REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2393/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tužene H. ..., Z., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R 267/2018-2 od 21. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2995/2015-22 od 10. travnja 2018., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja D. M., kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 2995/2015-22 od 10. travnja 2018., suđeno je:

"I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. M. iz Z., ..., OIB: ..., koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju D. M. od 26. listopada 2015. koju je dao tuženik H. ..., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku H. ... da tužitelja D. M. vrati na njegovo radno mjesto snimatelj tona, kao i da mu naknadi trošak, sve u roku od 8 dana."

te je naloženo tužitelju D. M. naknaditi tuženici troškove parničkog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana. (toč. 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R- 267/2018-2 od 21. veljače 2019. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

4. Tuženica je odgovorila na reviziju. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj se u reviziji (sadržajno) pozvao na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 221.a ZPP kao i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7.1. Bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi t. 8. ZPP tužitelj nalazi u tome što prema njegovoj tvrdnji drugostupanjski sud nije brižljivo ocijenio žalbeni navod da je elektronska poruka (mail) od 16. listopada 2015. (u kojem "priznaje" da je za sve odgovoran) nezakoniti dokaz te da je obrazloženje drugostupanjske presude o odlučnim činjenicama proturječno provedenim dokazima što bi ujedno po navodima tužitelja imalo za posljedicu postojanje i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7.2. Time što je cijenio (između ostalog) kao dokaz elektronsku poruku (mail) od 16. listopada 2015., sud prvog stupnja nije postupio protivno odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) koja propisuje da se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu upotrijebiti u sudskom postupku. Naime, navedeni mail nije pribavljen na nezakoniti način, već ga je tužitelj sam poslao tuženici tijekom korištenja godišnjeg odmora. Inače, to što se neki dokaz eventualno ne bi mogao koristiti u kaznenom postupku ne znači da je nezakonito pribavljen niti da se ne može koristiti u parničnom postupku. Zakon o parničnom postupku u svom čl. 8. propisuje da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te u tom smislu valja reći da razlog za otkaz ugovora o radu nije sporni mail već i ostali dokazi koje je sud cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene.

7.3 Kako pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi te nema proturječnosti između razloga navedenih u obrazloženju presude i zapisnika o iskazima svjedoka, to ovaj sud ne nalazi bitnih povreda postupka na koje tužitelj ukazuje navodima o pogrešnom utvrđenju činjenice

– trenutka saznanja o počinjenoj teškoj povredi radnih obveza.

7.4. Osporavanje činjenica i činjeničnih zaključaka nije dopušteno u reviziji (čl. 385.ZPP).

8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten jer da nisu postojali valjani razlozi u smislu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - u daljnjem tekstu ZR) kao i da je otkaz dan izvan prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu, nastavno, da radni odnos nije prestao te zahtjev tužitelja za vraćanje na rad kod tuženika.

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 17. siječnja 2007. kao snimatelj tona;

- da je tužitelj bio zadužen za vozilo reg. oznake ...

- da iz pojedinačnih naloga za vožnju proizlaze datumi vožnje, relacije, stanje brojila, vrijeme polaska, dolaska,

- da je vozač svojim potpisom potvrđivao podatke u takvom nalogu;

- da iz računa po INA kartici, na osnovi popisa događaja položaja i kretanja vozila u sporno vrijeme, proizlazi da je kartica korištena u trenutku kada se vozilo nije nalazilo na benzinskoj postaji;

- da je tužitelj u razdoblju od studenog 2014. do listopada 2015. godine, INA službenom karticom platio 6621,89 litara goriva koje u vozilo nije nikada utočeno;

- da je koordinacija sindikata u funkciji radničkog vijeća dala suglasnost da poslodavac pri donošenje odluke o otkazu postupi po važećim dokumentima HRT-a ;

- da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. listopada 2015. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa;

- da je tužitelj protiv odluke o Otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava 17. studenog 2015.;

- da tuženik na zahtjev nije odgovorio.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj doista počinio povredu obveze iz radnog odnosa koju mu je tuženik u osporenoj odluci o otkazivanju ugovora o radu stavio na teret, odnosno da je tuženik, u smislu članka 135. stavak 3. ZR-a, dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz iz članka 116. ZR,. Stoga su zaključili da je odluka o otkazu pravilna i zakonita pa su odbili tužbeni zahtjev.

11.1. Pravilna je ocjena sudova da je poslodavac u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu s obzirom na to da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se odlukom o otkazu osnovano stavlja na teret. (nepravilno korištenje motornog vozila, nepridržavanje Pravilnika o korištenju motornih vozila i Odluke o detaširanju motornih vozila kao i nepravilno korištenje poslovne INA kartice).

12. Prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2 ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. Tužitelj niti u reviziji, jednako kao niti u svojoj žalbi, ne osporava činjeničnu osnovu na kojoj se temelji sporni otkaz već utvrđene činjenice drugačije prosuđuje, ponavljajući pritom da je " (…) dobio otkaz zbog toga što je radio posao koji uopće nije bio u opisu njegova radnog mjesta i za koji nije plaćen (…) te da je vozio predmetno vozilo jer nitko drugi nije bio to u stanju raditi ili nije htio raditi zbog vlastite komocije (…)".

13.1. Međutim, takvim navodima tužitelj bezuspješno osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude, odnosno dopuštenost otkaza jer je u postupku pred nižestupanjskim sudovima pravilno utvrđeno da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR-a).

14. Nadalje, neosnovano tužitelj u reviziji prigovara da tuženik prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije poštivao rok iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR. Tom je odredbom propisano da se ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14.1. U pogledu primjene navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka izrazio shvaćanje (Rev-1822/97 od 17. prosinca 1997., Rev- 943/01 od 03. listopada 2001. i Revr-306/03-2 od 3.ožujka 2004.) iz kojih proizlazi da dan saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, predstavlja dan kojeg je za te činjenice saznala osoba ovlaštena za donošenje, a prema kojemu s obzirom na to da saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu, nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za otkaz.

14.2. Međutim, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je dužan na nedvojben način utvrditi da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija-izvanredni otkaz ugovora o radu. (tako Vrhovni sud RH, primjerice, u odluci Revr-677/13 od 14. listopada 2014).

14.3. Točno je da je, u konkretnom slučaju poslodavac možda i ranije mogao uočiti određene nepravilnosti (prilikom vođenja evidencije o korištenju motornih vozila), međutim tada još nije imao potpune podatke o težini povrede radne obveze. Vrijeme saznanja o postojanju pravno relevantne činjenica (one koja predstavlja opravdani razlog za otkazivanje predmetnog ugovora o radu) je 16. listopada 2015., odnosno dan kada je B. S. (ravnatelj poslovanja i tužitelju nadređena osoba) saznao za povredu radne obveze (u punom opsegu). Kako je Odluka o otkazu donesena 26. listopada 2015. to, u ovom slučaju, nije protekao zakonski rok od 15 dana od saznanja za postojanje povrede.

15. Slijedom navedenog, tužitelj navodima revizije nije doveo u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske presude, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (toč. I.) na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

17. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, s obzirom na to da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice. (toč. 2. izreke presude).

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.