Poslovni broj Gž-591/2021

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. H. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćnici M. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Grada Z., Z., . OIB: ..., zastupan po punomoćniku Z. G., odvjetniku iz Z. te umješača na strani tuženika C. O. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1654/18 od 27. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje toč. I. izreke, osim u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate na iznos od 2.625,00 kn/348,40 eur[1] počev od 15. prosinca 2018. do 26. listopada 2020., kao i toč. III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1654/18 od 27. listopada 2020. godine.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se dio toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1654/18 od 27. listopada 2020. godine koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim ista potražuje od tuženika isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.625,00 kn/348,40 eur od 15. prosinca 2018. do 26. listopada 2020. godine kao neosnovan.

III. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 31.625,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. U toč. II. izreke presude suda prvog stupnja odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim ista potražuje od tuženika isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu od 31.625,00 kuna od 7. lipnja 2018. do 14. prosinca 2018. godine kao neosnovanim.

3. U toč. III. izreke pobijane presude nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.763,80 kn zajedno s s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2020. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Protiv toč. I. i III. izreke presude suda prvog stupnja žali se tuženik, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), sadržajno ponavljajući navode iz prvostupanjskog postupka te predlažući presudu suda prvog stupnja preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda djelomično nepravilna i nezakonita.

8. Sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U postupku je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo 1. ožujka 2018. na način da je tužiteljica hodala po nogostupu raskrižja H. ulice i Ulice G. V., u zimskim uvjetima, a koji nogostup nije bio očišćen od leda na koji je tužiteljica zakoračila i stala, slijedom čega se tjelesno ozlijedila (višedijelni prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti).

10. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja o odgovornosti tuženika zbog propusta u održavanju gradske ulice, a posebno nogostupa (pješačkog otoka).

11. Naime, prema odredbi čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 109/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178,04, 38/09, 79/09 – u daljnjem tekstu: ZKG) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, u komunalne djelatnosti spada održavanje nerazvrstanih cesta te održavanje javnih površina, a pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje, između ostalog, dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

12. Prema odredbi čl. 2. st. 2. ZKG-u propisana je obveza jedinica lokalne samouprave te pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti, da osiguraju trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te da održavaju komunalne objekte i uređaje u stanju funkcionalne sposobnosti.

13. Sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 2. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Z. 16/98, 23/03 i 6/08 – u daljnjem tekstu: Odluka), utvrđuje da u ovom konkretnom slučaju predmetna cesta nije posebnim propisom razvrstana u javnu cestu te se stoga ista ima smatra nerazvrstanom cestom, kao i da su temeljem odredbe čl. 4. navedene Odluke sastavni dio nerazvrstanih cesta i pješačke staze te nogostupi.

14. Obzirom na mjesto štetnog događaja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno Odluku o nerazvrstanim cestama koju je Gradska skupština Grada Z. donijela na četvrtoj sjednici 29. kolovoza 2013. godine.

15. Odredbom čl. 2 Odluke određeno je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Z., dok je odredbom čl. 5. određeno da nerazvrstanu cestu čine uz ostalo i nogostup po kojem se kreću pješaci. Zatim, odredbom čl. 7. st. 1. određeno je da Grad Z. upravlja nerazvrstanim cestama, a odredbom čl. 8. iste odluke je određeno da poslovi upravljanja obuhvaćaju i održavanje nerazvrstanih cesta.

16. Nadalje, odredbom čl. 15. st. 1. Odluke određuje da među poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta ulaze i poslovi osiguranja prohodnosti u zimskim uvjetima (zimska služba) te da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Z. C.. Odredbom čl. 18. Odluke određeni su poslovi redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u zimskim uvjetima, a među njima su i zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa i zapuha te čišćenje snijega s kolnika, nogostupa i prometne signalizacije.

17. Slijedom navedenog, iz citiranih propisa proizlazi da je upravo tuženik obvezan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju na način da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete. To što je tuženik obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti prenio u nadležnost drugoj pravnoj osobi, nije od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici, obzirom odgovornost tuženika izrijekom proizlazi iz ranije citiranih zakonskih odredbi.

18. Slijedom navedenog, dužnost održavanja pješačkog otoka kao sigurnog za kretanje pješaka bila je dužnost tuženika, koju je on mogao povjeriti drugoj osobi. Eventualni propusti druge osobe, konkretno Z. H., Podružnice Z. C. d.o.o. pri održavanju, ne mogu tuženika osloboditi od odgovornosti za valjano funkcioniranje nerazvrstanih cesta. Naime, Z. C. d.o.o., kao pravna osoba na koju je tuženik prenio dio svojih ovlasti, odgovoran je upravo tuženik te isti prema drugoj osobi može ostvarivati eventualne regresne zahtjeve. Tuženik međutim, kao jedinica lokalne samouprave, ostaje odgovoran prema osobama koje pretrpe štetu nastalu uslijed neodržavanja ili neadekvatnog održavanja nerazvrstanih cesta te njihovih pripadajućih dijelova. Na ovaj način pravilno je utvrđena pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari.

19. Ujedno valja istaći da prema odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju solidarne obveze svaki dužnik odgovara vjerovniku za cijelu obvezu, vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Stoga je na dispoziciji tužiteljice bilo da li da predmetno potraživanje potražuje od svih ili samo od nekih solidarnih dužnika, pa su utoliko ovi žalbeni navodi tuženika neosnovani.

20. Nisu osnovani ni prigovori tuženika o djelomičnoj odgovornosti same tužiteljice za nastanak konkretne štete, odnosno da ista nije primijenila povećanu pažnju jer da je znala u kakvim se vremenskim uvjetima kretala. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ista nije ničim doprinijela u nastanku štetnog događaja, (da je ista užurbano hodala ili trčala, nosila teške predmete ili neprikladnu obuću), već naprotiv da se radi o odgovornosti samog tuženika zbog propusta u neodržavanju pješačkog otoka, a kako je to jasno vidljivo iz priloženih fotografija.

21. Također, prema utvrđenju suda prvog stupnja temeljem iskaza saslušanih osoba, medicinske dokumentacije kao i provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. J. F., tužiteljica je zadobila višedijelni prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti, zbog čega su ostale trajne posljedice koje se očituju po zadobivenom prijelomu i redukciji kretnji desnog ramenog zgloba, time da je liječenje završeno 14. prosinca 2018. Slijedom navedenog, tužiteljica da je trpjela fizičke boli jakog inteziteta 3 dana, srednjeg inteziteta 8 dana i manjeg inteziteta 55 dana. Isto tako, utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg inteziteata kratkotrajno, sekundarni strah u trajanju od 2 dana srednjeg inteziteta 7 dana dok da se kasnije nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana. Po završenom liječenju tužiteljici su zaostale trajne posljedice od 8 % te naruženje u lakom stupnju. Tuđa pomoć i njega je tužiteljici bila potrebana u trajanju od 3 sata dnevno kroz 35 dana te još 2 sata dnevno kroz 35 dana, odnosno sveukupno 175 sati.

22. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1100. i čl. 1089. istog zakona, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, slijedom čega joj na utvrđeni stupanj duševnih boli zbog trajnih posljedica, a na osnovi čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kuna.

23. Obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužiteljice, a na osnovi čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud prvog stupnja tužiteljici dosuđuje naknadu u iznosu od 9.000,00 kuna, dok joj na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 kuna, a na stupanj i obilježja naruženja dosuđuje novčanu naknadu u iznosu od 5.000,00 kuna.

24. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 31.625,00 kuna, a na koji iznos je tužiteljici dosudio zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. prosinca 2018. godine pa do isplate, te su tužiteljici iste dosuđene na osnovi čl. 1103. ZOO-a obzirom da je prema nalazu i mišljenje vještaka liječenje tužiteljice završeno dana 14. prosinca 2018. godine kada je i šteta dospjela pa je sud od prvog slijedećeg dana kada je tuženik pao u zakašnjenje dosudio tužiteljici kamatu na glavnicu s tim da je visina kamatne stope određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

25. Na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), slijedom čega je ovaj sud mišljenja da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, slijedom čega je i ovaj žalbeni navod tuženika neosnovan.

26. Odluku o parničnom trošku, donosi na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa).

27. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuju tuženik tvrdnjama da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama da su nejasni i proturječni. To stoga jer presuda nema nedostataka, ista sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama pa ju je moguće ispitati. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Žalbenim navodima pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju, obzirom je sud prvog stupnja, suprotno tvrdnjama žalitelja, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim, osim u dijelu tijeka zatezne kamate na iznos imovinske štete.

29. Također, odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife.

30. Zbog izloženog valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u dijelu toč. I. izreke, kao i toč. III. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

31. Također, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužiteljici na ime naknade za tuđu pomoć i njegu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15,00 kn po satu, što ukupno iznosi 2.625,00 kn, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233. ZPP-a.

32. Međutim, što se tiče razdoblja dosuđenih zakonskih zateznih kamata na navedenu tražbinu sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbu čl. 1103. ZOO-a. Naime, odredba čl. 1089. st. 2. ZOO-a razrađuje konkretnu vrstu štete kao tzv. nerepariranu imovinsku štete koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude zbog čega tužiteljici u konkretnom slučaju može pripadati zatezna kamata isključivo od dana presuđenja do isplate.

33. Slijedom navedenog, u tom dijelu pobijana presuda je preinačena u smislu odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

34. Tuženiku nije priznat žalbeni trošak kako je to odlučeno u toč. III. izreke ove presude, obzirom da isti nije uspio u odnosu na glavnu stvar već samo djelomično i to u odnosu na sporednu tražbinu tijeka zakonskih zateznih kamata.

35. Presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke kao nepobijana ostaje nepromijenjena.

U Rijeci, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.