Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-209/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: …, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. M. J. C., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. – o. d.d. Z., OIB: …, zastupan po OD O., P. & p. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2113/2012. od 28. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2113/2012. od 28. siječnja 2022. potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2113/2012. od 28. siječnja 2022. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 207.380,59 kuna sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci, te je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.554,70 kuna.
Rješenjem istoga suda i broja dozvoljena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u podnesku tužiteljice od 19. travnja 2019.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog
FORMTEXT pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete temeljem Ugovora o osiguranju od odgovornosti odvjetnika slijedom čega je trebala dokazati da li su ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu, odnosno dokazati štetnu radnju koja predstavlja pogrešku ili propust u zastupanju, uzročno posljedičnu vezu između štete i štetne radnje odnosno da je baš određena štetna radnja odvjetnika, ovdje I. I. dovela do štete upravo u iznosu koji tužiteljica potražuje tužbom.
7. Prvostupanjski sud je pravilno tužbeni zahtjev odbio. Odredbom članka 44. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 9/94.) propisano je naime da se odvjetnik dužan osigurati od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, a nesporno je da je odvjetnik I. I. bio osiguran kod tuženika od odgovornosti za štetu.
Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,29/18.) tko drugome prouzročili štetu dužan je naknaditi istu ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje dok je stavkom 2. istog članka propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Tužiteljica tvrdi da je zbog postupanja svoga tadašnjeg punomoćnika, odvjetnika I. I., pretrpjela štetu s obzirom da isti nije podizao poštu, pa tako niti presudu Trgovačkog suda u Zadru broj: P-306/2007. od 15. rujna 2009. zbog čega je protiv iste propustio podnijeti žalbu te je presuda postala pravomoćna.
8. Protivno žalbenim navodima, s obzirom da se uzročno posljedična veza ne presumira, tužiteljica je u ovom postupku bila dužna dokazati da je upravo radnja punomoćnika dovela do štete u iznosu koji ona potražuje.
Presudom Trgovačkog suda u Zadru broj: P-306/2007. od 15. rujna 2009. u kojem postupku je tužiteljica bila zastupana po osiguraniku tuženika odvjetniku I. I., ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-7595/2001. od 10. prosinca 2001. kojim je naloženo tuženiku M. S. isplatiti tužiteljici iznos od 92.736,88 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom i trošak ovršnog postupka od 2.840,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.248,60 kuna. Tužiteljica je dakle bila dužna u ovom postupku dokazati da je upravo radnja punomoćnika dovela do štete u iznosu koji potražuje jer da bi po redovnom tijeku stvari uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom u predmetu broj P-306/2007. Sama činjenica da osiguranik tuženika, a punomoćnik odvjetnik tužiteljice nije pristupio na ročišta i poduzeo radnju podnošenja pravnog lijeka protiv presude sukladno ovlastima iz punomoćni u predmetu Trgovačkog suda u Zadru broj: P- 306/2007. ne predstavlja nužno štetu u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima već je tužiteljica u ovom postupku bila dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da bi pristupanjem na propuštena ročišta i pravovremeno
FORMTEXT podnošenje žalbe protiv presude, ta presuda bila izmijenjena u korist tužiteljice, a niti ne navodi što je to njezin punomoćnik trebao istaknuti u žalbi da bi žalba protiv presude bila osnovana.
Protivno stoga žalbenim navodima, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala osnovnu pretpostavku naknade štete odnosno uzročno posljedičnu vezu između propusta osiguranika tuženika odvjetnika I. I. i štete koju u ovom postupku tužiteljica potražuje, pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.
O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
9. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužiteljice valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi, dok je rješenje koje nije pobijano žalbom ostalo neizmijenjeno.
10. O zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužiteljice.
Vukovar, 5. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin,v.r.
