Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 49 Gž-4385/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, protiv tuženice ČĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slobodan Vučerina, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-110/18-20 od 19. srpnja 2019., u sjednici vijeća dana 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-110/18-20 od 19. srpnja 2019. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn/ 1.990,84 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2018. pa do isplate i u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.075,00 kn/ 540,85 eur.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-110/18-20 od 19. srpnja 2019. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 kn/ 1.990,84 eur sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2018. pa do isplate i u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 2.550 kn/ 338,44 eur.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-110/18-20 od 19. srpnja 2019. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 kn/ 1.990,84 eur sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2018. pa do isplate te u dijelu pod toč.II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 2.475,00/ 328,49 eur i sudi:

1. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn/ 1.990,84 eur sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 2.475,00/ 328,49 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kn/ 103,69 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja pod toč. I. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2018. pa do isplate, te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2018. pa do isplate. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.075,00 kn, te je odbijen zahtjev za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 5.025,00 kn.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženice je neosnovana.

6. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda ne sadrži druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet postupka je naknada neimovinske štete u visini od 45.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti uslijed štetnih događaja od 17. rujna 2014.

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je tuženica u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj K-430/14 oglašena krivom da je počinila kaznena djela protiv časti i ugleda i to kaznena djela klevete iz čl. 149. st. 1 i st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu: KZ/11) te kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 1 i 2. KZ/11 na štetu ovdje tužitelja dana 17. rujna 2014., koja presuda je postala pravomoćna dana 10. siječnja 2017.,

- da je tuženica oglašena krivom da je dana 17. rujna 2014. u vremenskom periodu od 12:00 do 12:40 sati u Rijeci, u Ulici Korzo, u predvorju zgrade poglavarstva Grada Rijeke, u namjeri da naškodi časti i ugledu ovdje tužitelja, u prisutnosti većeg broja osoba, prilikom javnog istupa, iznosila tvrdnje o dokazima navodne korumpiranosti ovdje tužitelja, navodeći da postoji dokumentacija da je tužitelj vrh korumpirane kriminalne organizacije, iako je bila svjesna neistinitosti svoje tvrdnje,

- da je tuženica oglašena krivom da je dana 17. prosinca 2014. oko 10,00 sati, u sudnici Općinskog suda u Rijeci, kao svjedok u spisu poslovni broj P-3393/13, u namjeri da uvrijedi ovdje tužitelja u prisutnosti većeg broja osoba izjavila „… i u ostalim medijskim istupima ja koristim iste riječi za ŠĐ, SĐ“,

- da je tuženica na istom mjestu i u isto vrijeme kao što je raniji štetni događaj tijekom davanja iskaza kao svjedok na pitanje zašto naziva tužitelja SĐ, navela "zato što je on vođa korupcije“, za što je također navedenom presudom oglašena krivom,

- da su tužitelja emotivno pogodile tvrdnje tuženice, jer ništa nije prisvojio i cijeli svoj radni vijek živi od plaće, a vodio je računa o svakoj kuni u državi kada je obnašao funkciju ministra financija u Vladi Republike Hrvatske, da je bio pogođen kao čovjek i kao osoba koja obnaša javnu funkciju, osjećao je duševnu bol, bilo mu je neugodno, jer su ga pitali prijatelji, ministri u Vladi, poslovni ljudi, direktori tvrtki i sugrađani u gradu Rijeci, što se događa, jer su navode tužene sa skupa prenijeli mediji, a i obitelj je trpjela posljedice iz tog događaja. Da je tuženica dolazila na sve javne skupove koje je on organizirao i konferencije za tisak i isticala prema njemu takve kvalifikacije, pa i danas tuženica nastoji narušiti njegovo dostojanstvo, čast i ugled. Da je nazivanje njega "don" doživio je kao uvredu, jer da u kontekstu u kojem je to izgovorila ima značenje "mafija i korupcija", a da to nisu obilježja njegovog rada,

- da je tužitelj uvrede osobito teško doživio kao ministar financija s obzirom da je morao donositi važne odluke u državi, a tužena ga optužuje da je vrh organiziranog kriminala, da je zbog takvih informacija imao problema s premijerom i da je to jedan od razloga, da ga je premijer odlučio smijeniti u svibnju 2014., te da je i prije ovog događaja iz rujna 2014. bilo sličnih aktivnosti od strane tuženice uperene protiv njega, te su te aktivnosti utjecale na smjenu tužitelja kao ministra financija,

- da tuženica sve što je o tužitelju iskazala, govorila je kao o javnoj ličnosti, a da o tome postoji i dokumentacija i tekstovi u javnim glasilima, da nikada nije govorila o tužitelju kao o privatnoj osobi, s obzirom, da je tužitelj dugi niz godina obavljao javne funkcije, te po njezinom vrijednosnom sudu i za vrijeme dok je bio ministar financija i dok je obavljao druge javne funkcije doveo je gospodarstvo u RH u prilično tešku situaciju, te smatra, da je njegovim djelovanjem i njezina pozicija u poslovnoj sferi dovedena u pitanje.

10. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključio je da sve što je tuženica iznosila o tužitelju kao javnoj ličnosti objektivno je podobno za nanijeti štetu časti, ugledu i dostojanstvu svake ličnosti, bez obzira da li obavlja javnu funkciju ili ne, pa tako i tužitelju, te je na temelju odredbe čl. 223. ZPP odmjerio pravičnu novčanu naknadu u visini od 15.000,00 kn.

11. Polazeći od sadržaja spornih informacija, ali i iskaza tužitelja o tome da je nakon objave tih informacija njegova okolina imala promijenjen odnos prema njemu, da su navodi tuženice uznemirili tužitelja i članove njegove obitelji, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti

12. Naime, tužitelj je dokazao da su navodi tuženice izneseni na uvredljiv način, koji su, osim što su i objektivno podobni da povrijede dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, i konkretno utvrđeni takvim napadom na osobnost tužitelja da su uzrokovali jasno manifestiranu povredu časti i ugleda tužitelja. Ujedno valja ukazati da je sud prvog stupnja pravilno naveo da je u pogledu odgovornosti, u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda.

13. Člankom 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 14. Te su vrijednosti zaštićene zakonom, Ustavom Republike Hrvatske (članak 35.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 8.) Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu.

15. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini te naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka).

16. U okolnostima ovog slučaja treba imati u vidu da je djelovanje tužitelja kao bivšeg ministra u Vladi Republike Hrvatske bilo predmet pozitivnih i negativnih komentara javnosti kao i djelovanje mnogih drugih dužnosnika i drugih osoba na odgovornim društvenim položajima, a visoka odgovornost osoba na takvim položajima podrazumijeva, s obzirom na izuzetnu važnost njihovog djelovanja, i veću tolerantnost u odnosu prema javnosti, uključujući i veću mjeru tolerancije prema agresivnijim i neosnovanim komentarima, koje nije opravdano očekivati od građana koji ne zauzimaju u društvu istaknute položaje.

17. Takvo shvaćanje izrazio je ne samo Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama (primjerice broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019.), već i Europski sud za ljudska prava (primjerice u predmetima Narodni list d.d. protiv Hrvatske broj zahtjeva 2782/12, Radobuljac protiv Hrvatske zahtjev broj 51000/11 i dr.).

18. Uzimajući u obzir sve navedeno, ovaj sud smatra da težina konkretnih povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdava, u smislu odredbe članka 1100. ZOO u vezi članka 19. ZOO, dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 30.000,00 kn.

19. U pogledu prigovora tuženice da se odredbe o zastari kaznenog progona ne primjenjuju ako je kazneni postupak pokrenut po privatnoj tužbi, valja ukazati da KZ/11 ne razlikuje pitanje zastare prema tome tko je bio ovlašteni tužitelj, odnosno je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti, na prijedlog ili po privatnoj tužbi.

20. Međutim, iako tuženica pravilno ukazuje da KZ/11 ne sadrži odredbe o prekidu kaznenog progona, valja ukazati da zastara unatoč tome, nije nastupila. Naime, odredbom čl. 81. st. st. 1. alineja 6. KZ/11 propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon 6 godina za ostala kaznena djela. Čl. 147. KZ/11 u kojem je propisano kažnjavanje za kazneno djelo uvrede i čl. 149. KZ/11 u kojem je propisano kažnjavanje za kazneno djelo klevete, propisana je novčana kazna kao glavna kazna, pa je za zaključiti da se radi upravo o ostalim kaznenim djelima, budući da je dulji zastarni rok kaznenog progona propisan samo za djela za koje je predviđena kazna zatvora. Čl. 82. st. 1. KZ/11 propisano je da zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.

21. Dakle zastara kaznenog progona u konkretnoj pravnoj stvari počela je teći danom počinjenja kaznenih djela dana 17. rujna 2014. te bi eventualno nastupila protekom 6 godina. Međutim, sukladno odredbi čl. 231. ZOO kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Budući da je tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari tužbu podnio 19. ožujka 2018., nije protekao navedeni zastarni rok, a podnošenjem tužbe parničnom sudu prekinut je tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO. Slijedom navedenog, nije osnovan istaknuti prigovor zastare.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZOO odlučiti kao pod toč. I i II. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

23. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, valjalo je odlučiti i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe 154. st. 2. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da tužitelju pripadaju troškovi za sastav tužbe u iznosu 1.250,00 kn na temelju odredbe Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), troškovi za zastupanje na dva ročišta (14. veljače 2019. i 1. srpnja 2019.), svako u iznosu 1.250,00 kn na temelju Tbr. 9.1. tarife, troškovi sastava tri obrazložena podneska, svaki podnesak u iznosu od 1.250,00 kn na temelju Tbr. 8.1 Tarife (23. kolovoza 2018., 21. veljače 2019., 12. ožujka 2019.). Tužitelj je u postupku uspio o omjeru od 83% (osnova 100%, visina 66%), od kojeg postotka valja oduzeti 17% koliko je u postupku uspjela tuženica, slijedom čega tužitelju pripadaju troškovi u omjeru od 66%, što iznosi 4.950,00 kn. Tom iznosu valja pridodati plaćene troškove pristojbe na tužbu u iznosu od 800,00 kn i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 800,00 kn, što ukupno iznosi 6.550,00 kn. Budući da je tužitelju već dosuđen iznos u visini od 4.075,00 kn, valjalo je dosuditi daljnje troškove u iznosu od 2.475,00 kn.

24. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 50%, valjalo je na temelju odredbe Tbr. 10.1. Tarife u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kn.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić