Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 54 Gž-1904/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja N. S. iz Š., OIB:… i II. tužiteljice J. S. iz Z., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. St. S. – J. – W. eGen iz R. A., St. S. im R., OIB…, zastupan po odvjetnici M. D., odvjetnici u Č., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-42/2021-59 od 23. veljače 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-42/2021-63 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4 . listopada 2022. ,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-42/2021-59 od 23. veljače 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-42/2021-63 od 29. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I

Odbija se tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja kao neosnovan, a koji glasi: "1 Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 538.926 sklopljen između I tužitelja i tuženika.

2 Utvrđuje se ništetnim Očitovanje od 03.04.2008.g. br. OU-350/08 sastavljeno po Javnom bilježniku B. J. iz Z..

3 Utvrđuje se da je zemljišni knjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu izvršio upis hipoteke na nekretninama upisanim u k.o. Š., zk.ul. 346, br. zk.č.br. 1482 i 1601, u naravi oranica Š. površine 3721 m2 i šuma Opseg površine 190 m2, bez valjane pravne osnove.

4 Nalaže se tuženiku trpljenje brisanja upisane hipoteke u korist tuženika na nekretninama upisanim u k.o. Š., zk.ul. 346, br. zk.č.br. 1482 i 1601, u naravi oranica Š. površine 3721 m2 i šuma Opseg površine 190 m2, u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude.

5 Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se I. i II. tužiteljima da tuženiku naknade trošak postupka u iznosu od 59.239,12 kn pa do isplate, kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana.

Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj 1 P-42/2021-59 od 23. veljače 2022. u uvodu presude u petom I šestom redu gdje umjesto naziva tuženika “R. St. S. – J. – W. eGen iz R. A., St. S. im R.,” ima pisati “R. St. S. – J. – W. eGen iz R. A., St. S. im R., OIB…”.

U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlažu pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužba za utvrđenje ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 538.926 (dalje: Ugovor) i Očitovanja od 03.04.2008.g. br. OU-350/08 sastavljenog po javnom bilježniku B. J. iz Z. (dalje: Očitovanje), uz utvrđenje da je upis hipoteke na predmetnim nekretninama izvršen bez valjane pravne osnove i nalaganje tuženiku dužnosti trpljenja brisanja hipoteke u korist tuženika.

5. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu se tužbeni zahtjev, kako je to navedeno i u žalbi, zasniva na nedopuštenosti rada tuženika u Republici Hrvatskoj putem posrednika, bez valjanih dozvola za rad, I. tužiteljevoj nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sklapanja Ugovora i Očitovanja te okolnosti da se radi o bračnoj stečevini I. i II. tužitelja uslijed čega je pravno nevaljano raspolaganje suvlasničkim dijelom nekretnine (koja je predmet hipoteke) II. tužiteljice.

6. Neosnovan je žalbeni navod o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 337 st. 2 ZPP. Prvostupanjski sud osnovano nije proveo sve parnične radnje prema uputi drugostupanjskog suda u rješenju br. Gž- 4653/2019-2 od 29.9.2020., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda br. P-335/2019- 33 od 18. listopada 2019. i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje. Naime, svi relevantni dokazi predloženi do zaključenja prethodnog postupka 4.1.2018. su provedeni, a nakon toga tužitelj je u smislu odredbe čl. 299 ZPP bio prekludiran u predlaganju daljnjih dokaza, dok su raspravljena sva sporna relevantna pitanja.

7. Točno je da prvostupanjski sud nije obrazložio pitanje ništetnosti u dijelu pod toč. 2. i 3. tužbenog zahtjeva, kako to tužitelji iznose u žalbi, uslijed raspolaganja I. tužitelja suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine II. tužiteljice koja je prema tvrdnjama žalitelja bračna stečevina svakog tužitelja u ½ dijela. Međutim, unatoč ovoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 PP pobijana presuda može se ispitati jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (čl. 373.a st. 3 ZPP). Naime, iz iskaza II. tužiteljice (koji iskaz se ne osporava žalbom) proizlazi da je I. tužitelj bio korisnik kredita, A. G. jamac. Tužiteljici je također poznat iznos zahtijevanog kredita, zna da u to vrijeme nisu bili kreditno sposobni i da su preko oglasa stupili su u kontakt sa tuženikom preko I. R., poznate su joj okolnosti vezane uz mjesto sklapanja kredita, kao i da se radilo o kreditu za renoviranje kuće. Na temelju ovakvog iskaza ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je II. tužiteljica uoči i u vrijeme sklapanja Ugovora bila upoznata sa uvjetima sklapanja Ugovora za renoviranje kuće kojeg je sklopio I. tužitelj, te se nije protivila njegovom sklapanju, pa se sada ne može pozivati na okolnost da je nekretnina na kojoj je upisana hipoteka bračna stečevina i da I. tužitelj nije mogao raspolagati njenim suvlasničkim dijelom.

8. Što se tiče navoda žalbe da I. tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora i Očitovanja nije bio sposoban za rasuđivanje, o čemu je u spis dostavljena dokumentacija, a koji razlog ništetnosti nije obrazložen, valja reći da se pobijana presuda unatoč tome može ispitati. Naime, prvostupanjski sud nema potrebno znanje da bi iz priložene liječničke dokumentacije utvrdio sposobnost rasuđivanja, a nije priloženo ni rješenje o oduzimanjuj poslovne nesposobnosti I. tužitelju, niti se u žalbi navodi da je na tu okolnost predloženo i odbijeno provođenje dokaza odgovarajućim vještačenjem, radi čega tužitelji nisu dokazali nesposobnost I. tužitelja za rasuđivanje, pa ovaj drugostupanjski sud nalazi da je žalbeni navod ništetnosti Ugovora i Očitovanja, odnosno osnovanosti tužbenog zahtjeva pod 2. i 3. tužbenog zahtjeva, uslijed tog razloga neosnovan.

9. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno u odnosu na relevantne činjenice.

10. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da iz teksta Ugovora ne proizlazi da bi on bio zaključen u Republici Hrvatskoj jer na samom Ugovoru piše da je on zaključen u mjestu St. S. (R. A.). Kod toga, pravilno taj sud zaključuje da sve da je Ugovor i zaključen u Republici Hrvatskoj, navedeno nije odlučno u konkretnom slučaju, pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju tužitelji ukazuju u žalbi.

11. Također je utvrđeno da je tuženik austrijska kreditna institucija sa sjedištem u R. A., te da ista nije imala potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke za rad i za pružanje bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj.

12. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da time što je zaključenje takvih ugovora o jednokratnom kreditu bilo zabranjeno tuženiku, ne znači da su predmetni ugovori ništetni, bez obzira da li je Ugovor sklopljen u inozemstvu ili u RH.

13. Naime, tužitelji su fizičke osobe i državljani RH, te njima nije nikakvim propisima bilo zabranjeno sklapanje takvih ugovora bilo u inozemstvu, bilo na području RH, dok pružanje financijskih usluga kreditiranja na području RH od strane tuženika, unatoč nepostojanju potrebnog odobrenja, ne povlači ništetnost tako sklopljenog ugovora o kreditiranju po čl. 322 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), niti po kojem drugom propisu.

14. Neosnovani su žalbeni navodi u vezi ništetnosti Ugovora temeljem čl. 19.j. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15 – dalje: ZID ZPK), koji propisuje: Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan. Naime, iako ovaj drugostupanjski sud prihvaća navode žalitelja da je Ugovor sklopljen preko posrednika iz RH i da se radi o potrošačkom kreditu, valja reći se predmetni zakon ne može primijeniti na odnos stranaka.

15. Kod toga, napominje se da je u vezi iste činjenične i pravne osnove, Europski sud za ljudska prava u predmetu C-630/17 je donio presudu u kojoj je naveo da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis državne članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalima, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovni sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koja ne raspolaže odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

16. Naime, taj sud je zauzeo stajalište da Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine broj 72/17 – dalje: Zakon o ništetnosti) utječe na pristup gospodarskih subjekata drugih država članica tržištu uvjetujući pristup hrvatskom tržištu financijskih usluga dobivanjem odobrenja koje izdaje Hrvatska narodna banka i na taj način čini manje privlačnim pristup tom tržištu, čime se povređuje sloboda zajamčena čl. 56. UFEU-a.

17. Ta odluka Europskog suda je donesena u vezi prethodnog pitanja koje mu je uputio sud Republike Hrvatske te valja reći da sukladno praksi tog suda interpretativne presude djeluju erga omnes, što znači da su one pravno obvezujuće, kako za sud pred kojim se vodi postupak u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primjenjivati pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vodi pred nacionalnim sudovima i to svih država članica.

18. Pri tome, a što se tiče vremenskog dosega takve interpretativne presude, njihov učinak je sukladno praksi Europskog suda retroaktivan, dakle, primjenjuje se i na pravne odnose koji su nastali i koji su bili uspostavljeni prije donošenja interpretativne presude.

19. Iako je Zakon o ništetnosti u međuvremenu ukinut (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020.), te se u ovom predmetu ne ocjenjuje ništetnost Ugovora u vezi tog zakona, valja istaknuti da je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u ovom predmetu, tj. o pitanju ništetnosti potrošačkih ugovora sklopljenih od strane neovlaštenog vjerovnika, pa se u smislu navedene Odluke EU tuženik ne može smatrati neovlaštenim vjerovnikom. Stoga, sve i kad bi se ZID ZPK primjenjivao na ovaj slučaj, u svjetlu navedene odluke Europskog suda predmetni Ugovor ne bi bio ništetan prema odredbi čl. 19.j. istog propisa.

20. Također valja ukazati i na pravno stajalište zauzeto na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. i 12. travnja 2016. godine gdje je u pogledu istovrsnih pravnih situacija zauzeto stajalište da iako je sklapanje ovakvih ugovora zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori nisu ništetni jer ta posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015. godine (ovdje je Ugovor zaključen 2008. godine), kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (iako ni to ne bi bilo odlučno obzirom na gore navedenu presudu Europskog suda poslovni broj C- 630/17).

21. Time što prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije primijenio ZID ZPK nije počinjena bitna povreda odredaba čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP jer se usprkos tome pobijana presuda, suprotno navodima žalbe, može ispitati u tom dijelu.

22. Stoga je pravilno utvrđeno da predmetni Ugovor nije ništetan (čl. 323 st. 1 i 2 ZOO).

23. Što se tiče žalbenog navoda da je valjalo primijeniti autstrijsko pravo i da su tužitelji predlagali u podnesku od 11.6.2021. pribavu materijalnog prava R. A., valja reći da ovi žalbeni navodi nisu osnovani, jer tužitelji ne tvrde da je predmetni Ugovor ništetan po austrijskom pravu, uslijed čega to pravo nije trebalo primijeniti.

24. Pravilno je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Očitovanja. Valjano je utvrđeno da se radi o javnobilježničkom aktu, čije odredbe su u skladu s odredbom čl. 54 Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07,75/09), te stoga Očitovanje nije ništetno.

25. U odnosu na dio presude kojom se traži brisanje upisanog založnog prava – hipoteke valja reći da je založno pravo općenito akcesorne naravi, a akcesorna ili sporedna prava su takva prava čiji nastanak, prijenos ili prestanak ovisi o nastanku, prijenosu ili prestanku nekog drugog prava (glavno pravo). Dakle, založno pravo može postojati samo onda ako postoji tražbina koja je tim založnim pravom osigurana, a kako u ovom konkretnom slučaju nije utvrđeno da je Ugovor ništetan, onda tražbina osigurana založnim pravom i dalje postoji. Radi navedenog, pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nadležni zemljišnoknjižni odjel izvršio upis hipoteke na predmetnim nekretninama bez valjane pravne osnove, te zahtjev kojim se tuženiku nalaže trpljenje brisanja upisane hipoteke u korist tuženika.

26. Vezano uz žalbeni navod da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, kao razlog za ništetnost pod toč. 2. i 3. tužbenog zahtjeva, upućuje se i na razloge u toč. 8. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

27. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP, te sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373.a st. 3 ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I izreke).

29. Zahtjev .I i II. tužitelja za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku (toč. II izreke).

U Zagrebu, 4 . listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.