Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 5 Gž-2736/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednika vijeća, Ksenije Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Z., OIB…, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2287/2020-24 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2287/2020-24 od 28. travnja 2022., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 5.800,00 kn/769,79 EUR[1] za daljnji iznos od 6.500,00 kn/862,70 EUR) sa pripadajućim zateznim kamatama i kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.307,62 kn/1.368,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. do isplate.
II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 1.650,00 kn//218,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. do isplate, te se taj dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 12.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2019. do isplate i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 11.957,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. do isplate (toč. I. izreke). Odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 12.300,00 kn do utuženih 14.500,00 kn (za daljnji iznos od 2.200,00 kn) kao neosnovan.
2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 5.800,00 kn za daljnji iznos od 6.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i protiv odluke o troškovima postupka žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) i predlaže preinačenje presude u tom pobijanom dijelu, uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova tog odgovora.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela ozljeđivanjem kao suputnica u vozilu reg. oznaka KŽ
… u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25.6.2018., kada je vozilo sletjelo s ceste.
6. U stadiju žalbenog postupka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici na ime nespornog iznosa štete iznos od 5.500,00 kn. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.
8. Polazeći od utvrđenja da je provedenim medicinskim vještačenjem u postupku utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila udarac u glavu, udarac u oba lakta i obje potkoljenice i lacerokontuznu ranu desne potkoljenice, da je tijekom liječenja nosila rasteretnu ortrozu oko tri mjeseca, da je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke boli i strah jačine i trajanja navedenog u nalazu i mišljenju vješta, da je kod nje došlo do naruženja lakog stupnja zbog zaostalo ožiljak na desnoj potkoljenici i lijevom gležnju, da joj je za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega u obimu od ukupno 40 sati i da je njezino liječenje završeno 12.4.2019., prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), utvrdio osnovanim tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu iznos od 17.000,00 kn, a za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 800,00 kn, ili ukupno 17.800,00 kn, te joj je po odbitku nesporno isplaćenog iznosa naknade štete od 5.500,00 kn dosudio preostali iznos naknade štete u iznosu od 12.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od završenog liječenja 12.4.2019. do isplate, a preostali zahtijevani iznos od 2.200,00 kn odbio kao neosnovan.
9. Žalbeni navodi tuženika da je vještak ortoped dr. M. F. raniju ozljedu vratne kralježnice neosnovano povezao s predmetnim štetnim događajem od 25.6.2018. ne mogu se prihvatiti, jer se vještak na ročištu 13.4.2022. nakon uvida u liječnički kartom tužiteljice utvrdio da je tužiteljica ima evidentiranu trzajnu ozljedu vratne kralježnice 23.10.2017., dakle prije predmetnog štetnog događaja od 25.6.2018., te je korigirao svoj nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na ocjenu trajnih posljedica od 1%, navodeći da kod tužiteljice nama trajnih posljedica koje bi se mogle povezati isključivo s predmetnim štetnim događajem. Utoliko su neutemeljeni žalbeni navodi tuženika da je ostalo nejasno je li tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice i na koji način je vještak to utvrdio, kao i tvrdnje da je vještak svoju ocjenu neimovinske štete ipak utemeljio na postojanju djelomične uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i trzajne ozljede vratne kralježnice. Vezano na njegove daljnje navode da sud neosnovano nije proveo vještačenje po vještaku medicine rada, valja navesti da iz stanja spisa proizlazi da stranke (dakle i tuženik) nisu imale nikakvih primjedbi na usmeno očitovanje vještaka i da tuženik na tom ročištu, na kojemu je glavna rasprava zaključena, nije ustrajao na tom dokaznom prijedlogu. Pravilno je stoga sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, obrazložen i izrađen u skladu s pravilima medicinskih znanosti, koja utvrđenja tuženik svojih žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
10. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđenog iznosa neimovinske štete, kao previsoko određenoj, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kada je, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog naruženja i straha ocijenio osnovanim tužiteljici iznos naknade neimovinske štete od 17.000,00 kn, te joj po odbitku nesporno isplaćenog iznosa po ovom osnovu od 5.500,00 kn, dosudio iznos od 12.300,00 kn, a preostali zahtijevani iznos od 2.200,00 kn odbio kao neosnovan.
11. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici su zatezne kamate pravilno dosuđene od dana završetka liječenja, odnosno od 12. travnja 2019. do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO.
12. U pravu je međutim žalitelj da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o parničnom trošku stranaka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, umjesto primjenom st. 2. istog članka. Ovo iz razloga jer konačan uspjeh tužiteljice po osnovi iznosi 100%, a po visini 89%, a tuženikov uspjeh po visini iznosi 11%, što znači da je isti u obvezi naknaditi tužiteljici parnični trošak u omjeru od 83,5%, a ne 100% kako je to utvrđeno pobijanom presudom. Dakle, tužiteljici za parnične radnje utvrđene prvostupanjskom presudom pripada ukupno 8.350,00 kn, uvećano za troškove medicinskog vještačenja i sudskih pristojbi na tužbu i presudu u sveukupnom iznosu od 1.957,62 kn, koji su joj dosuđeni u cijelosti, što čini ukupni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 10.307,62 kn. Kako je pobijanom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 11.957,62 kn, prvostupanjska presuda je djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. I. izreke na način da je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.650,00 kn.
13. Slijedom iznijetog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
14. Tuženiku koji je u žalbenom postupku uspio samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, nije dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe.
15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena parnična radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).
U Zagrebu 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
