Broj: Ppž-923/2022
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A. P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 27. prosinca 2021., broj: 31 Pp-1889/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 27. prosinca 2021., broj: 31 Pp-1889/2021-10 na temelju čl. 183. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. A. P. i okr. Z. P. oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Ogulin pravodobno je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, smatrajući da je prvostupanjski sud u ponovnom postupku okrivljenike neopravdano oslobodio od optužbe, s prijedlogom da se da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i okrivljenici proglase krivim zbog počinjenja opisanog prekršaja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, u ovom prekršajnom predmetu je prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, donio presudu broj: Pp J-1016/2019-8 od 3. veljače 2020., kojim je okr. Z.P. proglasio krivim, a okr. A. P. u nedostatku dokaza oslobodio od optužbe za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koja presuda je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 14. travnja 2021. broj Jž- 467/2020, ukinuta i predmet je dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U tom rješenju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u bitnom se navodi da „obranu okrivljenika, bez drugih kontrolnih dokaza, a uz postojanje proturječnog dokaza, sud ne može cijeniti istinitom ili neistinitom, kako je to učinio prvostupanjski sud ocjenjujući obrane okrivljenika“.
6. Prvostupanjski sud, nakon što je primio navedeno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske zakazao je glavnu raspravu na kojoj je izveo dostupne dokaze i donio presudu koja je predmet ovog žalbenog postupka. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud u dokaznom postupku ispitao okrivljenike i svjedoka A. P., njihovog sina, te izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta. Analizirajući provedene dokaze, obranu okrivljenika, iskaz svjedoka i dovodeći ih u međusobnu vezu, sud nije mogao izvesti čvrst i postojan zaključak o krivnji okrivljenika, te je primjenom načela „in dubio pro reo“, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio od optužbe.
7. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud proveo sve raspoložive dokaze, čak i zatražio od poduzeća Hrvatske autoceste snimke nadzornih kamera za kritični događaj, koje se, međutim čuvaju samo 30 dana, sve izvedene personalne i materijalne dokaze pravilno je ocijenio, te osnovano zaključio da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenici počinili međusobno psihičko nasilje u obitelji u smislu čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22. st. 1. istog Zakona.
8. Tužitelj u žalbi osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka A. P., zajedničkog sina okrivljenika, koji je po vlastitoj izjavi s majkom u svađi, a s ocem u dobrim odnosima, smatrajući da uopće nije bio prisutan događaju, jer okrivljenici to nisu spominjali u svojim iskazima pred policijom, niti na glavnoj raspravi provedenoj 29. siječnja 2020. Iako je sud ocijenio da iskaz svjedoka A. P. ne sadrži odlučne činjenice vezane uz navode optužbe, po mišljenju žalbe, njegov iskaz je utjecao na konačnu odluku suda.
9. Prvenstveno, nasuprot navodima žalbe, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 29. siječnja 2020. razvidno je da je okr. Z. P. naveo da se u kućici nalazio sin A., koji, međutim u prvom postupku nije ispitan u svojstvu svjedoka. Nadalje, prvostupanjski je sud dao valjanu ocjenu iskaza svjedoka A. P. i jasno naveo da na temelju njegovog iskaza nije mogao utvrditi da bi do nasilničkog ponašanja okrivljenika došlo na način kako im se to stavlja na teret, svjedok nije teretio niti jednog okrivljenika, iako je sa majkom u svađi, niti iz njegovog iskaza proizlazi uznemirenost okrivljenika uslijed međusobnog obraćanja. Cijeneći obrane okrivljenika kojima jedan drugog terete za počinjenje psihičkog nasilja, istovremeno otklanjajući vlastitu prekršajnu odgovornost, iskaz svjedoka kojim ne tereti niti jednog okrivljenika, sadržaj materijalnih dokaza (posebice zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u kojem okrivljenik samo tereti okrivljenicu, a nije ispitan u odnosu na vlastito postupanje, a okrivljenica uopće ne iskazuje o kritičnom događaju) i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj prema optuženju.
10. U odnosu na prigovor žalbe da sud nije pozvao u svojstvu svjedoka B. P., bratića (pravilno strica) A. P., kako bi se utvrdilo gdje se nalazio u vrijeme događaja i što je mogao čuti, ističe se da se ovaj dokazni prijedlog u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknut tek sada u žalbenom postupku, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a iz zapisnika o glavnoj raspravi od 22. prosinca 2021., kada je ispitan svjedok A. P., razvidno je da se uredno pozvani tužitelj pozivu nije odazvao.
11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. listopada 2022.
Zapisničar :
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
