REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2235/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz O., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica R. V., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu V., B. i C. u O., protiv 1. tuženika E. d.d. S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u O. društvu G. & P., Pisarnica O., 2. tuženika Grada Osijeka, O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica Lj. V., dipl. iur., 3. tuženika T. d.d. Z., OIB: ... i 4. tuženika I. d.o.o. za graditeljstvo i usluge, O., OIB: ... , kao pravnog slijednika G. d.o.o. O., OIB: ... , radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3984/2020-2 od 9. prosinca 2021., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-254/2018- 35 od 30. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istoga suda broj Pn-254/2018-39 od 3. rujna 2020., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog 1. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog 1. tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženik E. d.d. S. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3984/2020-2 od 9. prosinca 2021., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-254/2018-35 od 30. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istoga suda broj Pn-254/2018-39 od 3. rujna 2020.

2. Tuženik u prijedlogu postavlja pitanja:

„1. Da li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem novog tužbenog zahtjeva i trenutak preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva?

2. Da li u slučaju preinake tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva, nadomještanjem postojećeg tužbenog zahtjeva novim da li se parnica u vezi s prijašnjim zahtjevom gasi, da li se u odnosu prema tom zahtjevu primjenjuju pravila o povlačenju tužbe te da li pri takvom preinačenju tužbe smatra da postavljanjem prvotnog zahtjeva nije ni nastao prekid zastarijevanja, a sve imajući u vidu da je riječ o pitanjima pod točkom 1 i 2 u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, na koju se poziva tuženik u obrazloženju razloga važnosti postavljenih pitanja a sve u pogledu primjene odredbe čl. 242. st. 1 ZOO i 191 st. 1 ZPP-a i to Rev 1004/2013- od 25. ožujka 2014 godine, Revr -1797/2010 od 10.03.2013 godine, Rev 719/1996 od 16. veljače 2000. godine, Revr – 1460/2013 od 24. siječnja 2017 godine, Rev-463/2009 od 06. svibnja 2009 godine?

3. Da li je rok za saznanje za štetu, za početak zastare imovinske štete započeo kada je tužitelju nastala šteta oštećenjem stana 2006 godine ili najkasnije podnošenjem tužbe 2009 godine kada je tužitelj mogao znati za opseg štete ali i ne njenu konačnu visinu ili tek nakon provedenog vještačenja 2014 godine kada je utvrđena konačna visina štete, te da li je za naknadu imovinske štete za početak tijeka zastare u smislu odredbe čl. 230. st.1 ZOO odlučno ili nije odlučno kada je tužitelj saznao odnosno utvrdio konačan novčani iznos štete?

4. Da li je saznanje za štetu i osobu štetnika je ono vrijeme kada je u konkretnom slučaju tužitelj saznao za opseg štete(oštećenje stana 2006 godine, podnošenje tužbe 2009. godine) a i ne njenu visinu(vještačenjem 2014 godine) i kada su tužitelju bili dostupni podaci o osobi štetnika a ne od saznanja za njegovu odgovornost u smislu odredbe čl. 230 st. 1 zakona o obveznim odnosima prema kojem potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a sve imajući u vidu da je riječ o pitanjima pod točkom 3 i 4 te da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, na koju se poziva tuženik u obrazloženju razloga važnosti postavljenih pitanja a sve u pogledu primjene odredbe čl. 230. st. 1 ZOO i to Rev- 3531/1999- 2 od 01. travnja 2003 godine, Rev 788/1990 od 30.08.1990, Rev- 2577/2013 od 30 svibnja 2017, Rev 254/2006 od 05 travnja 2006 godine, Rev 2457/2012 od o5 veljače 2013 godine, Žs. Zagreb Gž-1858/2016 od 05. rujna 2017?

5. Da li je sud II stupnja prekoračio tužbeni zahtjev kada je dosudio tužitelju naknadu štete na stanu sagrađenom na k.č.br 5976/7 k.o. Osijek upisan u poduložak 11605 a tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu štete na stanu sagrađenom na k.č.br: 5976/8 k.o. Osijek upisan u poduložak 11 307?

6. Da li je tužitelj aktivno legitimiran za naknadu štete kada tužbenim zahtjevom traži naknadu štete na stanu sagrađenom na k.č.br: 5976/8 k.o. Osijek upisan u poduložak 11 307 a sud utvrđuje da je TUŽITELJ VLASNIK STANA SAGRAĐENOG NA K.Č.BR. BR 5976/7 K.O. O. UPISAN U PODULOŽAK 11605 a sve imajući u vidu da je riječ o pitanjima pod točkom 5 i 6 te da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, na koju se poziva tuženik u obrazloženju razloga važnosti postavljenih pitanja a sve u pogledu primjene odredbe čl. 2 i 186 st. 1 ZPP-a i to Rev- 580/1993 od 15 veljače 1994 godine?

7. Da li je tužbeni zahtjev tužiteljice iz tužbe od 02.06.2006. i podneska od 11.06.2010. godine postavljen u smislu objektivne kumulacije više zahtjeva (čl. 188 st. 2 ZPP-a) a koji dopušta sudu da o slijedećem zahtjevu odlučuje ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan ili je postavljen kao alternativnom ovlaštenju (čl.327 ZPP-a) a koji uz zahtjev za ispunjenje utužene činidbe (popravak stana tužiteljice) sadrži izjavu o pristanku tužiteljice da umjesto utužene činidbe primi neku drugu činidbu (isplatu konkretnog novčanog iznosa)?

8. Da li, ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu pa je tijekom postupka preinačio tužbu na način da umjesto prvobitne činidbe iz tužbenog zahtjeva postavio zahtjev koji je ranije u tužbi naveden kao procesna facultas alternativa, da li litispedencija u odnosu na taj tužbeni zahtjev nastupa dostavom tuženiku tužiteljeve izjave o preinaci tužbe a ne podnošenjem tužbenog zahtjeva, a sve imajući u vidu da je riječ o pitanjima pod točkom 7 i 8 te da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda i prakse drugih drugostupanjskih sudova na koju se poziva tuženik u obrazloženju razloga važnosti postavljenih pitanja a sve u pogledu primjene odredbe čl. 188 i 327 ZPP-a i to: Rev- 1049/2014 od 31. svibnja 2016 godine, Rev-732/2004 od 09. veljače 2005 godine, Rev -1001/2007 od 12.prosinca 2007 godine. VTS PŽ-4130/2005 od 05.04.2007.

9. Da li je žalbeni sud dužan odgovoriti na žalbene prigovore koji su od odlučnog značaja za odluku o sporu kada žalba sadržava konkretne prigovore na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u pogledu visine štete, te da li presude prvog i drugog stupnja nemaju razloga o odlučnim činjenicama kada se sud samo paušalno poziva na nalaz vještaka, bez da navede koje su činjenice i iz kojih razloga smatraju utvrđenim čime je počinjena apsolutna bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 točka 11 kao i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u vezi s čl. 375 st. 1 ZPP-a i čl. 261 i 262 ZPP-a. te protivno čl. 29 stavak 1 Ustava RH koji obvezuju sudove da za svoj odluke daju dostatne i relevantne razloge a sve imajući u vidu da je riječ o pitanju pod točkom 9. te da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda i prakse drugih drugostupanjskih sudova a sve u pogledu primjene čl. 354. st. 2 točka 11, 354. st. 1 u vezi s čl. 375 st. 1. i 261 i 262 ZPP-a i to Rev- 866/2011 od 01. veljače 2017, Revx 1174/2011 od 11. srpnja 2012, Rev 1717/2015 – od 25. travnja 2019. godine, Rev- 93/1993 od 26. siječnja 1994. godine.“

3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode 1. tuženika i predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženik postavljenim pitanjima (prvim i drugim) problematizira je li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbenog zahtjeva i pritom se poziva na različitu praksu revizijskog suda. Međutim, u situaciji kada su sudovi zaključili da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP, o odgovoru na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu.

6. U odnosu na treće i četvrto pitanje kojima tuženik problematizira početak tijeka zastare za imovinsku štetu, postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u više svojih odluka (broj Rev-2042/2018 od 8. lipnja 2022. i broj Rev-1700/2016 od 18. svibnja 2022. i dr.), a pobijana odluka je donesena u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7. Peto i šesto postavljeno pitanje odnose se na isključivo na konkretan spor, pa se ne radi o pitanjima u smislu odredbe članka 385.a ZPP koja bi bila važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. U odnosu na sadržaj sedmog i osmog postavljenog pitanja, valja reći da tuženik s njima problematizira zahtjev tužiteljice u odnosu na koji je utvrđen da je tužba povučena, dok devetim postavljenim pitanjem pokušava dovesti u sumnju pravilnost pobijane odluke ukazujući pri tome na bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinjenu u postupku pred sudom drugog stupnja.

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. u svezi s člankom 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

10. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog 1. tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.