Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž-2382/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, ako suca izvjestitelja i Dubravke Burcar, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. G., OIB:…, iz R., kao nasljednice iza pok. M. G., OIB:…, iz R., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda B. G. i dr. iz R., protiv prvotuženika K. A. d.o.o. iz R., OIB…, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. iz R. i drugotuženika E. o. d.d., Podružnica R., zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i p., Pisarnica R., radi naknade štete, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. i II. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-392/18-60 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-392/18-60 od 13. svibnja 2022. pod stavkom I. izreke.

II. Odbija se žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-392/18-60 od 13. svibnja 2022. pod stavkom I. izreke kao i odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade štete zbog trajnog invaliditeta pod stavkom II. izreke navedene presude.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalbe I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-392/18-60 od 13. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 53.623,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na iznos od 46.652,00 kn od dana 16. veljače 2017. do isplate, a na iznos od 6.971,80, kako slijedi:-na iznos od 300,00 kn od 14.11.2016. g pa do isplate,-na iznos od 623,80 kn od 08.11.2016. g. pa do isplate,-na iznos od 2.590,00 kn od 30.11.2016. g. pa do isplate,-na iznos od 3.458,00 kn od 02.12.2016. g. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se drugotuženiku da tužiteljici s naslova trajnog invaliditeta isplati iznos od 8.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana 16. veljače 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke ove presude za iznos od 20.604,19 kn, sa zateznim kamatama, kao neosnovan."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 25. listopada 2021.

II. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.724,40 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 20.540,90 kn kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 15.250,00 kn i zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 12.500,00 kn, kao neosnovan."

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke i rješenja pod stavkom I. i II. izreke žali se I. tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 363. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

4. Protiv dosuđujućeg dijela naknade imovinske i neimovinske štete pod stavkom I. izreke te dosuđene zatezne kamate na iznos naknade štete zbog trajnog invaliditeta pod stavkom II. izreke te rješenja pod stavkom I. i II. izreke žali se II tuženik zbog svih žalbenih razloga te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

5. Žalbe I. i II. tuženika su neosnovane.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica M. G. preminula tijekom ovog postupka dana 12. lipnja 2018., te da je prethodno podnijela odštetni zahtjev I. tuženiku 18. listopada 2016. i II. tuženiku 28. studenog 2016. (list 14-15 spisa), a potom i predmetnu tužbu 6. listopada 2017.

7. Suprotno žalbenim navodima, nasljednica pok. M. G., H. G. aktivno je legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari radi naknade štete, sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18. dalje-ZOO), kojom je propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, u kojoj situaciji nasljednici stupaju na mjesto oštećenika. Nasljednik ima pravo na naknadu i imovinske štete, a izuzeci su propisani čl. 1097. ZOO, o kojima se u konkretnom slučaju ne radi. Slijedom sadržaja citirane zakonske odredbe za prelazak neimovinske štete na nasljednike dovoljno je postojanje pisanog zahtjeva ili tužbe, a dospijeće odnosno nastanak štete (završetak liječenja do kojeg je u konkretnom slučaju temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka došlo 16. veljače 2017.) u smislu odredbe čl. 1103. ZPP odlučan je za opseg štete, od kojeg dana dospijeva obveza pravične novčane naknade, a time i obveza na plaćanje zakonske zatezne kamate.

8. Nadalje, nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja dana 5. listopada 2016., I. tuženik K. A. d.o.o. bio vlasnik autobusa reg. oznake RI 571-UB, u odnosu na koji je na dan 5. listopada 2016. s II tuženikom bila sklopljena Policu AO broj 08102390135 / ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, sve sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14-dalje ZOOP/05), a putnici u autobusu su osigurani i temeljem Police obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode broj 802290719., također sklopljenom s ovdje II. tuženikom.

9. Dakle, I. tuženik odgovara za štetu koju je pretrpjela prednica tužiteljice kao putnica u autobusu u vlasništvu I tuženika po principu objektivne odgovornosti, jer za štetu koju pretrpe treće osobe (ovdje prednica tužiteljice) u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik (čl. 1069. st. 1. ZOO). Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik ni ovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (čl. 1069. st. 4. ZOO), a to je u konkretnom slučaju nedvojbeno prednica tužiteljice.

10. Prema tome, kod štetnih događaja u kojima sudjeluju putnik u prijevoznom sredstvu za javni promet, ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik vozila prijevoznog sredstva u kojem se putnik nalazio, tada oštećeniku (putniku) pripada pravo na naknadu štete i po ugovoru o osiguranju putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja, ali i po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti (čl. 20. st. 2. ZOOP/05). Kako je čl. 22. ZOOP/05 određeno da su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene i štete od smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, to II. tuženik kao osiguratelj kod kojeg je u vrijeme predmetne nezgode autobus reg. oznake RI 571 UB bio osiguran policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti odgovora za štetu koju je pretrpjela prednica tužiteljice zajedno s I. tuženikom temeljem Ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti.

11. Zbog izloženog, neosnovano II. tuženik u žalbi ponavlja izneseni prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, materijalnopravno shvaćanje II tuženika o njegovoj pasivnoj legitimaciji i u vezi s tim neodgovornosti za utuženu štetu, koje ponavlja u žalbi, utemeljeno je na pogrešnom tumačenju relevantnih odredbi ZOOP) koji se primjenjuje na konkretnu činjeničnu podlogu tužbe kao lex specialis u odnosu na opći propis obveznog prava, ZOO.

12. Stoga je i sud prvoga stupnja, ocijenivši da je II tuženik na temelju sklopljenog ugovora o osiguranja od automobilske odgovornosti obvezan naknaditi štetu nastalu prednici tužiteljice, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije II tuženika.

13. Pri tome se II tuženika, a s obzirom na praksu sudova na koju se poziva u svezi ovog pitanja, upućuje i na shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3200/16-2 od 31. kolovoza 2021., kojom odlukom je odgovoreno na ovo sporno pitanje na način na koji to pravilno čini i sud prvoga stupnja u pobijanoj odluci.

14. Temeljem police obveznog osiguranja putnika od posljedica nezgode broj 802290719. od 2. siječnja 2016. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja i Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), odgovara osiguratelj, ovdje II tuženik, sukladno utvrđenom trajnom invaliditetu zbog posljedica nesretnog slučaja (nezgode).

15. Prvostupanjska presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, u pobijanoj presudi i rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su jasni i neproturječni, odnosno o odlučim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika u spisu, a radi čega, suprotno žalbenim navodima I. i II. tuženika nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

17. Naime, tuženici u žalbi prvenstveno ukazuju da iako su se oni u tijeku postupka protivili preinaci tužbe tužiteljice u dijelu zahtjeva za naknadom neimovinske štete, kada se takva preinaka temelji na činjenici da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio pravno shvaćanje kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz 2002.

18. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica svojim podneskom od 25. listopada 2021. povećala svoj tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za naknadom neimovinske štete budući je izvornim tužbenim zahtjevom (prije zaključenja prethodnog postupka) na ime naknade neimovinske štete zahtijevala isplatu iznosa od 40.000,00 kn, a označenim podneskom tužiteljica konačno zahtijeva na ime neimovinske štete iznos naknade u visini od 55.00,00 kn.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud je pravilno dopustio takvu preinaku tužbe po tužiteljici, unatoč protivljenju I. i II. tuženika uz zaključak da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

20. Naime, odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je kao pravilo da tužitelj ima procesnu mogućnost preinake tužbe ali samo do zaključenja prethodnog postupka. U st. 2. istog članka propisano je da iznimno od toga, tužitelj može preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, samo ukoliko to nije bio u mogućnosti učiniti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP proizlazi da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

21. U odnosu na daljnje prigovore tuženika u pogledu preinake tužbe glede zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete valja istaknuti, a što je istakao i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, da je na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)."

22. Slijedom izloženog, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da Orijentacijski kriteriji osim što su u smislu Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

23. Prema stanju spisa, razvidno je da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 25. listopada 2021., povećala tužbeni zahtjev sukladno provedenom medicinskom vještačenju i prema novim Orijentacijskim kriterijima, što realno nije mogla učiniti ni prije vještačenja koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, kao niti prije donošenja i zauzimanja pravnog shvaćanja VSRH kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su u primjeni od 15. lipnja 2020., dakle nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu.

24. Nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon naprijed navedenih okolnosti, a koja je uz to, utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici bi nametnulo ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid "prava na sud", sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06). U konkretnom slučaju, osim strogog i pretjeranog formalizma o kojemu su zauzeti stavovi u više odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, nema drugog uvjerljivog razloga za nedopuštanje preinake.

25. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, dopustio preinaku tužbe u podnesku od 25. listopada 2021., (osim što je u toč. 8. obrazloženja prvostupanjske presude pogrešno navedeno da do povišenja došlo u podnesku od 10. rujna 2021.) te riješio kao u izreci pobijanog rješenja pod stavkom I.

26. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari, a žalbenim navodima tuženik samo preocjenjuje izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, na što nije ovlašten, već je na navedeno ovlašten samo sud u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je i potpuno u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je šteta prednici tužiteljice uzrokovana upravo ozljeđivanjem prilikom vožnje u autobusu registarskih oznaka RI-571-UB dana 5. listopada 2016., a pri čemu nije utvrđeno postojanje njezinog doprinosa nastanku štetnog događaja odnosno njezine suodgovornosti za nastanak istog.

28. Navedeni zaključak proizlazi iz svih provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka i to zapisnika o očevidu Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaja prometne policije R., broj: 511-09-34-PL-26/26 IC/AH od 7. listopada 2016., službene zabilješke Postaje prometne policije Rijeka od 7. listopada 2016., iskaza saslušanog vozača autobusa, svjedokinje M. K., koja je neposredno prije prometne nezgode upravljala vozilom ispred autobusa, a zbog njezinog naglog prestrojavanja iz lijeve u desnu traku je i vozač autobusa naglo zakočio te B. M. i tužiteljice kao stranke, zatim rezultata provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. S. H., medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. N. B., dr. med., kirurgije i traumatologije, a zbog čega su svi suprotni žalbeni navodi neosnovani.

29. Neosnovano tuženici opetovano ustraju na već iznesenim prigovorima o suodgovornosti prednice tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Navedeno stoga jer je tijekom postupka nedvojbenim utvrđeno da je pok. M. G. pretrpjela štetu kao putnica u autobusu, u okolnostima naglog kočenja autobusa, što je destabiliziralo tužiteljicu koja se nalazila na izlaznim vratima autobusa pridržavajući se za rukohvat u namjeri da izađe iz autobusa na obližnjoj stanici. Da je došlo do iznenadnog kočenja nedvojbeno je potvrdio i sam vozač autobusa Z. G. koji je iskazao da je bio je prisiljen naglo zakočiti, jer se osobno vozilo ispred njega iznenada prestrojilo iz lijeve u desnu kolničku traku kojom se kretao autobus, a da je u trenutku kočenja tužiteljica stajala na srednjim izlaznim vratima u autobusu potvrdila je svjedokinja B. M., koja je navela da je tužiteljica ustala sa svog sjedala te je stala na srednjem izlazu držeći se za šipku desnom rukom, dok je u lijevoj ruci držala torbicu. Dakle, oba svjedoka potvrđuju ono što je i tužiteljica sama izjavila policijskim službenicima koji su s njom obavili razgovor prilikom prijema na hitni medicinski prijem.

30. Kako je prema podacima o dinamici kretanja autobusa, kod kojeg je unutar jedne sekunde pad brzine bio sa 16 na 5 km/h, to se prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka, nedvojbeno može zaključiti da je njen pad povezan s naglim usporenjem, a tome treba pridodati i okolnost da se nesreća događala na većoj nizbrdici, što utječe na stabilnost putnika u autobusu. Tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila u dobi od 69 godina, dakle starijoj životnoj dobi, pa je i ta okolnost imala utjecaja na sposobnost zadržavanja ravnoteže, o čemu je vještak iscrpno dao obrazloženje usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje. Sama tužiteljica nije imala utjecaja na ponašanje vozača autobusa i prometnu situaciju zbog koje je isti naglo zakočio, a ovo usporavanje nije jednako onome prilikom ulaska na stajališta ili usporavanja pred raskrižjima i iza kolone vozila u normalnim okolnostima. Pritom je irelevantno je li reagiranje vozača autobusa izravno povezano s načinom kretanja osobnog vozila kojim je upravljala M. K. i je li vozač reagirao na adekvatan način ili prekomjerno, budući da se prednica tužiteljice pridržavala pravila o sigurnosti i načinu ponašanja putnika u autobusu (držala se za rukohvat tijekom vožnje) a zbog čega je pravilno ocijenjeno da nije bilo njezine suodgovornosti za nastanak štetnog događaja.

31. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo jer za štetu koju pretrpe treće osobe (ovdje prednica tužiteljice) u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik (čl. 1069. st. 1. ZOO). Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik ni ovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (čl. 1069. st. 4. ZOO). Znači, upravo je prednica tužiteljice kao putnica u autobusu treća osoba.

32. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da primjena prethodno navedene odredbe iz čl. 1069. st. 1. ZOO ne isključuje primjenu odredbe iz čl. 697. st. 1. ZOO koja govori o prijevoznikovoj odgovornosti.

33. Naime, kod štetnih događaja u kojima sudjeluju putnik u prijevoznom sredstvu za javni promet, ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik vozila prijevoznog sredstva u kojem se putnik nalazio, tada oštećeniku (putniku) pripada pravo na naknadu štete i po ugovoru o osiguranju putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja, ali i po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti (čl. 20. st. 2. ZOOP/05). Dakle, suprotno navodima tuženika, dopuštena je kumulacija zahtjeva za naknadu štete po oba ugovora o osiguranju.

34. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. N. B., dr. med., spec. kirurgije i traumatologije, utvrdio da je prednica tužiteljice povodom zadobivenih ozljeda u štetnom događaju primljena kao hitan slučaj te je bolnički liječena u razdoblju od 5.-14.10 2016., a u Otpusnom pismu Traumatologija KBC R. navedene su otpusne dijagnoze: Subtrohanterni prijelom lijeve natkoljenice; Dijabetes mellitus; Arterijska hipertenzija; Akutna posthemoragijska anemija i Inkontinecija mokraće. Op: 07.10 2016. Osteosinteza po AO metodi (dugi gamma čavao). Operacija i postoerativni tijek uredni. Konzilijarno pegledana od kardiologa, preporučena je terapija. Otpuštena na kućnu njegu s usmenim uputama i hodanje uz hodalicu i opterećenje do 10 kg. Slijede kontrolni pregledi kod kirurga, a u periodu 26.01.-16.02 2017. nalazi se na fizikalnoj terapiji stacionarnog tipa u T. C.. Liječenje je završeno s Otpusnim pismom TT C. od 16.02 2017.

35. Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, neposredno nakon traume dok je nastajao lokalni hematom oko mjesta puknuća kostiju i ligamenata te dok je čekala operaciju i dan nakon operacije. Bolove srednjeg intenziteta tužiteljica je trpjela tijekom 30 dana, a to je vremenski period tijekom cijeljenja kosti i na fizikalnim terapijama. Svako pomicanje zglobova lijeve noge kuka i koljena uzrokovali su bolove srednjeg intenziteta bez obzira što se značajno ne opterećuju. Nakon toga tužiteljica je trpjela bolove slabijeg intenziteta još tijekom 1,5 mjeseca.

36. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah koji je trajao do pola sata neposredno nakon povređivanja i dok su bolovi bili u razvoju. Nakon toga stupa sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenjem. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je osam dana i obuhvaćao je period jakih bolova, boravka u bolnici i operacijski zahvat. Strah srednjeg intenziteta trajao je oko jedan mjesec dok traju liječenje i kontrolni pregledi specijalista, a sve je popraćeno bolovima uz obavljanje bolnih fizikalnih terapija. Sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao je tri mjeseca. To je vrijeme dok se nije uspostavilo definitivno stanje s kukom i koljenom. (kumulativno).

37. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila u ovoj nezgodi teška je tjelesna ozljeda te su zaostale ograničene kretnje u lijevom kuku i lijevom koljenu, popraćene s bolovima nakon napora, ali i kod promjene vremena s time da se bolovi javljaju i bez opterećenja navedenih regija. Sve to zahtijeva pojačane napore i ulaganja u obavljanju osnovnih životnih i drugih obaveza. Radi se o prijelomu koji je spiralnog oblika i nalazi se subtrohanterno te je bila potrebna operacija s tzv. dugim gama čavlom-intramedularna osteosinteza. Duboki ožiljci u mišićima natkoljenice koji su prisutni kod otvorene repozicije u proksimalnom, tj. gornjem dijelu natkoljenice i distalnom tj. donjem dijelu u predjelu koljena izazivaju oslabljenu i umanjenu funkciju, budući da kuk i koljeno predstavljaju funkcionalnu cjelinu. Posljedice ozljeda su kod prednice tužiteljice uzrokovale umanjenje općih životnih aktivnosti za 15%, s obzirom na smanjenu funkciju kuka zajedno s pripadajućom muskulaturom lijeve natkoljenice te ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu i radu.

38. Osim toga, kod prednice tužiteljice zaostala je naruženost u vidu ožiljaka na lijevoj natkoljenici posljedično operacijskom zahvatu i čini naruženje lakog stupnja.

39. Ocjena je vještaka da je prednica tužiteljice imala potrebu za tuđom pomoći i njegom koja se sastojala od pomoći u kući i oko kuće, nošenje tereta, osobna higijena, vožnja na kontrole, kućne terapije i sl. i to tijekom mjesec dana po četiri sata na dan i dva mjeseca po dva sata na dan.

40. Medicinsko vještačenje u ovom predmetu provedeno sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP. Sudski vještak prof. dr. sc. N. B., dr. med., spec. kirurgije i traumatologije svoj je nalaz i mišljenje zasnovao na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, dan je okolnosno, uvjerljivo i u skladu s pravilima medicinske struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi argumentirano je otklonio sve iznesene prigovore. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje spomenutog vještaka, otklonivši istodobno zahtjev tuženika za provođenjem novog vještačenja (čl. 261. st. 3. ZPP).

41. Ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka, kao i činjenicu da je tužiteljica osoba starije životne dobi (rođena 1947., dakle, u vrijeme nezgode imala je 69 godina), pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbi iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 45.000,00 kn, jer težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju. Pri dosuđivanju navedenog iznosa sud prvog stupnja je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njegovom naravi i društvenom svrhom jer i ovaj drugostupanjski sud nalazi da težina povrede prava osobnosti prednice tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. ZOO, a dosuđena naknada predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenih odredaba za pretrpljenu neimovinsku štetu, a zbog čega su svi suprotni navodi tuženika neosnovani.

42. Nadalje, na ime tuđe pomoći unutar kućanstva od strane bliskih osoba, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a pravilno je dosuđen iznos od 1.152,00 kn na ime tuđe pomoći i njege. Kako je oštećenici M. G. usluga medicinske njege i skrbi te ostalih usluga pružena i u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V.¹, V.² temeljem Ugovora od 17. listopada 2016. (list 18-22) koji se odnosi i na razdoblje u kojem je tužiteljici prema nalazu i mišljenju bila potrebna tuđa pomoć i njega (30 dana po 4 sata i 60 dana po 2 sata), a tužiteljica je zahtjev postavila temeljem izdanih računa u ovoj ustanovi, to je sud pravilno ocijenio opravdanim zahtjev za naknadu troškova usluge smještaja za period od 17. do 30. listopada 2016 u iznosu od 3.458,00 kn po računu br. 1373/P1/1 od 2. prosinca 2016., te po računu br. 1365/P1/1 od 30. studenog 2016. za period od 1. do 10. studenog 2016. u iznosu od 2.590,00 kn, odnosno ukupno temeljem ova dva računa 6.048,00 kn. Opravdan je i zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja koje je tužiteljica djelomično dokumentirala računima i to: za najam invalidskih kolica od 14. listopada 2016. do 14. studenog 2016. prema računu O. E. P. d.o.o. u iznosu od 300,00 kn od 14. studenog 2016., kao i nabavku držača za nemoćne osobe prema računu Špina keramika d.o.o. od 8. studenog 2016. u iznosu od 623,80 kn (list 48). U odnosu na naknadu imovinske štete koju je tužiteljica dokumentirala računima, istoj pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja odnosno smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, sukladno čl. 1086. i čl. 29. ZOO. Troškove nabavke lijekova te troškova puta u vezi s liječenjem (kontrolni pregledi), sud prvog stupnja je tužiteljici, pravilno, primjenom odredbe čl. 223. ZPP, slobodnom ocjenom odmjerio u visini 500,00 kn.

43. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 1103. ZOO, te čl. 12. ZOOP/5) prema kojoj odredbi zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno, one koja ranije nije bila predvidiva, zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete,

44. Kako je u predmetnoj pravnoj stvari, prednica tužiteljice nedvojbeno prije utuženja podnijela odštetni zahtjev I tuženiku 18. listopada 2016. i II tuženiku 28. studenog 2016. (list 14-15 spisa, a prema dopunskom nalazu i mišljenju liječenje prednice tužiteljice je bilo završeno 16. veljače 2017., to i po ocjeni ovog suda, tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu, kao i nenovčanu imovinsku štetu od završetka liječenja 16. veljače 2017., kada su tuženicima objektivno mogli biti poznati svi parametri za naknadu pretrpljene štete iz predmetnog štetnog događaja.

45. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete koju je tužiteljica dokazala računima u dijelu koji je osnovan, tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od izdavanja računa odnosno od kad je šteta nastala. (puta i liječenja).

46. Temeljem police obveznog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja, Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja i Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), koji invaliditet je vještak ocijenio u visini 10%, to je imajući u vidu svotu osiguranja od 80.000,00 kn za 100% invaliditet, tužiteljici je pravilno dosuđen utuženi iznos od 8.000,00 kn.

47. Odredbom čl. 943. ZOO propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.), odnosno da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). St. 3. istoga članka propisano je da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. i 2. toga čl., osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je st. 4. propisano da ukoliko osiguratelj ne ispuni osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

48. U konkretnom slučaju prednica tužiteljice je obavijestila II. tuženika o nastupu štetnog događaja podnošenjem odštetnog zahtjeva 28. studenog 2016. (list 15 spisa).

49. Slijedom izloženog, iako bi tužiteljici bi po navedenoj polici pravilno pripadale zatezne kamate od dana obavijesti o nastupu štetnog događaja, jer je sukladno odredbi čl. 943. st. 2. ZOO tuženik bio dužan najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva isplatiti ugovorenu svotu ili obavijestiti tužitelja o neosnovanosti zahtjeva, odnosno sukladno st. 3. istoga članka u slučaju neutvrđivanja svoje obveze u navedenom roku bez odgađanja isplatiti nesporni dio osigurnine, što tuženik nije dokazao da je u propisanim rokovima učinio, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od završetka liječenja 16. veljače 2017. pa do isplate, što u konkretnom slučaju nije na štetu II. tuženika.

50. Neosnovan je i ponovljeni prigovor zastare, budući da je tužiteljica podnošenjem odštetnog zahtjeva u mirnom postupku kao i predmetne tužbe prekinula tijek zastare (propisan čl. 230. ZOO). Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu, pri čemu zahtjev za naknadu štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu, koje ne podrazumijeva samo saznanje o postojanju štete nego i saznanje o obujmu štete odnosno elementima njezine visine. Prema tome, tužiteljica je pravovremeno postavila zahtjev unutar roka od tri godine u odnosu na štetu koja je nastupila do tada, a saznanjem za daljnju štetu koja je nastala nakon podnošenja tužbe, dakle tek po provedenom medicinskom vještačenju, postavila je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu s novim orijentacijskim kriterijima, a koju preinaku je sud prvog stupnja pravilno dopustio, kako je prethodno obrazloženo. Dakle, kako je tužiteljica za neimovinsku štetu i nenovčanu imovinsku štetu, pa tako i u odnosu na tražbinu po polici obveznog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja, saznala sa završetkom liječenja, time i tijek zastare počinje teći od trenutka saznanja za štetu koja je nastala u tom događaju.

51. Odluka o troškovima parničnog postupka pod stavkom II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja je pravilna je po osnovi i visini te sukladna odredbama čl. 154. st. 2., i čl. 155. ZPP. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) tužiteljici je pravilno priznati trošak podnošenja odštetnog zahtjeva u postupku koji se vodio prije sudskog postupka.

52. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude odnosno temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.