Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 22 Gž-985/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužiteljice H. r., javne ustanove iz Z., OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & p. iz Z., protiv tuženice K.B. iz G., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Povrv-183/2021-9 od 6. lipnja 2022., dana 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice H. r., javne ustanove kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Povrv- 183/2021-9 od 6. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovrv1934/2021 od 2. kolovoza 2021. donesen od javnog bilježnika I.K. iz S., kojim se tuženiku B.K. nalaže da tužitelju H.r., javna ustanova, Z., isplati iznos od 480,00 zajedno sa kamatama tekućim na iznos
kn 80,00 od 21.07.2020. do isplate;
kn 80,00 od 22.08.2020. do isplate;
kn 80,00 od 22.09.2020. do isplate;
kn 80,00 od 22.10.2020. do isplate;
kn 80,00 od 21.11.2020. do isplate;
kn 80,00 od 22.12.2020. do isplate;
po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 425,00 kuna, uvećane za zakonske zatezne kamate koje osim za vrijeme trajanja posebnih okolnosti određenih zakonom, teku od dana donošenja rješenja do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana od dana dostave rješenja kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna."
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je Visoki upravni sud ukinuo dio toč. 3.3. i toč. 3.4. Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. Međutim, Visoki upravni sud nije utvrdio da ne postoji obveza odjavljivanja prijamnika na propisanom obrascu, kao što je to utvrdio sud prvog stupnja. Od presude Visokog upravnog suda do danas, odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika i dalje propisuju da se prijamnik može odjaviti isključivo na službenom obrascu tužiteljice koji čini sastavni dio tih odluka. Čak i ako se pokuša osporiti obveza ovjere izjave kod javnog bilježnika, tuženica svejedno nije podnijela zahtjev za odjavu na propisanom obrascu, slijedom čega nije odjavila prijamnik. Također, tuženica je u podnesku od 4. svibnja 2022. iznijela nove činjenice i predložila nove dokaze, koji podnesak ne udovoljava propisanom sadržaju podneska. Ističe i da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka sadržanu u čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).
6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Također, ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP, na postojanje kojih povreda pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za plaćanje RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2020., za RTV prijamnik na adresi u G.
9. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je donio pobijanu presudu iz razloga što je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženica bila pretplatnik H.r. od 6. veljače 2002. do 28. travnja 2015., i to na adresi G.
10. Sukladno odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12 i 78/16), tuženica je kao i drugi vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske, dužna temeljem čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, tužiteljici plaćati mjesečnu pristojbu, osim ako sukladno čl. 36. st. 1. istog Zakona prijamnik ne odjavi.
11. Odredbom čl. 3. toč. 3. 3. Odluke tužiteljice o načinu prikupljanja - naplati RTV pristojbe koju je donijelo ravnateljstvo H.r. 24. siječnja 2012. propisano je da potpis obveznika plaćanja na zahtjevu za odjavu mora biti javnobilježnički ovjeren, dok je odredbom čl. 3. toč. 3. 4. propisano da se zahtjev za odjavu prijemnika podnosi isključivo na službenom obrascu tužiteljice. Predmetna odluka donesena je sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji kojom je propisano da osoba iz čl. 34. st. 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijemnik odjavi, dok način odjave prijemnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje H.r. svojom odlukom. Sporne odredbe Odluke o načinu odjave TV prijemnika ukinute su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Uszo-321/13-5 od 30. lipnja 2015. Odredba čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji kao pretpostavku oslobođenja od plaćanja pristojbe propisuje odjavu prijemnika, ali ne predviđa obvezu ovjere izjave kod javnog bilježnika niti podnošenje izjave na određenom obrascu.
12. Stoga je po stajalištu ovog suda drugog stupnja pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženica na pravilan način odjavila prijemnik dopisom od 23. travnja 2015.
13. Navod tužiteljice kako tuženica nije TV prijamnik odjavila na način predviđen u čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, odnosno kako se na tuženicu ne može primijeniti navedena odluka Visokog Upravnog suda, kojom odlukom je ukinuta Odluka o načinu odjave prijamnika pred javnim bilježnikom, jer ista nije bila na snazi u vrijeme kada je tuženica (28. travanj 2015.) poslala izjavu o odjavi prijamnika i ne može djelovati retroaktivno, nije osnovan.
14. Činjenica da navedena odluka Visokog Upravnog suda nije bila na snazi u trenutku izjave tuženice o odjavi prijamnika, nije od presudnog značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući je odlukom Visokog Upravnog suda samo potvrđena nezakonitost Odluke tužiteljice o načinu odjave prijamnika. Dakle, Odluka o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. nije suglasna sa Zakonom od trenutka njezinog donošenja, te je odlukom Visokog upravnog suda to samo deklaratorno utvrđeno kao što je utvrđeno i da je donositelj te odluke (u ovom slučaju tužiteljica), prekoračila svoje zakonske ovlasti.
15. Stoga, obzirom je u trenutku nastanka obveze (srpanj - prosinac 2020.), odluka Visokog Upravnog suda bila na snazi, a tužiteljica je sa odjavom TV prijamnika bila upoznata još od travnja 2015., te je nakon stupanja na snagu odluke Visokog Upravnog suda tuženicu trebala brisati iz evidencije aktivnih pretplatnika, prema ocjeni ovoga suda, a budući tužiteljica tijekom postupka sukladno čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazala da tuženica ima drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, tuženica nije u obvezi podmiriti tužiteljici navedeno dugovanje.
16. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te je presuđeno kao u izreci.
U Zadru 5. listopada 2022.
Nacrt odluke izradila
Sutkinja
viša sudska savjetnica
Zdenka Rinčić
Franka Zenić
