REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-7724/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B. M. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog B. M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: 81. Pp J- 2588/2019 od 6. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog B. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni B. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa se od optužbe
da bi:
dana 3. srpnja 2019. godine u 07,40 sati, ispred restorana „E.“ u O., M. T. kbr. xx, narušavao javni red i mir na načina da je parkirao svoje vozilo registarskih oznaka xxxx, a koji prostor je suvlasništvo svih stanara zgrade u sklopu koje se nalazi i restoran „E.“, onemogućivši normalan prolazak vlasniku restorana kao i drugim građanima te je ometao i nužan prolazak drugih stanara zgrade preko zajedničko dijela terase, te je omeo i nužan prolazak drugih stanara zgrade preko zajedničkog dijela terase, dakle remetio javni red i mir, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenog B. M. postala je bespredmetna.
III. Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni B. M. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te je mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 564,68 kuna, a što je protuvrijednost od 150,00 DEM-a i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni B. M. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni B. M. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja podnijete žalbe, navodeći u bitnome da nije počinio prekršaj, da je parkirao automobil na okućnici koja je u njegovom vlasništvu, dok vlasnik ugostiteljskog objekta „E.“ nema pravo koristit terasu za obavljanje dvoje djelatnosti o čemu je predočio presudu Županijskog suda u Rijeci i rješenje o ovrsi, da opisanu nekretninu ne koristi suprotno odluci Grada Opatija koji nije ovlašten ograničavati mu pravo vlasništva, da je istina kako je komunalni redar uklonio vozilo, ali da je njegovo rješenje povodom žalbe poništeno, a protiv Grada Opatije je podnio tužbu zbog smetanja posjeda i da je pogrešan zaključak suda da je okrivljenik parkiranjem vozila uznemirio svoje susjede te da su drugi stanari mogli tražiti sudsku zaštitu u tom smislu i da je isti uznemiren zbog gostiju obrta „E.“ koji ga najčešće u alkoholiziranom stanju onemogućavaju u mirnom korištenju svoga vlasništva i predlaže ukidanje prvostupanjske presude i provođenje ponovnog postupka pred drugim sucem.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona odnosno djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj.
5. Naime, okrivljeniku se optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijske postaje Opatija, broj: 511-09-31/105/118/19 od 15. srpnja 2019. stavlja na teret da je dana 3. srpnja 2019. u 07,40 sati, ispred restorana „E.“ u O., M. T. kbr. xx, došlo do narušavanja javnog reda i mira na terasi koja posluj u sklopu restorana, te je dostupna javnosti i posjetiteljima, na način da je poradi neriješenog imovinsko pravnog spora, svoje osobno vozilo „Renault Twingo“ registarskih oznaka xxxx parkirao na terasu restorana, koja je inače u suvlasništvu svih stanara zgrade u sklopu koje se nalazi i restoran i koju restoran „E.“ temeljem ugovora koristi za svoje poslovanje, parkiravši ga do samog zida zgrade odnosno ulaznih vrata u restoran „E.“ čime je vlasniku T. M. i njegovoj supruzi R. M. onemogućio ulaz u restoran i kretanje javnim prostorom kao i ostvarivanju njihovih prava u pogledu rada i normalnog načina života te kretanje građana javnom površinom (terasom restorana), a koji su zbog takvog ponašanja okrivljenika morali odvraćati posjetitelje od korištenja njihovih usluga i koji je takvim ponašanjem kod suvlasnika terase odnosno stanara zgrade M. Š., B. Š., J. L., S. D., V. D., M. B. izazvao revolt i nemir, neraspoloženje uznemirenost, a parkiranim vozilom onemogućio njihov neometan nužan prolaz preko zajedničkog dijela terase na kojoj nisu postavljeni stolovi kafe bara, te kod posjetitelja restorana i javnosti izazvao javnu osudu i negodovanje, dok je i sam događaj medijski popraćen u negativnome kontekstu u vrijeme turističke sezone i time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.1. Prvostupanjski sud je poveo glavnu raspravu te izveo potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica te ispitao okrivljenika kao i predložene svjedoke optužbe, te pročitao priloženu sudsku dokumentaciju kao i druge dokaze, a nakon čega je okrivljenika proglasio krivim da je dana 3. srpnja 2019. godine u 07,40 sati, ispred restorana „E.“ u O., M. T. kbr. xx, narušavao javni red i mir na načina da je parkirao svoje vozilo registarskih oznaka xxxx, a koji prostor je suvlasništvo svih stanara zgrade u sklopu koje se nalazi i restoran „E.“, onemogućivši normalan prolazak vlasniku restorana kao i drugim građanima te je ometao i nužan prolazak drugih stanara zgrade preko zajedničko dijela terase, te je omeo i nužan prolazak drugih stanara zgrade preko zajedničkog dijela terase, dakle remetio javni red i mir i na opisani način počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. Međutim, prema normativnoj ocijeni ovog suda, iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude, ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koje biće prekršaja je opisano na način da čini prekršaj osoba koja se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir i koja će se zbog toga kazniti novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 200,00 DEM-a ili kaznom zatvora do 30 dana. Naime, radnja okrivljenika koja se sastoji u nepropisnom parkiranju vozila na prostor koji je suvlasništvo svih stanara zgrade u sklopu koje se nalazi i restoran „E.“ i koje je onemogućilo normalan prolazak vlasniku restorana kao i drugim građanima te je predstavljao ometanje nužnog prolaska drugih stanara zgrade preko zajedničko dijela terase, svakako u svom opisu ne sadržava tuču, svađu ili viku u konkretnom slučaju, dok se zakonom propisana generalna klauzula „na drugi način„ mora tumačiti tako da protupravno ponašanje mora biti jako slično ranijem opisanom ponašanju u zakonskom biću članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i ne smije znatno odstupati od propisane tuče, svađe ili vike, budući da nije dopušteno ekstenzivno tumačiti zakon i koristi analogiju, koja je u ovom slučaju iznimno zakonom dopuštena, na štetu okrivljenika u kojim bi se slučajevima neistovjetne radnje mogle podvesti pod zakonsko obilježje prekršaja, a zbog čega bi norma bila nejasna i nerazumljiva. Stoga, budući da u konkretnom slučaju nepropisno parkiranje vozila koje je opisano u činjeničnom opisu, znatno odudara od prethodno opisane tuče, svađe ili vike u biću prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prema normativnoj ocijeni ovog suda radnja okrivljenika u konkretnom slučaju ne predstavlja navedeni prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Isto tako u konkretnom slučaju uzimajući u obzir načelo „Iura novit curia“ koje je propisano odredom članka 174. stavka 4. Prekršajnog zakona, a u svezi sa člankom 449. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19), činjenični opis prekršaja sadržan u izreci prvostupanjske presude se ne može podvesti pod prekršaj iz članka 82. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22), jer se radi o različitim objektima prekršajnopravne zaštite i zbog čega je povodom žalbe okrivljenika ovaj sud po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 182. točki 1. Prekršajnog zakona preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na žalitelja, budući da opisana radnja okrivljenog B. M. u izreci prvostupanjske presude ne sadrži konstitutivne elemente prekršaja i zbog čega je okrivljenog B. M. trebalo osloboditi od optužbe.
7. U svezi navedene odluke troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona primjenom odredbe članka 140. stavka 2. citiranog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 5. listopada 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.
