REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 777/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. L. , OIB: … , drugotužiteljice M. L., OIB: … , i trećetužitelja I. L., OIB: … , svi iz K., koje zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z.,

2,

protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika P. d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik F. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š., Š. i G. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7156/16-2 od 13. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-892/08-50 od 13. srpnja 2016., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija prvotužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7156/16-2 od 13. veljače 2018. kojim je presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-892/08-50 od 13. srpnja 2016. potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prvotužitelja radi naknade imovinske štete u iznosu 28.886,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB te radi naknade neimovinske štete u iznosu 235.000,00 kuna odbijen kao neosnovan, kao i dijela drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev prvotužitelja radi naknade neimovinske štete za iznos 15.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija drugotužiteljice i trećetužitelja kao nedopuštena.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija prvotužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7156/16-2 od 13. veljače 2018. kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom 1. izreke tuženici naloženo isplatiti prvotužitelju iznos 15.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. srpnja 2016. do isplate, pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev drugotužiteljice radi isplate iznosa 150.000,00 kuna kao i zahtjev trećetužitelja radi isplate iznosa 100.000,00 kuna, sve na ime naknade nematerijalne (neimovinske) štete s pripadajućom zateznom kamatom, pod točkom 3. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotužitelja radi isplate iznosa 28.886,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na ime naknade materijalne (imovinske) štete s pripadajućom kamatom kako je to pobliže specificirano pod točkom 3. izreke, pod točkom 4. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev prvotužitelja na ime naknade nematerijalne (neimovinske) štete u iznosu 235.000,00 kuna, dok je pod točkom 5. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim su zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani (točke 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude), te je ujedno prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkama 1. i 5. izreke na način da je zahtjev prvotužitelja radi naknade neimovinske štete za iznos 15.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan te je tužiteljima naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 66.505,00 kuna i umješaču u iznosu 64.206,25 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Drugotužiteljica i trećetužitelj su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelji su predložili prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku predmet i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija prvotužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je revizija drugotužiteljice i trećetužitelja nedopuštena.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (toč. 3.).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP je propisano da u slučaju kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

8. U smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP, kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

9. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na prvotužitelja prelazi iznos 200.000,00 kuna (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), valjalo je njegovu reviziju razmotriti kao redovnu reviziju, dok u odnosu na drugotužiteljicu i trećetužitelja vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn te je stoga njihovu reviziju valjalo razmotriti kao izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

10. U odnosu na reviziju prvotužitelja, postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U reviziji prvotužitelj navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (odluka donesenih u postupku nepotpunog izvlaštenja prvotužitelja), radi čega se pobijana presuda ne može ispitati.

12. Suprotno takvim navodima, ocjena ovog suda je da pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je drugostupanjski sud jasno i neproturječno obrazložio razloge zbog kojih je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev prvotužitelja, prihvaćajući pritom ocjenu dokaza prvostupanjskog suda glede odlučnih činjenica (čl. 8. ZPP), koje su među ostalim provedenim dokazima, utvrđene i na temelju dostavljenih isprava – rješenja donesenih u postupku nepotpunog izvlaštenja prvotužitelja radi izgradnje plinovoda.

13. Također, valja istaknuti da pozivanje prvotužitelja u reviziji na rješenja Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji od 12. ožujka 2012., rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 27. kolovoza 2015. kao i presudu Upravnog suda u Rijeci od 15. svibnja 2017. ima značaj pozivanja na nove činjenice i nove dokaze koje stranke u reviziji mogu iznijeti samo ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti – o čemu u konkretnom slučaju nije riječ (čl. 387. ZPP-a). Naime, prvotužitelj time zapravo ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - što nije revizijski razlog o kojem se u ovom stadiju postupka može raspravljati (čl. 385. ZPP).

14. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom 375. st. 1. ZPP, na počinjenje koje prvotužitelj neosnovano ukazuje u reviziji.

15. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja radi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade kao i neimovinske štete, za koje tvrdi da ih je pretrpio uslijed provođenja postupka nepotpunog izvlaštenja na nekretnini koja je u njegovu vlasništvu.

16. Tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, jer je drugostupanjski sud ocijenio da prvotužitelj nije dokazao postojanje protupravnosti u postupanju tuženice kao opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, sve u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

17. Valja pri tome imati na umu da su opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu - subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Radnja štetnika je protupravna ako je njome povrijeđen pravni propis.

17.1. Prvotužitelj u ovom predmetu nije dokazao postojanje protupravnosti u postupanju tuženice i stoga ovdje nisu ispunjene osnovne pretpostavke za odgovornost tuženice za naknadu štete.

18. U konkretnom slučaju, korisnik izvlaštenja je stupio u posjed nepotpuno izvlaštene nekretnine postupajući sukladno ovlastima nadležnih tijela, sve u skladu s pravima koja pripadaju korisniku nepotpunog izvlaštenja prema Zakonu o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01 - dalje: ZI).

18.1. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZI nekretnina se može izvlastiti (uz ostalo) radi izvođenja radova ili izgradnje objekata gospodarske infrastrukture (prometna, telekomunikacijska, vodoprivredna, energetska), pri čemu izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje izvršeno. Nepotpunim izvlaštenjem može se ustanoviti služnost na zemljištu ili zgradi (čl. 4. st. 2. ZI). Nekretnina se može izvlastiti nakon što je na način određen ovim Zakonom utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju objekta ili izvođenje drugih radova (čl. 6. ZI).

18.2. Prema odredbi čl. 28. ZI korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, ukoliko je do tada prijašnjem vlasniku isplatio naknadu utvrđenu u smislu čl. 33. st. 1. i čl. 35. ovoga Zakona, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu, a u protivnom danom isplate naknade, odnosno predajom u posjed druge odgovarajuće nekretnine, ukoliko se prijašnji vlasnik i korisnik izvlaštenja drukčije ne sporazume.

18.3. Iznimno se može dopustiti stupanje korisnika izvlaštenja u posjed izvlaštene nekretnine na zahtjev korisnika izvlaštenja u kojem zahtjevu je iznio razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nekretnine i uz zahtjev podnio dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada utvrđena u smislu čl. 33. st. 1. i čl. 35. ZI, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik pismeno pozvan, ali je odbio primiti isplatu utvrđene naknade. Vlada Republike Hrvatske je tijelo koje može odlučiti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slučaja ili da bi se otklonila znatnija šteta.

18.4. Korisnik izvlaštenja dužan je po čl. 29. ZI nadoknaditi štetu koju je vlasniku nanio stupanjem u posjed nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, samo ako prijedlog za izvlaštenje bude u daljnjem postupku odbijen.

19. U konkretnom slučaju, utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju magistralnog plinovoda te je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 12. siječnja 2006. korisnik izvlaštenja stupio u posjed dijela nekretnine prvotužitelja prije pravomoćnosti rješenja o nepotpunom izvlaštenju, dok je prvotužitelj kao vlasnik nekretnine odbio primiti isplatu utvrđene naknade, te postupak izvlaštenja još nije pravomoćno okončan jer prvotužitelj traži potpuno izvlaštenje nekretnine.

20. Suprotno revizijskim navodima prvotužitelja, budući da je postupak nepotpunog izvlaštenja prvotužitelja i stupanja u posjed korisnika izvlaštenja prije okončanja postupka izvlaštenja proveden sukladno naprijed citiranim odredbama ZI, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da u postupanju tuženice i umješača na strani tuženice nema elemenata protupravnosti.

21. Pritom je drugostupanjski sud prvotužitelja pravilno uputio na primjenu odredbe čl. 29. ZI, u slučaju da prijedlog za izvlaštenje u daljnjem postupku bude odbijen. 22. Slijedom navedenog, kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju prvotužitelja u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

23. Obzirom da prvotužitelj podnosi reviziju i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

24. Stoga revizija prvotužitelja protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

25. Reviziju drugotužiteljice i trećetužitelja valjalo je razmotriti kao izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

26. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

27. Revidenti su u reviziji naznačili sljedeće pitanje:

„Da li u parničnom postupku radi naknade štete nastale uslijed nezakonitog postupka izvlaštenja, parnični sud može temeljiti odluku o nepostojanju protupravnosti u postupanju Republike Hrvatske te korisnika izvlaštenja, bez da je predmetni postupak izvlaštenja pravomoćno okončan?“

28. Međutim, u reviziji nisu naznačeni podaci iz kojih bi se moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova ili da bi pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na postavljeno pitanje bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom, niti su revidenti određeno i na relevantan način argumentirali druge razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

29. Naime, ako su u reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

30. Prema tome, podnesena revizija drugotužiteljice i trećetužitelja ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

31. Iz tih je razloga revizija nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, valjalo riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.