REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2747/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Jovan Doneski, odvjetnik u Garešnici, protiv tuženika Erste&Steirmarkische Bank d.d. Rijeka, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-846/2021-3 od 17. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-745/2020-26 od 12. listopada 2021., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-846/2021-3 od 17. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-745/2020-26 od 12. listopada 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sedam pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: „1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
5. Treba li na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a negativnu razliku anuiteta s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita i to bez obzira je li tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja; te nalazi li se takav zahtjev ili prigovor u zastari, ako je odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja?
6. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u kada potvrđuju je prvostupanjskom presudu kojom je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od dana plaćanja, a u obrazloženju navodi da je tražbina tužitelja dosjela pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2021, odnosno da je pogledu preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tražbina tužitelja dospjela dana 13. lipnja 2014. godine, a po osnovi preplate zbog odredbe o valutnoj klauzuli tražbina tužitelja dospjela dana 14. lipnja 2018. godine.
7. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u svezi s odredbom članka 71. stavka 7. ZPP-a, kada u rješenju uz presudu odbacuje kao nedopušten prijedlog podnositeljice za izuzeće?“
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prvo, drugo i treće naznačeno pravno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/8 od 17. rujna 2019. idr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. Za četvrto naznačeno pitanje predlagatelj nije iznio dostatne razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se nije pozvao na odluke u kojima je u odnosu na tako postavljeno pitanje izravno odgovoreno odnosno izraženo pravno shvaćanje. S tim u vezi valja još dodati da tuženik nije naznačio odgovarajuće postupovnopravno pitanje koje bi se odnosilo na zaključak sudova da pojedine dokaze nije ni bilo potrebno provoditi.
6. Peto naznačeno pitanje odnosi se na negativnu razliku s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope te zastaru tuženikove tražbine.
6.1. Drugostupanjski sud je zaključio da tuženik nema pravo na isplatu zbog tzv. negativne razlike tečaja, jer je tuženikova tražbina u zastari, a da i pod pretpostavkom da tražbina tuženika nije u zastari, isti ne bi mogao ostvariti pravo na isplatu zbog tzv. negativne razlike tečaja odnosno isticati prijeboj, jer je u ugovornom odnosu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pa traženjem navedene razlike zloupotrebljava svoja prava iz ugovornog odnosa i pruženu zaštitu potrošačima u kolektivnom sporu. Budući da u odnosu na potonji razlog neprihvaćanja prigovora prijeboja tuženik nije postavio odgovarajuće pitanje, za zaključiti je da o petom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu.
7. U odnosu na šesto i sedmo naznačeno pitanje u prijedlogu nisu izloženi razlozi važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na ta pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.
8. Budući da, slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješio kao u izreci.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
