglo koristiti kao dokaz u postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Navedeni iskazi su zakoniti dokazi sukladno čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, a pri tome ga moraju upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona propisano je da se zapisnici o ispitivanju osumnjičenika iz st. 6. toga članka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

6.3. Iz zapisnika o ispitivanju M.N., a jednako i K.N. u svojstvu osumnjičenika pred policijom (list 21.-26. spisa) razvidno je da su ispitani u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, upozoreni su da imaju pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njihovom ispitivanju, a odricanje o pravu na branitelja unijeto je u zapisnik. 6.4. Kako, su dakle, osumnjičenici na policiji ispitani sukladno odredbi čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, zapisnici o njihovom ispitivanju su zakonit dokaz, mogu se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku i na njima je zakonito prvostupanjski sud temeljio presudu. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

7. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7.1. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud u postupku ispitao oba okrivljenika, proveo dokaz njihovim suočenjem, ispitao svjedoke A.S., J.Š, E.N. i M.N., te pročitao materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta. Okrivljenici nisu bili dosljedni u obrani tijekom postupka, već su promijenili svoje obrane te je osnovano prvostupanjski sud cijenio istinitim njihove obrane sa zapisnika PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje od 14. svibnja 2022. u 23,20, odnosno 23,25 sati, neposredno nakon događaja istog dana oko 20,00 sati. Naime, okrivljenici su pred policijom iskazivali neposredno nakon događaja, kada su sjećanja svježa i neopterećena protekom vremena i obiteljskim odnosima, pri čemu je okr. M.N. neposredno nakon događaja izjavio da je uputio supruzi riječi „Jebem ti majku glupačo“, dok je okr. K.N. priznala da se obratila suprugu riječima da je glup, a kada joj se obratio riječima „Jebem ti majku glupačo“, uzvratila mu je istim riječima. I pred policijom i pred sudom okrivljenica je dosljedno iskazala da ju je okrivljenik lijevom rukom udario u predjelu desnog obraza, ali da udarac nije bio jak. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao odgovarajuće razloge za prihvaćanje obrane oba okrivljenika sa zapisnika o ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, kao i za neprihvaćanje iskaza svjedoka A.S., dok na iskazima ostalih ispitanih svjedoka sud nije temeljio svoju odluku, budući nisu imali neposrednih saznanja o događaju.

7.2. Okr. M.N. u žalbi ističe da mu se stavlja na teret fizičko nasilje uslijed udarca, od kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda, što se nikako ne može tretirati ozljeđivanjem, dok je okrivljenica njemu zadala tjelesnu ozljedu, o čemu se ništa ne spominje u izreci presude, iako je to nesporno dokazano.

7.3. U smislu čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Tjelesno nasilje predstavlja svaki oblik namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu kojim kod iste nisu nastupile posljedice u vidu ozljede jer će se u tom slučaju raditi o nekom obliku tjelesne ozljede koje su propisane Kaznenim zakonom kao kazneno djelo. Stoga, tjelesno nasilje obuhvaća bilo koji oblik tjelesnog nasilja uslijed kojeg nije nastupila posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu. Zadajući udarac otvorenim dijelom dlana lijeve ruke po desnoj strani lica okr. K.N., a da pri tome nije nastupila tjelesna ozljeda, okrivljenik je postupio upravo u smislu odredbe čl.10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

7.4. U odnosu na tjelesnu ozljedu za koju okr. M.N. tvrdi da je zadobio od okr. K.N., a ne spominje se u izreci prvostupanjske presude, ističe se okrivljeniku da je prvostupanjski sud u odnosu na navedeno dao odgovarajuće obrazloženje u odlomku 21. pobijane presude.

8. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava okr. M.N. navodi da je sud primijenio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, iako se ova prepirka ne može podvesti pod čl. 10. t. 1. i t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8.1. U odnosu na primjenu čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji obrazloženo je u odjeljku 6.3. ove presude. U odnosu na čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ističe se da je u smislu navedenog propisa nasilje u obitelji „3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost“, dakle povreda dostojanstva i uznemirenost bitni su za procjenu da li određene riječi predstavljaju psihičko nasilje u odnosu na žrtvu. Oboje okrivljenika su iskazali da su riječi upućene im od suokrivljenika prouzročili kod njih povredu dostojanstva i uznemirenost, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje.

9. Iz sadržaja žalbe okr. K.N. proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, odnosno da je održana glavna rasprava bez sudjelovanja stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama Prekršajnog zakona.

9.1. Prvenstveno, okrivljenica ističe da nije saslušana u ovom postupku. Međutim, protivno tvrdnjama žalbe, prema stanju spisa predmeta okr. K.N. ispitana je pred prvostupanjskim sudom 17. lipnja 2022. (list 35 spisa), okolnosno i opširno je iznijela svoju obranu, suočena je sa okr. M.N., odgovarala je na pitanje branitelja okr. M.N. i predstavnika tužitelja i stavila primjedbe na iskaz okr. M.N.. Činjenica je da se uredno pozvana okrivljenica pozivu za glavnu raspravu 22. srpnja 2022. nije odazvala, a svoj izostanak nije opravdala te je sud odlučio da će se glavna rasprava održati, budući njena nazočnost nije nužna za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, a naročito imajući u vidu da je već dala svoju obranu, koju je sud i pročitao na toj glavnoj raspravi.

9.2. Nadalje, neosnovano se ističe žalbom da je sud trebao prihvatiti zamolbu za odgodu ročišta braniteljice okr. K.N. za 22. srpnja 2022., koji je zatražila podneskom od 21. srpnja 2022. U odnosu na ovaj žalbeni navod žaliteljica se upućuje na razloge navedene u odlomku 2. prvostupanjske presude, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanja.

9.3. U odnosu na žalbeni navod da okrivljenica nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret niti je imala ikakvu namjeru ga počiniti, prvostupanjski je sud odluku o njenoj krivnji temeljio na zakonitom dokazu, zapisniku o njenom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, koji je, kako je već navedeno, zakonit dokaz. Za postojanje krivnje za prekršaj dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što u ovom prekršajnom predmetu nije slučaj, iz kojih razloga su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.

10. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenici nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

11. Okr. K.N. u žalbi samo uvodno naznačuje da žalbu podnosi zbog odluke o prekršajnoj sankciji. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečene novčane kazne, te nalazi da su okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečene primjerene novčane kazne, koje nisu previsoke.

11.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini propisanog posebnog minimuma u iznosu 2.000,00 kuna izrečena okr. M.N. i ublažena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna izrečena okr. K.N., primjerene stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11.2. Naime, za prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona na strani okrivljenika izrekao blažu vrstu propisane kazne, a novčane kazne u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetne prekršaje primjerene su i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za ublažavanjem (odnosno daljnjim ublažavanjem) izrečenih novčanih kazni.

12. Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – supruge K.N. na bilo kojem mjestu gdje se zatekne, na udaljenosti manjoj od 10 metara, u trajanju od jednog mjeseca, izrečena okr. M.N. na zakonu je osnovana, sud je primjenu zaštitne mjere obrazložio opravdanim zakonskim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, a okr. M.N. u žalbi ne ističe niti jedan žalbeni navod u odnosu na primijenjenu zaštitnu mjeru. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u donjoj zakonom propisanoj granici, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

13. Žalbu u odnosu na troškove prekršajnog postupka okr. K.N. ovaj sud nije razmatrao, budući ta žalbena osnova nije ničim obrazložena niti konkretizirana.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.