Poslovni broj Gž-683/2021-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku A. D., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-308/2019 od 5. siječnja 2021., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-308/2019 od 5. siječnja 2021. u točkama 1.,2., 3., dosuđujućem dijelu toč. 4. i u toč. 5. izreke.

II. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-308/2019 od 5. siječnja 2021. u toč. 2. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-308/2019 od 5. siječnja 2021. u toč. 1. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u toč. 1. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1., čl. 2. čl. 7. i čl. 9. Ugovora o kreditu sklopljenim između stranaka 2. travnja 2007. godine a kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te odredbu u kojoj se konstatira izjava korisnika kredita da je upoznat sa uvjetima kredita. Po tim je osnovama tužiteljici priznato pravo na isplatu iznosa od 31.850,15 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate (toč. 2. i 3. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak od 10.419,00 kn zajedno sa zateznom kamatom (toč. 4. izreke) dok je s preostalim zahtjevom tužiteljica odbijena. U toč. 5. izreke odbijen je zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška, dok je u toč. 6. odbijen zahtjev tužiteljice u odnosu na dio zateznih kamata.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda sadržanom u istom otpravku dopuštena je preinaka tužbe (toč. 1. izreke) i odbijen je prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti suda (toč. 2. izreke).

3. Protiv dosuđujućih dijelova presude i rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijane odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana ali samo u pogledu odluke o preinaci tužbe.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o valutnoj klauzuli, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe u kojoj se utvrđuje izjava tužiteljice da je upoznata sa uvjetima kredita, te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 31.850,15 kn zajedno sa zateznom kamatom.

7. Tuženik se poziva na nekoliko bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Prije svega tvrdi da je sud prvog stupnja ostvario apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a budući je o prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima donio odluku koja nije zasnovana na zakonu. Taj se prigovor ne prihvaća jer je protivno istom sud prvog stupnja u primjeni odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („ Narodne novine“ broj 96/03) koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i čl. 49. aktualnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19) pravilno ocijenio prorogacijsku klauzulu ništetnom jer se o istoj nije pregovaralo pa je kao takva nepoštena i uzrokuje znatnu neravnotežu u u pravima i obvezama potrošača na njegovu štetu. To stoga što ugovorena mjesna nadležnost suda u Z. otegotna za tužiteljicu koja bi s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta imala znatne financijske troškove. Iako po stajalištu ovog žalbenog suda ne dolazi u primjenu odredba čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12,143/13, 147/13, 9/15, 78/15,102/15 i 52/16) jer se njome ne propisuje mjesna nadležnost pred nacionalnim sudovima, to pogrešna primjena materijalnog prava nije bila od utjecaja na zakonitost odluke. Naime, ovdje dolaze u primjenu odredbe ZPP-a, točnije odredba čl. 59. toga zakona koja propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta a spor nastane u vezi te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem se području nalazi poslova jedinica. Budući iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u podružnici tuženika u V., onda je tužiteljica podnoseći tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima iskoristila svoje pravo izbora, čime je i taj sud nadležan za suđenje.

8. Utoliko je presuda u tom dijelu zakonita kao i rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, pa je prvostupanjsko rješenje odbićem žalbe kao neosnovane potvrđeno u njegovoj toč. 2. izreke a sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.

9. Jednako tako, nije ostvarena ni apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja iznio razloge o svim odlučnim činjenicama predmeta spora na neproturječan način pa tako i u odnosu na ništetnost odredbe 9. Ugovora o kreditu. Budući da iz utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jasno proizlazi stajalište suda o ništetnosti i odredbe ugovora kojom se utvrđuje da je tužiteljica upoznata sa uvjetima kredita. Ako je tužiteljica sklopila Ugovor koji sadrži odredbe o kojima se nije pregovaralo i koje su nerazumljive i podložne promjeni temeljem jednostrane odluke tuženika (valutna klauzula, promjenjiva kamatna stopa) sve na vlastitu štetu čime je dovedena u neravnopravan položaj, tada tuženik bez osnove u žalbi tvrdi da bi odredba čl. 9. trebala imati drugačiju pravnu sudbinu.

10. Nije ostvarena ni jedna druga apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a zbog čega je presudu moguće ispitati.

11. Tuženik se u žalbi poziva i na ostvarenu relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. ZPP-a jer da sud prvog stupnja nije obrazložio iz kojih je razloga dopustio preinaku tužbe i po kojim osnovama što je od direktnog utjecaja na odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare. U pravu je tuženik da su nepravilno primijenjene citirane odredbe ali ne iz razloga na koje se u žalbi poziva nego zato što se ovdje ne radi o preinaci tužbe. Naime, tužiteljica je ustala stupnjevitom tužbom iz odredbe čl. 186. b st. 3. ZPP-a i odmah je po provedenom vještačenju postavila zahtjev u smislu st. 4. odredbe čl. 186. b ZPP-a o kojem je odlučeno pobijanom presudom, pa nije bilo potrebe odlučivati primjenom odredbe čl. 190. ZPP-a. Utoliko je u ovom djelu žalba tuženika uvažena i rješenje suda prvog stupnja u toč. 1. njegove izreke ukinuto zbog ostvarene relativno bitne povrede pri čemu nema potrebe vraćati predmet na ponovan postupak u smislu čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

12. Nadalje nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja zaključuje da se kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama banke na štetu potrošača, dok je odredba o valutnoj klauzuli nerazumljiva pa ujedno imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u smislu odredbe čl. 502. c. ZPP-a, pozivom na čl. 81., 83. i 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača/03 i 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07), čl. 4., čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), te odredbu čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača/14 prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

14. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredbi pretplatila iznos od 31.850,15 kn, od toga 6.425,15 kn po osnovi promjene kamatne stope a 25.425,00 kn po osnovi valutne klauzule pa zauzima stav da joj pripada pravo na povrat tog iznosa, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

15. Pri tome, prvostupanjski sud odbija tuženikov prigovor zastare pozivom na čl. 215. i 225. st.1. ZOO-a, cijeneći da od pravomoćnog okončanja kolektivnog spora s danom 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tužbe 11. siječnja 2019. g. i do dana podnošenja preinačenog zahtjeva nije protekao opći zastarni rok.

16. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

17. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja glasi: „Utvrđuje se da je četvrtotužena R. A. d.d. u razdoblju od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena R. A. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time R. A. d.d.postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene R. A. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtoužena R. A. d.d.kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotužene R. A. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time četvrtotužena R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“, ništetna je odredba predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

18. Tuženik u žalbi navodi kako mu je sud prvog stupnja odbijajući dokazni prijedlog radi saslušanja zaposlenika banke osporio pravo na dokazivanje tvrdnje da je tužiteljica imala mogućnost izbora kredita u CHF ili u drugoj valuti i da time ugovorna odredba nije nepoštena. Ni ti se žalbeni navodi ne prihvaćaju.

19. Naime, iz podataka je u spisu razvidno da tuženik u odgovoru na tužbu nije predložio saslušanje zaposlenika banke, da je po prvi puta na pripremnom ročištu održanom 28. svibnja 2020. predložio izvođenje dokaza „ saslušanjem I. O. djelatnika tuženika na okolnosti odgovora na tužbu“, da do zaključenja glavne rasprave nije obrazložio na koje se okolnosti predloženi djelatnik kao svjedok imao saslušavati, niti je ustvrdio da bi taj svjedok sudjelovao u obradi konkretnog kredita. U tim okolnostima nije primjenjiva odluka Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022., već odluka Ustavnog suda U-III-5457/21 od 5. rujna 2022. Naime, tuženik je iznio neodređeni dokazni prijedlog iz kojeg se nije moglo zaključiti da bi predloženi svjedok imao neposredna saznanja o obaviještenosti tužiteljice o značenju spornih ugovornih odredbi, pa je utoliko sud prvog stupnja pravilno postupio kada je taj dokazni prijedlog odbio. U toj situaciji nije bilo potrebe ni za saslušanjem tužiteljice kao stranke, pa se tuženik neosnovano poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje iz tih razloga.

20. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te pravo na povrat zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.

21. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.

Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Naime, prema pravnom shvaćanju

Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari, budući da od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa nije nastupila zastara tražbine tužitelja. Žalbeni navodi o zastari dijela zahtjeva iz podneska 26. kolovoza 2020. nisu od utjecaja jer kako je prethodno rečeno ne radi se o preinaci tužbe čime prekid zastare računa od dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2019.

22. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Ne stoji žalbena tvrdnja da bi se na ročištu od 28. svibnja 2020. raspravljalo samo o procesnim pitanjima, naprotiv radi se o ročištu na kojem se raspravljalo o svim pitanjima pa je sud prvog stupnja pravilno dosudio nagradu za zastupanje po odvjetniku u punom iznosu. Tužiteljica ima pravo i na nagradu zbog pristupa njena punomoćnika na ročište za objavu presude i protivno žalbenoj tvrdnji, radi se o nužnom trošku jer ta procesna radnja proizvodi daljnje procesne učinke (računanje rokova za žalbu).

23. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci ove presude.

24. Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku nema pravo na naknadu troškova istog.

25. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu toč. 4. izreke i toč. 6. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar, v.r.