1

                            Poslovni broj 33 Gž-4398/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-4398/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Ž. J. iz Z., OIB:…, zastupanog po V. B., odvjetnici u D., protiv tuženika H. c. d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. S., djelatnici tuženika, radi naknade štete, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika D. c. d.d. D., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. V., djelatniku umješača, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-108/2017-47 od 4. srpnja 2023. godine, dana 19. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-108/2017-47 od 4. srpnja 2023. u pobijanoj točki I., III. i IV. izreke.

 

II Odbija se žalba umješača kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-108/2017-47 od 4. srpnja 2023. u pobijanoj točki I., III. i IV. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od

1.032,13 Eura (7.776,61 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 152,80 Eura (1.151,25 kn) od 23.04.2016.,

- na iznos od 290,66 Eura (2.190,00 kn) od 17.05 2016.,

- na iznos od 94,40 Eura ( 711,25 kn) od 20.05.2016.,

- na iznos od 262,01 Eura (1.974,11 kn) od 04.07.2023.,

- na iznos od 232,26 Eura (1.750,00 kn) od 04.07.2023.

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve ovo u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata iznosa od 232,26 Eura (1.750,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 17. svibnja 2016. do isplate te u dijelu kojim se traži isplata zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 232,26 Eura (1.750,00 kn) za razdoblje od 16. svibnja 2016. do 03. srpnja 2023. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.968,30 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos  teku od 04. srpnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve ovo u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,90 Eura i zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,90 Eura kao neosnovani."

 

2. Protiv točke I. III. i IV. navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine  i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3. Umješač je podnio žalbu protiv točke I., III. i IV. navedene presude zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbe.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu imovinske štete iz štetnog događaja od 23. travnja 2016., kada je upravljajući svojim automobilom na državnoj cesti D.., između naselja T. i B. u smjeru S., udario u kamen koji se nalazio na kolniku.

 

7. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka odgovornost za štetni događaj.

 

8. Sukladno čl. 16. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC), kao zakona važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Pri tome, odredba čl. 6. ZC propisuje da se javne ceste, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste.

 

9. Odredba čl. 17. st. 1. al. 2. ZC propisuje da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

 

10. Sukladno odredbi čl. 26. ZC poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona su, među ostalim, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja javnih cesta, a koje poslove održavanja sukladno odredbi čl. 33. st. 1. u svezi st. 3. ZC izravno ne izvode Hrvatske ceste d.o.o. već izvođenje tih radova ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

 

11. Iz navedenih odredbi ZC proizlazi da je za upravljanje dionicom državne ceste izvan naselja na kojoj je dionici nesporno došlo do predmetnog štetnog događaja ovlašteno društvo Hrvatske ceste d.o.o. ovdje tuženik, koje je obavljanje radova redovnog održavanja i ophodnje državne ceste ustupilo pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom, a u postupku je nesporno da je za razdoblje u kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja tuženik posebnim ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske poslove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području D.-n. ž. i time državne ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj ustupio društvu Dubrovnik ceste d.d. ali čime od sebe ne otklanja odgovornost za štetu koja trećim osobama nastane zbog propusta u obavljanju poslova redovitog održavanja državne ceste.

 

12. Prema Pravilniku o održavanju cesta (NN br. 90/14) i Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN br. 75/14) važećim u vrijeme štetnog događaja, obveza je umješača kao osobe koja je dužna redovno održavati cestu čišćenje kolnika, između ostalog od odrona pojedinačnog kamenja, te održavanje pokosa usjeka, zasjeka i nasipa kako bi bio odstranjen nestabilni materijal, a činjenica, da se radi o dionici ceste gdje dolazi do učestalog odronjavanja kamenja, a nije postavljena zaštitna mreža niti je izgrađen obložni zid, nameće obvezu umješaču da posveti povećanu pažnju toj dionici ceste u sklopu redovitog održavanja.

 

13. Iako iz ophodarskog dnevnika od 23. travnja 2016. (list spisa 51) i iskaza Ž. Š. (list spisa 66) proizlazi da je ophodar D. c. d.d. 23. travnja 2016. vršio ophodnju predmetne dionice ceste te da su u razdoblju od 06,00h do 22,30h u pogledu nadzirane državne ceste obavljene tri intervencije na poziv dežurnog djelatnika radi uklanjanja odrona, da je obavljeno čišćenje kolnika od uljnih mrlja, čišćenje kolnika od rasutog materijala dijelova auta i čišćenje slivnih rešetki, da je obavljeno osiguranje opasnog mjesta privremenim postavljanjem znakova te da je u funkciji zaštite ophodarske dionice i prometa ophodar vršio stalni obilazak državne ceste i po potrebi vršio uklanjanje odrona, osulina i nanosa; iz tih dokaza također proizlazi i činjenica da ophodar D. c. d.d. na predmetnoj dionici ceste nije poduzimao nikakve radnje kontrole pokosa zasjeka uz cestu zbog ocjene eventualne potrebe odstranjivanja nestabilnog kamenja koje pokazuje tendenciju odvajanja i pada odnosno klizanja na prometnicu niti radnje uklanjanja nestabilnog (materijala) kamenja sa predmetnog zasjeka, a koje je radnje nedvojbeno bilo nužno obaviti obzirom da za predmetnu dionicu državne ceste kao prvo, postoji upozorenje na opasnost od pada kamenja koje obvezuje izvođača poslova redovitog održavanja na povećani oprez u nadzoru i održavanju ove dionice državne ceste te kao drugo, jer je predmetne prigode u jutarnjim satima padala kiša koja je na nizu dionica državne ceste pod nadzorom D. c. d.d. uzrokovala odrone kamenja pa je logično i životno ophodar D. c. d.d. trebao uložiti povećanu pažnju i nadzor u pregledu i održavanju i predmetne dionice ceste, a što nije učinio. Ocjenom sadržaja ophodarskog dnevnika od 23. travnja 2016. (list spisa 51) i podataka o primljenoj pošti, telefonskim priopćenjima i drugim važnijim događajima na dan 23. travnja 2016. (list spisa 49-50) iz kojih proizlazi da je na nizu dionica državne ceste koja je pod nadzorom D. c. d.d. dana 23. travnja 2016. zbog kiše došlo do odrona kamenja na cestu u međusobnoj svezi s činjenicom da se predmetna dionica ceste nalazi neposredno uz zasjek brda što proizlazi iz fotografija u boji (list spisa 7-9) te u međusobnoj svezi se u postupku nespornom činjenicom da za predmetnu dionicu ceste postoji povećana opasnost od pada kamenja sa zasjeka brda koje se nalazi uz cestu, sud zaključuje da je predmetni kamen na cestu pao upravo sa zasjeka brda koji se nalazi uz cestu.

 

14. Presuda u sporovima male vrijednosti ne može se, prema čl. 467. ZPP, osporavati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Pri tom je nesporno da umješač ne može svaki odron otkloniti s ceste odmah nakon što je dospio na cestu, ali se njegova odgovornost u konkretnom slučaju sastoji u nepoduzimanju odgovarajućih mjera radi sprečavanja pada kamena na kolnik.

 

16. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da je tužitelj vozilom naletio na kamen na kolniku nakon izlaska iz desnog nepreglednog zavoja, te da je prema nalazu i mišljenju vještaka, u uvjetima mokrog kolnika, vozač koji vozi maksimalnom dopuštenom brzinom na ovoj dionici mogao uočiti kamen na udaljenosti od 15 metara, a radi čega da vozač nema dovoljno vremena i prostora da izmicanjem u desno izbjegne kamen na kolniku, te da do naleta na kamen ne bi došlo samo da se vozilo izlaskom iz desnog zavoja kretalo bliže desnom rubu kolnika odnosno lijevom bočnom stranom na udaljenosti većoj od 0,8 m od središnje crte, uz napomenu da je na izlasku iz mjesta T. s desne strane prometnice postavljen znak „kamenje pada“ s dodatnom pločom u dužini od 1 km poradi čega da vozač izlaskom iz spomenutog desnog nepreglednog zavoja očekuje kamen na kolniku. Dodatno, iz očitovanja stalnog sudskog vještaka V. B. od 30. siječnja 2023. (list spisa 126) sud utvrđuje to da na mjestu nastanka prometne nezgode nema ograničenja brzine prometnim znakom što znači da je dopuštena brzina kretanja na ovoj dionici državne ceste 90 km/h te da je vozač u trenutku kada je mogao uočiti kamen na kolniku reagirao intenzivnim kočenjem, da je mogao zaustaviti vozilo do pozicije kamena samo u slučaju da je vozio brzinom od maksimalno 33 km/h sa činjenicom da u postojećim vremenskim uvjetima mokrog kolnika i oblačnog vremena od trenutka kada je kamen uočio na kolniku po izlasku iz desnog nepreglednog zavoja ukoliko je vozio i dopuštenom brzinom nije imao dovoljno vremena i prostora da izmicanjem u desno izbjegne kamen na kolniku; te nadalje cijeneći kao relevantne činjenicu da do naleta na kamen ne bi došlo da se vozilo izlaskom iz desnog zavoja kretalo bliže desnom rubu kolnika odnosno lijevom bočnom stranom vozila na udaljenosti većoj od 0,8 m od središnje crte, međutim, kakvu putanju kretanja ne propisuju važeći prometni propisi te je štoviše prema ocjeni suda logično i životno da vozač koji se kreće dionicom ceste koja je obilježena znakom opasnosti „kamenje pada“ vozilom upravlja što dalje od desnog ruba kolnika koji se nalazi uz kamenito brdo sa strane prometnice radi čega je taj dio kolnika izloženiji opasnosti od odrona ili pada kamenja od srednjeg i lijevog dijela kolnika (dijela udaljenijeg od brda) te činjenicu da u uvjetima kada nema padalina već je vrijeme oblačno, ali je preglednost zbog dnevnog svijetla ipak dostatna što proizlazi iz fotografija u boji (list spisa 7-9), usprkos činjenici mokrog kolnika i usprkos činjenici da se kreće dionicom ceste koja je obilježena znakom opasnosti „kamenje pada“, tužitelj logično i životno, a i sukladno čl. 51. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, dalje: ZSPC) ne može na državnoj cesti izvan naselja na kojoj je prometnim pravilom dopuštena brzina kretanja 90 km/h (te nema prometnog znaka kojim bi takva brzina bila ograničena na niže) vozilom upravljati brzinom do 33 km/h. Prvostupanjski sud zaključuje da bi, s obzirom na važeće prometne propise o dopuštenoj brzini kretanja takvo upravljanje vozilom bitno usporavalo prometni tok te bi predstavljalo opasnost za ostale sudionike u prometu koji ne očekuju da u danim vremenskim uvjetima i s obzirom na stanje ceste vozač ispred njih upravlja brzinom koja je za gotovo 60 km/h manja od dopuštene.

 

17. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da tužitelj predmetne prigode nije postupio protivno važećim odredbama ZSPC pa tako niti protivno odredbi čl. 51. ZSPC sukladno kojem je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

18. Neosnovano tuženik i umješač u žalbama i dalje prigovaraju, da je razlog nastanka predmetne prometne nezgode tužiteljevo nepridržavanje prometnih propisa, odnosno da je tužitelj odgovoran za štetu koja mu je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi.

 

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, da je tužitelj nalet na kamen na kolniku mogao izbjeći samo vožnjom brzinom manjom od 33 km/h, na dionici ceste gdje je dopuštena brzina od 90 km/h.

 

20. Pri ocjeni konkretne prometne nezgode, sud je imao na umu uvjerljiv i životan iskaz tužitelja koji tvrdi da je predmetne prigode vozio sporo jer je kolnik bio mokar kao i činjenicu da je svakom savjesnom i odgovornom vozaču, a kakav je vozač prema ocjeni suda tužitelj, u interesu izbjegavanje prometne nezgode.

 

21. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje, da u konkretnom slučaju nisu postojali razlozi za vožnju brzinom manjom od 33 km/h, čak niti uz postojanje znaka opasnosti mogućeg odrona kamenja, dok sama činjenica da je kolnik bio mokar, ne pretpostavlja zabranu kretanja brzinom većom od navedene.

 

22. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da je tko drugom prouzroči štetu, istu dužan naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

23. U konkretnom slučaju uzrok štete je kamen na cesti, koji je tuženik, kao pravna osoba koja prema odredbama članka 2. st. 1. t. 18. i čl. 26. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: ZOC) obavlja djelatnost održavanja javnih cesta, bio dužan ukloniti.

 

24. Radi toga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda, da tuženik i umješač nisu dokazali, kako to propisuje čl. 1045. st. 1. ZOO, da bi šteta nastala bez njihove krivnje.

 

25. Ovo zato jer nije dokazana osnovanost svog prigovora da bi se tužitelj kretao neprilagođenom brzinom, te da bi isto bilo uzrok štetnog događaja.

 

26. Visina imovinske štete za popravak oštećenja na vozilu od 4.164,00 kn, troškova prijevoza vozila od 375,00 kn, troškova prijevoza tužitelja od mjesta prometne nezgode do zračne luke od 220,00 kn, avionske karte na relaciji D.-Z. za 23. travnja 2016. 556,5 kn, troška avionske karte Z.-D. od 711,25 kn kao troška povratka po popravljeno vozilo, nije bila sporna u postupku, kao niti naknada izmakle koristi od 1.750,00 kn za jedan dan, dok je sud odbio zahtjev za tu naknadu za dva dana.

 

27. Radi toga je pravilno primijenjeno materijalno pravo čl. 1089. ZOO, kada je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete u citiranim iznosima.

 

28. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

 

29. Na temelju čl. 368. st. 1. u vezi čl. 467. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 19. ožujka 2024.

 

                                                                                              

                                                                                                                                   S u d a c:

                                                                                    Gordana Bošković Majerović, v.r.