Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-3524/2020-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz I., OIB:…, zastupana po punomoćnici M. J. odvjetnici iz R., protiv tuženika U. o. d.d., OIB:…, zastupan po punomoćniku L. V. odvjetniku iz R., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2850/2014-54 od 16. lipnja 2020., u sjednici vijeća 5. listopada 2022.,

r j e š i o j e

Uvaženjem žalbe tužiteljice i tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2850/2014-54 od 16. lipnja 2020. u točki 3. i 4. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu štete u ukupnom iznosu od 8.200,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke (dalje HNB) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na isplaćeni iznos naknade štete u visini od 22.500,99 kn za razdoblje od 16. travnja 2013. do 3. srpnja 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u visini od 9.202,13 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete iznad dosuđenog u stavku 1. izreke te presude pa do ukupnog iznosa u visini od 72.972,46 kn.

5. Protiv te presude žale se obje stranke.

6. Tužiteljica presudu pobija u točki III. izreke i točki IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) nalazi u tome što je sud primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a trebao dopustiti preinaku, neovisno o tuženikovom protivljenju, jer njezina jedina mogućnost preciziranja ili usklađenja tužbenog zahtjeva nastala je upravo nakon provedenog vještačenja u predmetnom postupku. U tom smislu tužiteljica ističe da su sudovi po pitanju preinake tužbenog zahtjeva nakon dovršetka prethodnog postupka donosili različite odluke. U prilog navedenom dostavlja pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-240/14 od 6. lipnja 2016. Uzimajući u obzir navedeno, odnosno okolnost da je vještak u svom nalazu dao objektivan osnov za preciziranje tužbenog zahtjeva, tužiteljica predlaže da pozivom na odredbu iz čl. 190. st. 2. ZPP- a, kao i pozivom na pravo tužiteljice na pristup sudu zagarantirano odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dopusti preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari te da se postupak dalje vodi i raspravlja u okviru tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom od 5. srpnja 2016. Tužiteljica, suprotno stavu suda, smatra da je sud pozivom na izmijenjenu odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. tijekom vođenja ovog postupka, imao zakonski okvir temeljem kojeg je mogao ukinuti prethodno rješenje i primjenjujući citirani propis donijeti novo rješenje kojim dopušta preinaku tužbe. Tužiteljica posebno ukazuje i na okolnost da tijekom vođenja ovog postupka i donošenja presude u predmetu, doneseni su novi Orijentacijski kriteriji utvrđeni pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine neimovinske štete od 29. studenog 2002., a isti se kriteriji primjenjuju kod naknade neimovinske štete na sve predmete koji su u tijeku, pa stoga ista drži da su upravo ti novi kriteriji oni po kojima treba prosuđivati visinu naknade u žalbenom postupku. Tužiteljica smatra da dosuđena naknada nikako ne može biti pravična satisfakcija za stvarno pretrpljenu štetu, odnosno da joj je dosuđena preniska novčana naknada zbog povrede prava osobnosti po kriteriju fizičkih bolova, smanjenja životne aktivnosti, naruženosti i straha. Tužiteljica navodi da su lijekovi Controloc, Suban, Kantarionovo ulje, Contratubex gel, lijekovi koji su samo djelomično pomogli u ublažavanju teškoća koje je trpjela i svakako se ne bi izložila snošenju tih troškova da nije bila u iznimno teškom zdravstvenom stanju te da joj ti lijekovi nisu bili sugerirani od liječnika obiteljske medicine. Navodi da se nije podvrgla rehabilitaciji i obavila protetski zahvat na čeljusti iz razloga što se radi o skupom zahvatu koji si ona ne može priuštiti. U prilogu žalbe tužiteljica je dostavila presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-780/99 od 22. kolovoza 2022. i Rev-652/09 od 16. veljače 2011. iz kojih proizlazi da tužitelji (oštećenici) imaju pravo na naknadu štete i troškove koji su vezani za reparaciju iste, neovisno o tome jesu li istoj podvrgnuti ili ne tijekom sudskog postupka. Tužiteljica prigovara i odluci o parničnom trošku. Navodi da trošak vještaka iznosi 7.500,00 kn a ne 5.500,00 kn kako to utvrđuje sud prvog stupnja. Navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude detaljno objasnio matematiku odlučivanja o trošku, no obzirom na okolnost da nedostaje ukupni podatak o odvjetničkom trošku koji je priznat tužiteljici, a zatim umanjen za izračunati uspjeh u sporu od 11% uz dodatnu okolnost pogrešno utvrđenog iznosa uplaćenog za provedeno vještačenje, način na koji je sud utvrdio dosuđeni iznos troška nije sasvim jasan. Tužiteljica se, naime, žali upravo na dio zahtjeva za naknadu troška sa kojim je odbijena, iako je odluka o tome u pobijanoj presudi izostala.

8. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice kako je preciziran podneskom od 16. siječnja 2018., uz dosuđivanje daljnjeg iznosa parničnog troška kao i troškova žalbenog postupka.

9. Tuženik presudu pobija u točki 3. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.202,13 kn sa pripadajućim kamatama, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10. U žalbi navodi da tuženik nije osporavao osnovanost pravne osnove tužbenog zahtjeva odnosno nije osporavao nastup štetnog događaja niti odgovornost svog osiguranika, već je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane obzirom da je isplatom nespornog dijela štete, smatrao da je tužiteljici u cijelosti naknadio štetu. Navodi da je osporio osnovanost troškova budućeg odnosno očekivanog medicinskog zahvata na zubima tužiteljice te je u osporavanju u cijelosti uspio budući da je sud u cijelosti odbio zahtjev tužiteljice za isplatom ove eventualno buduće štete jer tužiteljica nije dokazala osnovanost svog zahtjeva. Slijedom navedenog, navodi da je prvostupanjski sud propustio priznati i dosuditi parnični trošak tuženiku dok je tužiteljici neosnovano priznao i dio troškova koji se odnose na osnov koji nije sporan. Obzirom na stanje predmeta, tužiteljica je realno uspjela sa 11% svog zahtjeva, dok je tuženik uspio sa 89% u predmetnoj parnici, radi čega postoji obveza tužiteljice da tuženiku naknadi pretežiti dio troška, sukladno troškovniku tuženika predanog na ročištu od 27. siječnja 2020.

11. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti na način da se odbije zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak prema troškovniku dostavljenom u spisu, uvećanog za trošak žalbe.

12. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tužiteljica mogla prije pokretanja postupka precizirati tužbeni zahtjev jer je raspolagala mišljenjem vještaka. Ukoliko bi se tijekom postupka pokazalo da je šteta koju je tužiteljica pretrpjela veća od postavljenog tužbenog zahtjeva, tužiteljica je imala mogućnost pravnu zaštitu i naknadu štete zatražiti u novoj parnici za dio štete koji nije obuhvaćen tužbom. Navodi da se tužiteljica neosnovano poziva na različitu sudsku praksu po pitanju preinake tužbenog zahtjeva nakon dovršetka prethodnog postupka budući da je na navedeno pitanje na sastanku predsjednika građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 15. lipnja 2018. dan odgovor, da preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. U vezi naknade po kriteriju straha navodi da tužiteljica nije predložila odgovarajući dokaz da bi se trajanje straha moglo utvrditi. Glede eventualno budućih troškova popravka zubi navodi da se radi o budućim vrlo neizvjesnim troškovima određenog specijalističkog zahvata koji nije realiziran od strane tužiteljice i posljedično tome iako je sačinjen predračun koji govori o opsegu eventualnog troška isti nije nastao, pa samim time niti šteta tužiteljici koja bi se reparirala.

13. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

14. Žalbe su osnovane.

15. S pravom tužiteljica ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a, što je utjecalo na zakonitost pobijane presude.

16. Tužbom je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 38.000,00 kn (fizički bolovi 9.000,00 kn, strah 7.000,00 kn, smanjenje životne aktivnosti 10.000,00 kn, naruženost 12.000,00 kn) i imovinske štete u iznosu od 54.473,45 kn (pojačana ishrana 1.000,00 kn, tuđa pomoć 4.500,00 kn, troškovi liječenja 765,00 kn, lijekovi 908,45 kn i predvidivi troškovi sanacije zubi 47.300,00 kn) što je ukupno 92.473,45 kn, a koji iznos je umanjila za nesporno isplaćeni iznos po osnovi neimovinske štete od 21.800,00 kn (3. srpnja 2013. iznos od 16.800,00 kn i 30. siječnja 2015. iznos od 5.000,00 kn) i imovinske štete u iznosu od 5.700,99 kn (tuđa pomoć 1.200,00 kn, troškovi liječenja 1.236,43 kn i troškovi stomatologa 3.264,56 kn) tako da traži isplatu iznosa od 64.972,46 kn.

17. Na ročištu od 18. travnja 2016. sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je zaključio prethodni postupak.

18. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 26. siječnja 2018. preinačila tužbu na način da je zatražila na ime neimovinske štete iznos od 55.000,00 kn (bolovi 16.000,00 kn, strah 7.000,00 kn, smanjenje životne aktivnosti 20.000,00 kn, naruženost 12.000,00 kn) i imovinske štete iznos od 51.208,00 kn (pojačana ishrana 1.000,00 kn, tuđa pomoć 2.000,00 kn, participacije 908,00 kn, predvidivi troškovi popravka zubi 47.300,00 kn), što je ukupno 106.208,00 kn, a koji iznos je umanjila za nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete od 21.800,00 kn i imovinske štete u iznosu od 5.700,99 kn, tako da konačno potražuje iznos od 78.707,01 kn, kojoj preinaci se tuženik protivio.

19. Prvostupanjski sud je na zapisniku s ročišta od 12. veljače 2018. (list spisa 104) donio rješenje kojim nije dopustio preinaku tužbe, smatrajući da navedena intervencija tužiteljice predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1.ZPP- a. Međutim, s obzirom da je u predmetnoj parnici već bio zaključen prethodni postupak, tužiteljica nije bila ovlaštena na navedenu preinaku tužbe jer je takva zabrana izričito propisana odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja imajući u vidu naprijed navedenu odredbu, smatra da se povećanje tužbenog zahtjeva (preinaka) nikako ne može opravdati ni medicinskim vještačenjem provedenim nakon zaključenja prethodnog postupka.

20. Točno je, da je podneskom tužiteljice od 26. siječnja 2018. izvršena preinaka tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a. Također je točno da je u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. broj Su IV-148/18 zaključeno da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može tražiti ni kao iznimka prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a.

21. Međutim, po ocjeni ovog suda preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom predmetu je svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina) koji bez njezine krivnje nisu bili poznati ranije, pa nedopuštanje preinake tužbe tužiteljici nametnuto je ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pritom treba dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koje je uslijedilo odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

22. Osim toga, Izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje ZID ZPP/19), stupile su na snagu 1. rujna 2019.

23. Tim Izmjenama i dopunama (čl. 39.) u čl. 190. ZPP-a dodan je novi stavak 2. prema kojem iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

24. Odredbom čl. 117. ZID ZPP/19 propisano je da se, među ostalim, čl. 39. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku.

25. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedenu izmjenu čl. 190. ZPP-a, te njezinu obveznu primjenu na postupke u tijeku, to je prema stajalištu ovog suda preinaku valjalo dopustiti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na navedeno izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.

26. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troškova popravka zubiju sud prvog stupnja isti odbija uz obrazloženje da takva šteta tužiteljici nije nastala jer tužiteljica nije podvrgnuta takvom liječničkom zahvatu, pa je stav suda da ne postoji obveza na strani tuženika za naknadu štete.

27. Međutim, suprotno stajalištu suda prvog stupnja, za odluku o navedenom zahtjevu nije odlučno što tužiteljica nije podvrgnuta takvom liječničkom zahvatu, već je odlučno da ima namjeru to napraviti, a trošak popravka zubiju spada u troškove liječenja, koji padaju na teret osobe koja je odgovorna za štetu (čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO).

28. Budući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 190. ZPP- a što je utjecalo na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a.

29. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice imajući u vidu gore navedeno stajalište ovoga suda te utvrditi činjenice koje će smatrati pravno relevantnim.

30. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer ista zavisi o odluci o glavnoj stvari.

31. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice i tuženika presudu suda prvog stupnja ukinuti u točki 3. i 4. izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 369. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan