REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3105/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, ..., OIB: ..., protiv tuženice pod 1/ I. K., S., ..., OIB ..., tuženice pod 2/ T. K., S., ..., OIB ..., tuženice pod 3/ M. D., S., ..., OIB ..., tuženika pod 4/ A. D., S., ..., OIB ..., svi zastupani po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, vrijednost predmeta spora: 1.050.000,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1294/2017-2 od 20. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8630/2015 od 4. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1294/2017-2 od 20. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 8630/2015 od 4. svibnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

'' Utvrđuje se da je tužitelj za cijelo vlasnik nekretnine označene kao čestica zemlje ..., upisane u ZU ..., K.O. S., pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude zatražiti i postići kod nadležnog suda upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika.''

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženima ad/1-4/ na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 75.000,00 kuna.".

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP), podnio tužitelj. Ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 4.a st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' broj 53/90, dalje: Novela Zakona o građevinskom zemljištu) jer u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od dviju pretpostavki za primjenu te odredbe. To iz razloga jer je predmetno građevinsko zemljište privedeno namjeni i jer je to zemljište u društveno vlasništvo preneseno prije 22. veljače 1974. Dodaje i kako je svrha oduzimanja ovog i svih okolnih zemljišta izgradnja čitavog naselja T. u S. (radna oznaka ...), a ne jedne zgrade kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud navodeći kako takva zgrada nije izgrađena. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju A. B. od 27. rujna 2016. navedeno je kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja: dio igrališta, dio vrtića, asfaltiranu ulicu, parking, ulaz u zgradu, zgradu i dvorište. Suprotno stavu nižestupanjskih sudova nije od značaja što prednik tužitelja nije upisao svoje pravo korištenja u zemljišnim knjigama jer on to pravo korištenja nije stekao pravnim poslom pa taj upis nema konstitutivan značaj. Traži naknadu cjelokupnog parničnog troška.

3. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini – građevinskom zemljištu, i upisa tog prava u zemljišnim knjigama.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- su tuženici upisani kao vlasnici predmetne nekretnine (čest. zem. ..., Z.U. ...) u zemljišnim knjigama na temelju čl. 361. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, u daljnjem tekstu ZV),

- je rješenjem Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Sekretarijata za upravno pravne poslove, O. S., od 07. kolovoza 1970., sukladno odredbi članka 4. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (''Narodne novine'' broj 30/68), predmetno građevinsko zemljište, uknjiženog prava vlasništva prednika tuženika D. M. ud. A. i D. T. pok. A., postalo društveno vlasništvo.

- je 12. kolovoza 1970. od strane Odsjeka za imovinsko pravne poslove Sekretarijata za upravno pravne poslove O. S., na temelju čl. 3. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (''Službeni list SFRJ'' 5/68), doneseno rješenje o predaji posjeda predmetnog zemljišta u posjed predniku tužitelja Poduzeću za izgradnju S. radi izgradnje zgrada za kolektivno stanovanje s javnim objektima (stambene jedinice ...),

- je u Odsjeku za imovinske poslove O. S. 06. travnja 1971. bila održana rasprava na kojoj je predmet bio sporazumno određivanje naknade i za predmetnu nekretninu, a čiji su raniji korisnici bili prednici tuženih u ovom postupku i to D. M. za ¾ dijela i D. T. za ¼ dijela, a kojima su ove nekretnine deposedirane pravomoćnim rješenjem O. S. od 12. kolovoza 1970.,

- je na navedenoj raspravi sklopljena nagodba kojom se O. S. obvezala isplatiti D. M. iznos od 100.000.- dinara, a D. T. iznos od 24.173,98 dinara na ime navedenog oduzetog zemljišta, te je ovaj nalog za isplatu i dan financijskoj službi 06. travnja 1971.,

- su na predmetnom zemljištu prije oduzimanja iz posjeda prednika tuženika bile zasađene određene kulture (karanfili, stabla bresaka i sl.),

- je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju A. B. od 27. rujna 2016. navedeno kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja: dio igrališta, dio vrtića, asfaltiranu ulicu, parking, ulaz u zgradu, dio zgrade i dvorište.

8. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen, na temelju čl. 361. st. 1. ZV i čl. 4a Novele Zakona o građevinskom zemljištu, jer Poduzeće za izgradnju S. nije do stupanja na snagu ZV upisalo u zemljišne knjige svoje pravo korištenja pa nije postalo korisnik navedenog zemljišta zbog čega nije moglo niti prenijeti pravo korištenja čestice na O. S., a O. S. na Grad Split. Pravo korištenja je rješenjem o predaji posjeda zemljišta od 12. kolovoza 1970. trebalo biti oduzeto korisnicima M. D. i T. D. i biti dano Poduzeću za izgradnju S., ali kako Poduzeće za izgradnju S. nije postalo korisnikom navedenog zemljišta niti je navedeno zemljište privedeno namjeni – izgradnjom zgrade za kolektivno stanovanje s javnim objektima, u zemljišnim knjigama suda su ostali upisani raniji korisnici čije pravo korištenja je po sili zakona, sukladno čl. 361. st. 1. ZV, postalo pravo vlasništva.

9. Osnovani su revidentovi navodi kako u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 4.a Novele Zakona o građevinskom zemljištu jer je predmetno građevinsko zemljište preneseno u društveno vlasništvo prije 22. veljače 1974., ali i jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju A. B. od 27. rujna 2016. proizlazi kako je to zemljište privedeno namjeni – izgradnji zgrada za kolektivno stanovanje s javnim objektima, imajući pritom u vidu i činjenicu da su na predmetnom zemljištu prije njegovog oduzimanja iz posjeda prednika tuženika bile zasađene određene poljoprivredne kulture.

10. Osnovano revident navodi i kako u konkretnom slučaju upis prava korištenja prednika tužitelja u zemljišne knjige nema konstitutivan značaj jer ga je navedeni stekao rješenjem nadležnog tijela O. S., pa je prednik tužitelja već tada stekao pravo korištenja. S tim u vezi su i proturječni navodi nižestupanjskih sudova kada zaključuju kako prednik tužitelja nije stekao pravo korištenja, a zatim navode kako mu je to pravo, na temelju čl. 4.a Novele Zakona o građevinskom zemljištu, prestalo po sili zakona stupanjem na snagu toga Zakona.

11. Zato su obje nižestupanjske presude zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koji se revizijski razlog, među ostalima, tužitelj pozvao u reviziji, pa je, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima ovoga suda izloženima pod točkama 9. i 10. obrazloženja ovoga rješenja, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

13. Točka II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.