REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 309/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj) Zavod ... S. B., ..., OIB: ..., protiv tuženice-protutužiteljice (dalje tuženica) B. L. iz Z., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-49/2016-2 od 11. prosinca 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-3/2016-15 od 4. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se revizija i dopuna revizije tuženice kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena i djelomično preinačena prvostupanjska presuda te je njome pravomoćno presuđeno:
''- Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja u iznosu od 432.579,74 kn,
- Utvrđuje se postojanje tražbine tuženice u iznosu od 140.614,00 kn,
- Prebijaju se tražbine tužitelja u iznosu od 432.579,74 kn s tražbinom tuženice u iznosu od 140.614,00 kn te se:
- Odbija tužbeni zahtjev tužitelja do visine koje je njegova tražbina kompenzirana s tražbinom tuženice za iznos od 140.614,00 kn,
- Nalaže se tuženici da isplati tužitelju daljnji iznos od 291.965,74 kn sa zateznom kamatom a visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od 11. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena a sve u roku od 8 dana.
Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice kojim se "nalaže tužitelju da isplati tuženici novčani iznos od 100.000,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 11.veljače 2013. do konačne isplate, kao i naknaditi troškove protutužbe, sve u roku od 15 dana."
- Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.726,57 kn u roku od 8 dana.
- Odbijaju se zahtjevi tuženice za naknadu troškova žalbe i troškova odgovora na žalbu.''.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na čl. 382. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP), podnijela tuženica zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da je ona učinila nespornima visinu isplaćenih iznosa i datume isplata, dakle, iznos od 535.162,30 kn te da je propustio primijeniti odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), i to prije svega odredbe čl. 11. toga Pravilnika, te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO). Traži naknadu troška sastava revizije.
3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za vraćanje svih iznosa primljenih po osnovi Ugovora o specijalizaciji iz školske medicine sklopljenog između stranaka 17. listopada 2005. (dalje: Ugovor) i izmijenjenog 22. prosinca 2011. Anexom broj 1. ugovora o specijalizaciji iz školske medicine (dalje: Anex), s pripadajućim doprinosima i zakonskom zateznom kamatom, zbog tuženičinog otkaza ugovora o radu od 7. studenog 2012. odnosno prije proteka vremenskog perioda od tri godine nakon specijalističkog ispita, koliko je trajala specijalizacija i koliko se tuženica Ugovorom obvezala ostati u radnom odnosu kod tužitelja.
6. Drugostupanjski sud je utemeljio pobijanu presudu na odredbi čl. 373.a ZPP pa u konkretnom slučaju tuženica može podnijeti i reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, kako to osnovano navodi u reviziji. U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).
7. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- su stranke sklopile Ugovor o specijalizaciji iz školske medicine, dana 16. studenog 2005., temeljem kojeg je tuženica upućena na specijalizaciju iz medicinske grane- školska medicina u trajanju od tri godine,
- su 22. prosinca 2011. sklopile Anex broj 1. ugovora o specijalizaciji iz školske medicine,
- je tuženica 27. rujna 2010. završila specijalizaciju,
- je tuženica otkazala tužitelju ugovor o radu otkazom od 07. studenog 2012. i da je odradila otkazni rok te da joj je radni odnos prestao kod tužitelja i zaključen s danom 10. prosinca 2012.,
- su u čl. 3. Anexa stranke sporazumno izmijenile čl. 8. Ugovora, te je ugovoreno da će tužena ostati u radnom odnosu kod tužitelja u vremenskom periodu koliko je trajala specijalizacija, u protivnom je dužna vratiti tužitelju sve iznose primljene po osnovu Ugovora s pripadajućim doprinosima i zakonskom zateznom kamatom, te tužitelju naknaditi tako nastalu štetu sukladno čl. 5. Ugovora,
- je tuženici isplaćeno na ime bruto plaće iznos od 408.858,39 kn, po osnovi doprinosa na plaću iznos od 70.545,49 kn, po osnovi troškova prijevoza 8.388,95 kn, naknade za odvojeni život 17.033,17 kuna, po osnovi regresa ukupni iznos od 3.500,00 kn, po osnovi božićnice 3.250,00 kn, dar za djecu 1.300,00 kn, za troškove službenog puta 1.234,40 kn, za troškove školarine 14.000,00 kn, za troškove mentorstva 7.051,87 kn, tako da je za navedeno razdoblje tužitelj teretio tuženicu za troškove specijalizacije u ukupnom iznosu od 535.162,30 kn,
- je tuženica tijekom specijalizacije radila i u ambulantama tužitelja u N. G. i S. B. kako to proizlazi iz iskaza tuženice i evidencije o prisutnosti na radu, dakle tijekom specijalizacije tuženica je obavljala rad kod tužitelja i za obavljeni rad pripada joj plaća u iznosu od 140.614,00 kn,
- je tuženica nakon utuženja isplatila tužitelju 100.000,00 kn,
- je nepobijanim djelom prvostupanjske presude tužitelju dosuđen iznos od 2.582,56 kn.
8. Drugostupanjski sud je utemeljio pobijanu presudu na odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika ("Narodne novine" broj 33/94, 53/98, 64/98, 97/99, 84/01 i 43/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora te istaknuo kako je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" 110/11, 133/11, 54/12 i 49/13) jer Anexom nije ugovorena primjena svih pravilnika i njihovih odredbi niti je kojim od tih pravilnika, osim u dijelu koji je obuhvaćen Anexom (skraćivanjem roka radnog odnosa nakon položenog specijalističkog ispita sa šest na tri godine), određena njihova primjena na ugovore koji su sklopljeni prije njihovog donošenja. Dodao je i da je tuženica učinila nespornima visinu isplaćenih iznosa i datume isplata dakle, iznos od 435.162,30 kn iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nakon njezine uplate 100.000,00 kn, pa je oduzimanjem iznosa od 140.614,00 kn i 2.582,56 kn, došao do dosuđenog iznosa od 291.965,74 kn.
9. Neosnovano revidentica navodi kako je drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da je ona učinila nespornima visinu isplaćenih iznosa i datume isplata dakle, iznos od 535.162,30 kn, budući da iz zapisnika s ročišta od 19. svibnja 2016. na kojemu je zaključena glavna rasprava, proizlazi da je njezin punomoćnik naveo kako smatra nepotrebnim izvođenje financijskog vještačenja jer nije sporna visina isplaćenih iznosa niti datumi isplate, nakon čega je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenjem toga dokaza. Pritom su nižestupanjski sudovi jasno obrazložili da su svi utuženi troškovi vezani uz specijalizaciju jer su isplaćeni po osnovi Ugovora i ugovora o radu.
10. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno propusta primjene Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), i to prije svega odredaba čl. 11. toga Pravilnika, s čim u vezi je u odlukama ovoga suda broj Revr 771/2016-2 od 26. rujna 2018. i Revr 333/2017-2 od 20. studenog 2018. obrazloženo:
''Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o specijalizaciji nije ni donesen niti je stupio na snagu predmetni Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11 - dalje: Pravilnik). Odredbe Pravilnika ne primjenjuju se na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu Pravilnika. Prema tome, odredbe naknadno donesenog Pravilnika ne mogu na temelju čl. 248. st. 2. ZOO stupiti na mjesto ugovornih odredbi ranije sklopljenog Ugovora o specijalizaciji. Osim toga, treba imati na umu da su nižestupanjske presude donesene na temelju ukinute odredbe Pravilnika. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 11. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), time da su ukinuti članci prestali važiti 31. prosinca 2017. uz obrazloženje da Zakonom o zdravstvenoj zaštiti nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da, između ostalog, pravilnikom propiše najdulje trajanje obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja i dr. (odluka broj U- II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. – "Narodne novine", broj 89/17). Iako su nižestupanjske presude donesene prije stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida čl. 11. Pravilnika, u trenutku odlučivanja o reviziji nema mjesta primijeni odredbi Pravilnika koji je prestao važiti jer je Ustavni sud utvrdio da su nezakonite.''
S takvim pravnim shvaćanjem suglasno je i ovo vijeće revizijskog suda.
11. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno propusta primjene čl. 1111. ZOO jer zbog svega navedenog nije bilo mjesta primjeni te odredbe budući da je tužitelj osnovano stekao plaćeni iznos od 100.000,00 kn, ali i da je, osim toga, i povukao tužbu za taj iznos.
12. Stoga je, na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.
Zagrebu, 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
