Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-378/2020-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S. J. J. S. u O., P.-T. F. iz O., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-228/2019 od 20. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-228/2019 od 20. veljače 2020. u točkama I/ i III/ izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 11.563,21 kn bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku, točkom II/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u gore navedenom bruto iznosu, dok je u točki III/ izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn.
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude iz točki I/ i III/ izreke žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije a tuženiku priznaju troškovi u visini sudskih pristojbi podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu jednokratne naknade za izradu i opremu doktorata znanosti u neto iznosu od 6.000,00 kn odnosno 11.563,21 kn bruto, sukladno članku 13. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj: 142/10.).
6. U provedenom postupku je utvrđeno:
-da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu asistenta temeljem Ugovora o radu od 1. prosinca 2004. te Aneksa I, II, III i IV navedenog ugovora,
-da je tužiteljica u sklopu svojih radnih obaveza završila poslijediplomski sveučilišni doktorski studij, položila sve propisane ispite, udovoljila svim drugim propisanim obvezama u roku te da je dana 27. lipnja 2014. obranila doktorsku disertaciju,
- da temeljem članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj: 27/01. i 39/09. - dalje ZPJS) tuženik predstavlja javnu službu na koju se primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori,
- da temeljem članka 22. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokog obrazovanja („Narodne novine“ broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09. 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15. i 131/17. - dalje ZZDVO) tuženik obavlja znanstvenu djelatnost, te se na tuženika primjenjuju opći propisi iz područja znanosti i visokog obrazovanja, kao i kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje;
- da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikat sklopili 22. listopada 2010. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj: 142/10. - dalje KU), kojim je u članku 4. stavak 1. određeno da je navedeni KU sklopljen na razdoblje od četiri godine,
- da je odredbom članka 13. KU-a određeno da zaposlenici u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnom mjestu imaju pravo na naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u jednokratnom neto iznosu od 6.000,00 kn, te izradu i opremu magisterija znanosti u jednokratnom neto iznosu od 4.000,00 kn,
- da je 27. prosinca 2013. Vlada RH svojom Odlukom („Narodne novine“ broj: 159/13. - dalje: Odluka Vlade RH) jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od tri mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz članka 4. stavka 6. KU-a,
- nakon isteka otkaznog roka od tri mjeseca, tj. od dana 28. ožujka 2014. radnicima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja više nisu isplaćivana materijalna prava iz KU-a,
- pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018., donesenom povodom tužbe NSZVO-a protiv Vlade RH, utvrđeno je da je Odluka Vlade RH o jednokratnom otkazivanju KU-a, nezakonita i nedopuštena,
- među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva od 11.563,21 kn bruto (6.000,00 kn neto) kao niti početak tijeka zakonskih zateznih kamata.
7. Sud prvog stupnja otklanja kao neosnovane tvrdnje tuženika da se u razdoblju od otkazivanja KU-a pa do stupanja na snagu trenutno važećeg Kolektivnog ugovora, na zaposlenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja primjenjivao samo Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU) i ZZDVO-a, koji za zaposlenike i namještenike u javnim službama nisu sadržavali odredbe o naknadi za izradu i opremanje doktorata znanosti. Prvostupanjski sud utvrđuje da su pravomoćnim utvrđivanjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja KU-a, radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli pravo potraživati materijalna prava iz KU-a u razdoblju u kojem bi KU važio da ga Vlada RH nije nezakonito otkazala te da bi sukladno utvrđenjima u gore navedenim presudama, KU bio na snazi do 22. listopada 2014. odnosno dodatno još tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. - dalje: ZR/14) te da su stoga radnici na koje se primjenjuje KU stekli pravo potraživati materijalna prava za razdoblje od 28. ožujka 2014. (od kada Vlada RH više nije isplaćivala materijalna prava iz KU-a) do 22. siječnja 2015. (koji dan je zadnji dan tromjesečnog roka produžene primjene pravnih pravila), a u kojem razdoblju je tužiteljica nesporno završila poslijediplomski sveučilišni doktorski studij.
8. Stoga, prvostupanjski sud udovoljava tužbenom zahtjevu (osim u dijelu kojim se potražuje zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na taj porez) dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev u najvećem dijelu prihvaćen kao osnovan.
11. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno pitanje da li se na tuženika primjenjivao KU u trenutku kada je tužiteljica završila poslijediplomski sveučilišni doktorski studij, s obzirom da je osnovni žalbeni navod tuženika onaj kojeg je isticao i tijekom postupka - da se na zaposlenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u relevantno vrijeme primjenjivao TKU i ZZDVO-a, koji za zaposlenike i namještenike u javnim službama nisu sadržavali odredbe o naknadi za izradu i opremanje doktorata znanosti.
12. Sukladno odredbi članka 255. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. - dalje ZR/09) odnosno članka 192. stavak 2. ZR/14, pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se primjenjuje kolektivni ugovor.
13. Stoga, bez uporišta tuženik otklanja svoju obvezu isplate utužene naknade s obzirom na utvrđenje da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je Odluka Vlade RH-a o jednostranom otkazivanju KU-a nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. odnosno još dodatna tri mjeseca produženog djelovanja, što znači da se KU primjenjivao u trenutku kada je dospjela obveza tužiteljice na isplatu naknade sukladno članku 13. KU-a (u mjesecu srpnju 2014. sa isplatom plaće tužiteljice za mjesec lipanj u kojem je doktorat obranjen).
14. Tuženik po prvi puta u žalbi nedopušteno (članak 352. stavak 1. ZPP-a) ističe činjenicu da tužiteljica nije svojim novčanim sredstvima financirala izradu doktorata odnosno da tome nije priložila dokaze, koju činjenicu tuženik nije osporavao tijekom prvostupanjskog postupka, što je ionako irelevantno pored utvrđenja da tuženik koji je bio u obvezi, tužiteljici nije isplatio naknadu za izradu doktorata sukladno članku 13. KU-a.
15. Radi navedenog, pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je prihvatio tužbeni zahtjev (osim u dijelu kojim se potražuje zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na taj porez), čiju visinu i izračun je tuženik tijekom postupka učinio nespornim.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).
17. Radi navedenog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Kao nepobijana ostaje neizmijenjena prvostupanjska presuda u točki II/ izreke.
U Rijeci 5. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
