REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2605/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆIC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr.sc. Ivo Grga, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DINGAČ Poljoprivredna zadruga i vinarija u stečaju, Potomje, OIB 68338435153 koga zastupa stečajni upravitelj Ante Mrkonjić iz Imotskog, koga zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Orebiću, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R-5/17-2 od 27. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-26/17 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da otkaz ugovora o radu od 6. travnja 1996. kojeg je tužiteljici dao tuženik odlukom od 6. veljače 2014. nije dopušten te da radni odnos tužiteljici nije prestao (toč. I izreke) te da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak od 2.500,00 kn (toč. II izreke). Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (toč. I izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn (toč. II izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude revizije je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

8. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice;

- da je tužiteljica kod tuženika radila na radnom mjestu laboranta i da je bila jedini izvršitelj na tom radnom mjestu,

- da je tuženik tijekom srpnja 2013. pokrenuo postupak predstečajne nagodbe tijekom koje je odobren plan financijskog restrektuiranja tuženika tako da je Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku 8. siječnja 2014. donio rješenje kojim se odobrava predstečajna nagodba dužnika i svih pobrojanih vjerovnika,

- da je 6. veljače 2014. upravitelj tuženika donio odluku o otkazu ugovora o radu uz obrazloženje da je prestala potreba za obavljanjem posla tužiteljice,

- da na radnom mjestu tužiteljice nije nitko zaposlen, već su dva radnika uz svoj posao preuzela i posao tužiteljice.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao smanjenje poslova koje je obavljala tužiteljica niti tvrdnju da se otkaz temelji na organizacijskim razlozima.

10. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu polazeći od činjenice da su dugovi poslodavca prema vjerovnicima iznosili oko 60.000.000,00 kn pa da je stoga tuženik bio nelikvidan i nesolventan slijedom čega zaključuje da su postojali gospodarski razlozi zbog kojih se morao smanjiti broj radnika te da je stoga tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog u smislu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

11. Uzevši u obzir dugove tuženika kao i činjenicu da mu je zbog toga odobrena predstečajna nagodba te da je zbog takve situacije smanjivao broj radnika, a da na radnom mjestu tužiteljice nije zaposlen novi radnik, već su njeni poslovi preraspoređeni na dva radnika od prije – sa zaključkom drugostupanjskog suda da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz suglasan je i ovaj revizijski sud.

12. Revizijski prigovor tužiteljice da se drugostupanjski sud zadovoljio samo sa formalnim aspektom postojanja razloga za otkazivanje ugovora jer da je trebao uzeti u obzir da je radno mjesto i stručnost laboranta nužno za utvrđenje kvalitete vina i pretpostavka uspješne proizvodnje, nije osnovan. Hoće li poslodavac uspješno organizirati proces proizvodnje na zadovoljavajući i kvalitetan način, to ovisi o njemu i on u tom smislu snosi poslovni rizik (u tom smislu su neosnovani i navodi da je odluka o otkazu u suprotnosti sa rješenjem trgovačkog suda o prihvaćanju predstečajne nagodbe). Ono što je za ovaj postupak bitno jest da poslodavac nije nikoga zaposlio na radnom mjestu tužiteljice jer tad ne bi imao opravdan razlog za otkaz njenog ugovora o radu.

13. Prigovor tužiteljice da tuženik nije razmotrio mogućnost njenog zaposlenja na drugim odgovarajućim poslovima nije osnovan jer, kao što sama tužiteljica u reviziji ističe (str. 3. prvi odlomak) tuženik ima manje od 20 radnika, a prema čl. 107. st. 5. ZR poslodavac koji zapošljava manje od 20 radnika nema obvezu razmatranja mogućnosti zaposlenja na drugim poslovima.

14. Nije osnovan niti prigovor da upravitelj tuženika nije ovlašten odlučiti o ukidanju radnih mjesta, već da je to isključivo u nadležnosti skupštine budući da je riječ o operativnoj odluci koja je u nadležnosti organa koji upravlja pravnom osobom, a ne u nadležnosti skupštine.

15. Daljnji revizijski navodi o tome kako je zbog dužine vođenja ovog postupka tužiteljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke jer se pravo na suđenje u razumnom roku ostvaruje u posebnom postupku. Kako je utvrđeno da je odluka drugostupanjskog suda zakonita, tako su neosnovanim ocijenjeni navodi tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u smislu odredbi Ustava RH I Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil