Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-729/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja T. G. iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-1190/18-34 od 19. veljače 2021., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-1190/18-34 od 19. veljače 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, utvrđene su ništetnim odredbe članka 3., i 4. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 13. travnja 2005. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika. Točkom II. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.757,66 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.400,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 10.757,66 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine.

7. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., prvostupanjski sud pozivajući se na temelju čl. 502.c ZPP-a i čl. 87. ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP) Zakona o zaštiti potrošača

na pravna utvrđenja iz navedene presude u odnosu na tuženika, odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, kao osnovan u cijelosti.

8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014. te se Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike ujedno poziva na pravno shvaćanje

Hrvatske zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020.. Stoga, cijeneći da je tužba podnesena 13. prosinca 2018., pozivom na čl. 225. ZOO-a odbija prigovor zastare kao neosnovan.

9. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud zauzima stav da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio s osnove promjenjive kamatne stope povrh prvotno ugovorene, kao i razliku između plaćenih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja i obračunatih anuiteta prema tečaju na dan isplate kredita.

10. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope i anuiteta obračunatih primjenom kamatne stope koja se mijenjala odlukama tuženika iznosi 1.663,61 kn, kao i da razlika između anuiteta obračunatih primjenom tečaja CHF na dan plaćanja i obračunatih primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 9.124,51 kn, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a dosuđuje tužitelju ukupan iznos od 10.757,66 kn.

11. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 29. i 1115. ZOO-a pa cijeneći da je tuženiku prilikom svake uplate moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na više plaćeni iznos, dosuđuje tužitelju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pretplaćene razlike do isplate.

12. Neosnovano tuženik navodi da bi bila ostvarena ikoja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. ZPP-a uz tvrdnju je izreka presude proturječna stanju spisa budući ugovor o kreditu nije sklopio tuženik kako je navedeno u izreci presude već njegova pravna prednica Slavonska banka, čime da istu nije moguće ispitati. Naime, u situaciji kada nije sporno a što sam tuženik navodi u žalbi, da je S. B. kao jedna od ugovornih strana iz konkretnog Ugovora o kreditu, pripojena H. A.-A.-B. u odnosu na koju je donesena presuda u kolektivnom sporu „Potrošač“ a koja je pak isto pravna prednica tuženika, to nominacija ugovorne strane iz Ugovora o kreditu (tuženik umjesto S. B.) ne čini izreku presude nerazumljivom ili pak proturječnom da bi se ista imala okarakterizirati apsolutno bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Ni činjenicom što je sud odbio dokazne prijedloge radi saslušanja javne bilježnice L. P. i bivše zaposlenice tuženika M. B. koja je sudjelovala u obradi kredita nije ostvarena apsolutna bitna, a ni jedna od relativno bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Međutim s pravom tuženik tvrdi da je iz tih razloga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. za reći je kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

15. Nasuprot tome, saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promijene kamatne stope (citirana odluka Ustavnog suda i odluka Ustavnog suda U- III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

16. Prema tome sud je prvog stupnja pravilno odbio dokazni prijedlog radi saslušanja javnog bilježnika. Međutim odbijanjem dokaznog prijedloga radi saslušanja bivše zaposlenice banke koja je po tvrdnjama tuženika radila na obradi kredita na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a kako je to tuženik predložio u odgovoru na tužbu, sud je prvog stupnja nepravilno utvrdio činjenično stanje.

17. U nastavku će postupka sud prvog stupnja provesti dokazni prijedlog saslušanjem bivše djelatnice banke, te isti dokaz ocijeniti zajedno sa ostalim provedenim dokazima, te imajući u vidu citirane odrede Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio, izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu.

18. Iz tih je razloga žalba tuženika uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a, kao i odluka o troškovima postupka sukladno čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a o čemu će također donijeti novu zakonitu odluku.

U Rijeci, 5. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar