Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž R-1523/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja A. P., sina J. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & Partneri d.o.o., S., protiv prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., i drugotuženika T. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja, prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., i drugotuženika T. d.o.o., protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-794/2015-75 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 794/2015-75 od 24. veljače 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo prvotuženici Z. A., vlasnici Armiračkog obrta M., solidarno s drugotuženikom isplatiti tužitelju iznos od 67.699,96 kn/8.985,33 eura[1] , sa zateznim kamatama koje na iznos od 64.500,00 kn/8.560,62 eura, u odnosu na prvotuženicu Z. A., vlasnicu Armiračkog obrta M., teku od 26. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn/278,72 eura od 13. listopada 2014. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn/132,72 eura od 20. studenoga 2014. do isplate i na iznos od 99,96 kn/13,27 eura od 24. prosinca 2014. do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo prvotuženici Z. A. vlasnici Armiračkog obrta M., nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.347,66 kn/842,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. do isplate te solidarno s drugotuženikom T. d.o.o nadoknaditi tužitelju troškove parničnog

1 Fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna.

postupka u iznosu 31.999,52 kn/4.247,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. do isplate.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba drugotuženika T. d.o.o., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-794/2015-75 od 24. veljače 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo drugotuženiku T. d.o.o, solidarno s prvotuženicom Z. A., vlasnicom Armiračkog obrta M., isplatiti tužitelju iznos od 67.699,96 kn/8.985,33 eura, sa zateznim kamatama koje na iznos od 64.500,00 kn/8.560,62 eura, u odnosu na drugotuženika T. d.o.o, teku od 2. studenoga 2017. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn/278,72 eura od 13. listopada 2014. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn/132,72 eura od 20. studenoga 2014. do isplate, i na iznos od 99,96 kn/13,27 eura od 24. prosinca 2014. do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo drugotuženiku T. d.o.o, solidarno s prvotuženicom Z. A., vlasnicom Armiračkog obrta M., nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 31.999,52 kn/4.247,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-794/2015-75 od 24. veljače 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 35.500,00 kn/4.711,66 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen u iznosu od 39.152,82 kn/5.196,47 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-794/2015- 75 od 24. veljače 2022., u pobijanom u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata u odnosu na drugotuženika T. d.o.o tekućih na dosuđeni iznos od 64.500,00 kn/8.560,62 eura u razdoblju od 26. lipnja 2015. do 1. studenoga 2017., kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka, u odnosu na drugotuženika T. d.o.o., prihvaćen u iznosu od 6.347,66 kn/842,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. do isplate, kao i u dijelu u kojem je prvotuženici Z. A., vlasnici Armiračkog obrta M. i drugotuženiku T. d.o.o, naložena isplata dosuđenih troškova parničnog postupka na račun punomoćnika tužitelja, i u tom dijelu sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata u odnosu na drugotuženika T. d.o.o. na dosuđeni iznos od 64.500,00 kn/8.560,62 eura koje teku od 26. lipnja 2015. do 1. studenoga 2017.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u odnosu na drugotuženika T. d.o.o u iznosu od 6.347,66 kn/842,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. do isplate.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu dosuđenih parničnih troškova na račun punomoćnika tužitelja.“

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M. za nadoknadu troškova žalbe.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika T. d.o.o za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima pod 1. Z. A., vl. Armiračkog obrta M. S. i pod 2. T. d.o.o. S., u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužitelju iznos od 67.699,96 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 64.500,00 kn teče od 26. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od 13. listopada 2014. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn od 20. studenoga 2014. do isplate i na iznos od 99,96 kn od 24. prosinca 2014. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 40.460,04 kn, dio zahtjeva za isplatu zatraženih kamata na dosuđeni iznos, kao i zahtjev za isplatu na žiro račun punomoćnika tužitelja, odbijen (točka I. izreke). Naloženo je tuženicima pod 1. Z. A., vl. Armiračkog obrta M. S. i pod 2. T. d.o.o. S., u roku od 15 dana i solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 38.347,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 24. veljače 2022. pa do isplate, a po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve na žiro račun punomoćnika tužitelja odvjetnika iz Odvjetničkog društva Lj.-V.&partneri d.o.o. u S., IBAN: … kod O. b. d.d., dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 39.152,82 kn, odbijen (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke u kojem joj je naloženo solidarno s drugotuženikom T. d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 67.699,96 kn, sa zateznim kamatama koje na iznos od 64.500,00 kn teku od 26. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od 13. listopada 2014. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn od 20. studenoga 2014. do isplate, i na iznos od 99,96 kn od 24. prosinca 2014. do isplate, kao i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem joj je naloženo solidarno s drugotuženikom T. d.o.o., nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.347,18 kn sa zateznim kamatama počevši od 24. veljače 2022. pa do isplate, pobija žalbom prvotuženica Z. A., vlasnica Armiračkog obrta M. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i prvostupanjsku presudu preinačiti te tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe, odnosno u suprotnom, presudu u pobijanom dijelu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Drugotuženik T. d.o.o. pobija žalbom presudu u dijelu pod točkom I. izreke u kojem mu je naloženo solidarno s prvotuženicom Z. A., vlasnicom Armiračkog obrta M. isplatiti tužitelju iznos od 67.699,96 kn, sa zateznim kamatama koje na iznos od 64.500,00 kn teku od 26. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od 13. listopada 2014. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn od 20. studenoga 2014. do isplate, i na iznos od 99,96 kn od 24. prosinca 2014. do isplate, kao i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem joj je naloženo solidarno s drugotuženikom T. d.o.o., nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.347,18 kn sa zateznim kamatama počevši od 24. veljače 2022. pa do isplate, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže uvažiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove žalbe, podredno uvažiti žalbu, pobijanu presudu ukinuti, i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak i odlučivanje.

4. Tužitelj pobija žalbom presudu u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev u iznosu od 35.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom II. izreke u odbijajućem dijelu parničnih troškova u iznosu od 39.152,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava propisnog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP. Predlaže uvažiti žalbu u pobijanom dijelu, i dosuditi mu daljnji iznos od 35.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2015. do isplate te nadoknaditi ukupne troškove parničnog postupka prema troškovniku, uvećane za troškove žalbe, podredno, presudu u pobijanom dijelu ukinuti, i predmet vratiti na ponovan postupak. 5. Žalba tužitelja je neosnovana, dok su žalbe prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., i drugotuženika T. d.o.o., djelomično osnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete isplatom iznosa od 108.160,00 kn s pripadajućim kamatama od 3. listopada 2014. do isplate, uzrokovane ozljedom na radu koju je tužitelj, kao radnik prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., pretrpio 3. listopada 2014., dok je drugotuženik T. d.o.o., bio izvođač radova na privremenom gradilištu izgradnje stambeno poslovne građevine „L.“ u S. (gradilište B. broj …).

7. Tužitelj je na ročištu od 22. veljače 2018. povukao tužbu u odnosu na prvobitnog drugotuženika G. d.o.o. (investitor i izvođač radova), dok je 2. studenoga 2017. podnio tužbu protiv tuženika T. d.o.o., radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale mu u predmetnoj nesreći na radu od 3. listopada 2014. Na ročištu održanom 8. svibnja 2018. spojen je spis predmeta pod br. Pr-785/17 predmetnom spisu predmeta radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

8. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj radnik prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M.;

- da je 3. listopada 2014. doživio nesreću na radu – na gradilištu B. broj … (privremeno gradilište radi izgradnje poslovno - stambene građevine u S., č.z. 3321/2 k.o. S.) tako što je prilikom silaska s drugog kata, u namjeri da dohvati drvene ljestve, zgazio na otplatnu ploču stropa prvog kata i propao s visine od 5,5 m;

- da iz prijave o ozljedi na radu proizlazi kako se tužitelju ozljeda dogodila prilikom silaska niz ljestve s vrha objekta, a da je na objekt otišao po žicu za vezivanje;

- da Iz Zapisnika o inspekcijskom nalazu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 30. listopada 2014. proizlazi kako su, povodom inspekcijskog nadzora obavljenog temeljem ozljede na radu A. P. na predmetnom radilištu, utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu u svezi s ozljedom na radu i to: neusklađenost prilikom izvođenja radova na privremenom gradilištu - na prvom katu objekta izvođeni su radovi demontiranja dijela hodnika stropa prvog kata od strane radnika društva T. d.o.o., a da radnici obrta M. o tome nisu obaviješteni ni upozoreni čime je ugrožena sigurnost i zdravlje radnika; nije imenovan glavni inženjer gradilišta, jer prethodni glavni inženjer gradilišta nije zaposlenik društva G. d.o.o. te je radnik – tužitelj raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, a ne zadovoljava tražene uvjete (liječnički pregled). Ostali nedostaci su: ljestve, koje su korištene za komunikaciju između prvog i drugog kata objekta, nisu u ispravnom stanju i što poslodavac nije osigurao da najmanje jedan radnik bude osposobljen za pružanje prve pomoći u slučaju ozljede na radu;

- da je pravomoćnom presudom pod broj K-619/2015 od 1. ožujka 2016. izdan kazneni nalog protiv okrivljenog I. O.-Č. kojim se isti proglašava krivim što je iz nehaja pri građenju postupio protivno propisima i opće priznatim pravilima struke izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena tjelesna ozljeda neke osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti-djelo opisano u čl. 222. st. 3. u svezi s čl. 221. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/11 (spis predmeta Općinskog suda u Splitu br. K- 619/2015.).

9. Polazeći od navedenih utvrđenja i ocjene svih izvedenih personalnih (iskaza tužitelja i svjedoka N. B., B. B., I. O. – Č.) i materijalnih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj u cijelosti dokazao da je predmetna ozljeda nastala na radu, pri obavljanju poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena te da stoga postoji odgovornost prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., za štetu koja je nastala tužitelju svezi obavljanja redovnih poslova, jer je trebala osigurati sigurne uvjete rada, ali nije poduzela zakonom propisane mjere za siguran rad, nije svojim radnicima osigurala ljestve za sigurno penjanje i silaženje između katova, nije osigurala zaštitnu ogradu, a osim toga tužitelj, kojeg je prvotuženica rasporedila tužitelja za rad na visini, dakle na poslove s posebnim uvjetima rada, nije ispunjavao potrebne zdravstvene uvjete za konkretne poslove te nije osigurala radnika od pada s visine, radnik nije imao zaštitni pojas, nije bilo zaštitne ograde što predstavlja opasnu djelatnost pa poslodavac odgovara i prema odredbama ZOO, dok je drugotuženik T. d.o.o. izvođaču radova na gradilištu B. broj …, vršio poslove montaže i demontaže te je kritične prigode obavljao poslove demontaže dijela hodnika stropa prvog kata o čemu nije stavio znakove opasnosti i upozorenja, ograditi taj dio, što je u ovom slučaju izostalo (prilikom inspekcijskog nadzora na katu nisu zatečeni znakovi opasnosti ili zabrane, kao ni zaštitna ograda), slijedom čega je odgovoran tužitelju za naknadu štete, pa kako je u konkretnom slučaju riječ o šteti koju su prvotuženica Z. A., vlasnica Armiračkog obrta M. i drugotuženik T. d.o.o., prouzročili zajedno, to odgovaraju solidarno u smislu odredbe čl. 1107. (Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08,125/11 - dalje: ZOO), kojom je određeno da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, a da je tužitelj u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio kako prvotuženica Z. A. i drugotuženik T. d.o.o., nisu dokazali razloge za isključenje njihove odgovornosti, u skladu s odredbama čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14, 154/14 – dalje: ZZR), i čl. 1067. ZOO, za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

10. Nadalje, polazeći od utvrđenja utemeljenom na nalazu i mišljenju vještaka liječnika, da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruki prijelom ivera desnog koljenja, potres mozga, ranu na glavi u predjelu čela te prijelom čeone kosti te da je izvršen operacijski zahvat-repozicija ulomaka ivera i osteosinteza, da se kod tužitelja radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, da je tužiteljeva ozljeda s ortopedsko traumatološke strane ostavila umanjenje životnih aktivnosti od 8% što znači da će morati ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, kod svih radova gdje treba saviti koljena, čučnuti, gdje se treba penjati, spuštati niz nizbrdice i stepenice, a otežano mu je i dulje hodanje, da je bolove jakog intenziteta imao 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 6 tjedana, da mu je tuđa pomoć trebala mu je nakon izlaska iz bolnice prva 4 tjedna 2 sata dnevno, a nakon toga za vrijeme hodanja uz pomoć štaka 2 mjeseca 1 sat dnevno, da je naruženost visoko-lakog stupnja (vještak dr. D. T.), da se u trenutku ozljeđivanja tužitelja ne može govoriti o primarnom strahu, jer je za to vrijeme imao retrogradnu amneziju, da je kod dolaska u bolnicu imao jaki strah koji je trajao 5 dana, srednjeg intenziteta trpio je do javljanja psihijatru, a taj strah je dijelom i uzrok javljanja psihijatru, a strah slabog intenziteta trpio je do 12. svibnja 2015., da će zbog zaostalog ograničenja u funkciji desnog koljena morati ulagati napore tako da je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja od 5-15% (vještak dr. Č. L., spec. psihijatar), da iz pisanog nalaza i mišljenja spec. maksilofacijalnog kirurga proizlazi kako iz domene vještačenja maksilofacijalne kirurgije postoji horizontalni ožiljak duljine cca 7-8 cm u čeonoj regiji kao posljedica štetnog događaja, zbog čega postoji blago naruženje, da iz domene maksilofacijalne kirurgije kod tužitelja ne postoji umanjenje tjelesnog zdravlja, da se bolovi, i tuđa njega i pomoć mogu uklopiti u bolove i tuđe njegu i pomoć koji su vještačeni od strane ortopeda i neurokirurga, sud prvog stupnja je primjenom odredaba čl. 19. i 1100. ZOO, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske štete u iznosu od 64.500,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2015. do isplate te je primjenom odredbe čl. 1095. ZOO, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete (tuđa pomoć) u iznosu od 2.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2014. do isplate te s osnove troškova liječenja iznos od 1.099,96 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.000,00 kn od 20. studenoga 2014. do isplate, a na iznos od 99.96 kn od 24. prosinca 2014. do isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 40.460,04 kn je odbijen kao neosnovan, kao i dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos glavnice te zahtjev za isplatu dosuđenog iznosa naknade štete na račun punomoćnika tužitelja.

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje prvotuženica Z. A., vlasnica Armiračkog obrta M. u žalbi. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbama čl. 8. i čl. 220. ZPP, na koju povredu sadržajno upiru prvotuženica i drugotuženik u žalbama. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) i odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima i postupio. Naime, sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada je u okolnostima konkretnog slučaja odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka J. M. radnika drugotuženika T. d.o.o., na okolnost upozorenja radnika prvotuženice Z. A., vlasnica Armiračkog obrta M. o izvođenju radova demontaže na prvom katu predmetne zgrade, dijela hodnika stropa prvog kata, s obzirom na to da su navedene sporne činjenice (postavljanje znakovna upozorenja i/ili zaštitne ograde) utvrđene saslušanjem svjedoka I. O. – Č. i uvida u pravomoćnu presudu pod broj K-619/2015 od 1. ožujka 2016. (kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenog I. O.-Č. kojim se isti proglašava krivim što je iz nehaja pri građenju postupio protivno propisima i opće priznatim pravilima struke izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena tjelesna ozljeda neke osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti - djelo opisano u čl. 222. st. 3. u svezi s čl. 221. st. 1 i 2. Kaznenog zakona/11) te uvida u zapisnik o inspekcijskom nalazu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 30. listopada 2014., kao i saslušanjem svjedoka N. B., B. B. i iskaza tužitelja, a koje je dokaze sud prvog stupnja pravilno ocijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

13. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti kako drugotuženik T. d.o.o., koji uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište održano 26. lipnja 2018. (list 165 spisa predmeta), niti je svoj izostanak opravdao, dok na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. rujna 2018. (na kojem je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i prvotuženice Z. A.), nije imao dokaznih prijedloga (pa tako nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika drugotuženika) Slijedom navedenog, iz postupka koji je prethodio žalbi ne proizlazi da drugotuženik dokazni prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika drugotuženika nije mogao bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP), a niti to tvrdi, pa tako niti dokazuje, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da bi postupanjem suda prvog stupnja u predmetnom postupku bio doveden u neravnopravan položaj.

14. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio i činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističu tuženici u podnesenim žalbama (čl. 355. ZPP).

15. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 5. ZZR, mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

17. Prema odredbi čl. 25. st. 1. za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18. Prema odredbi čl. 76. ZZR, poslodavci koji obavljaju poslove na istom mjestu rada, odnosno kada više poslodavaca dijeli mjesto rada ili kada na istom mjestu rada radove izvode ili je predviđeno da ih izvode dva ili više poslodavca, odnosno drugih osoba (izvođača), obvezni su, uzimajući u obzir prirodu poslova, provoditi zaštitu na radu, koordinirati svoje aktivnosti, provoditi informiranje i surađivati u primjeni sigurnosnih i zdravstvenih odredbi ovoga Zakona radi zaštite i prevencije od rizika na radu te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika drugih poslodavaca i drugih osoba.

19. U konkretnom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj dokazao da je predmetna ozljeda nastala na radu, pri obavljanju poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena te da posljedično tome postoji solidarna odgovornost poslodavca tužitelja, u ovom slučaju, prvotuženice Z. A., vlasnice Armiračkog obrta M., za štetu koja je nastala tužitelju svezi obavljanja redovnih poslova, u smislu odredbe čl. 111. ZR i čl. 25. ZZR i drugotuženika T. d.o.o, izvođača radova na predmetnom gradilištu na kojem je izvodio radove montaže i demnotaže, na temelju odredbe čl. 1067. ZOO i čl. 25. ZZR, a s obzirom na to da u konkretnom slučaju nisu postupili u skladu s citiranom odredbom čl. 76. ZZR, budući da nisu, uzimajući u obzir prirodu poslova, provoditi zaštitu na radu, koordinirati svoje aktivnosti, provodili informiranje radnika prvotuženika i surađivati u primjeni sigurnosnih i zdravstvenih odredbi ZZR i prevencije od rizika na radu te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika drugih poslodavaca i drugih osoba, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 30. listopada 2014. iz kojeg proizlazi kako su, povodom inspekcijskog nadzora obavljenog temeljem ozljede na radu tužitelja na predmetnom radilištu, utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu u svezi s ozljedom na radu i to: neusklađenost prilikom izvođenja radova na privremenom gradilištu - na prvom katu objekta izvođeni su radovi demontiranja dijela hodnika stropa prvog kata od strane radnika društva T. d.o.o., a da radnici obrta M. o tome nisu obaviješteni ni upozoreni čime je ugrožena sigurnost i zdravlje radnika; nije imenovan glavni inženjer gradilišta, jer prethodni glavni inženjer gradilišta nije zaposlenik društva G. d.o.o. te je radnik – tužitelj raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, a ne zadovoljava tražene uvjete (liječnički pregled) te da ljestve, koje su korištene za komunikaciju između prvog i drugog kata objekta, nisu u ispravnom stanju i što poslodavac nije osigurao da najmanje jedan radnik bude osposobljen za pružanje prve pomoći u slučaju ozljede na radu. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako tuženici nisu dokazali postojanje zakonskih pretpostavki za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti za štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR i čl. 1067. ZOO.

20. Sud prvog stupnja pravilno je prigovor zastare koji ističe drugotuženik T. d.o.o., izvođač radova na predmetnom gradilištu (koji odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredba ZOO - opasna djelatnost) ocijenio neosnovanim, a s obzirom na to da nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO, od dana kada je tužitelj doznao za štetu (završeno liječenje i stabiliziralo se zdravstveno stanje tužitelja 3. kolovoza 2015.), i osobu koja je štetu počinila ( u odnous na drugotuženika - studeni 2017.), a imajući u vidu da je tužba protiv drugotuženika T. d.o.o., podnesena 2. studenog 2017., pa su utoliko žalbeni navodi drugotuženika, neosnovani.

21. Nadalje, vodeći računa o okolnostima slučaja, značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom te uzimajući u obzir težinu i vrstu ozljeda, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 1100. st. 1., i čl. 1095. ZOO, kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 67.699,96 kn, a s osnove neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 3. listopada 2014. pa su utoliko žalbe stranaka i u pogledu osporavanja visine dosuđene naknade, neosnovane.

22. Međutim, drugotuženik T. d.o.o, osnovano u žalbi prigovara tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 64.500,00 kn, a koja u smislu odredbe čl. 1103. ZOO u odnosu na drugotuženika teče od 2. studenoga 2017. do isplate, dana kada je tužitelj protiv drugotuženika T. d.o.o podnio tužbu, u ovom slučaju i utoliko je žalba u tom dijelu osnovana.

23. Nadalje, drugotuženik T. d.o.o, osnovano u žalbi upire kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je drugotuženiku naložio nadoknaditi troškove parničnog postupka za poduzete parnične radnje u razdoblju u kojem drugotuženik nije bio stranka u ovom postupku do spajanja parnica 8. svibnja 2018. (čl. 313. st. 1. ZPP), u ovom slučaju u ukupnom iznosu od 6.347,66 kn, a koje je troškove dužan tužitelju nadoknaditi (samo) prvotuženica Z. A., dok su u preostalom dijelu u iznosu od 31.999,52 kn, dužni tužitelju solidarno nadoknaditi prvotuženica i drugotuženik s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

24. Naposljetku, neosnovano je sud prvog stupnja naložio tuženicima da dosuđene iznose troškova parničnog postupka tužitelju isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja, budući da iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji odvjetnicima izdali punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti i novac. Naime, odredbu čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP valja tumačiti na način da punomoćnik, kako je to navedeno u punomoći, može primiti novac, i da o tome izdaje potvrde, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženicima da tužitelju plati dosuđene iznose i trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene iznose i troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.). Stoga je u tom dijelu osnovan žalbeni razlog materijalnog prava koji ističu tuženici u žalbi i, na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, preinačenjem presude, i u pogledu navedenog, valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka na račun njegova punomoćnika - odvjetnika.

25. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3 ZPP, žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti, i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, a žalbe prvotuženice i drugotuženika kao djelomično osnovane uvažiti, i presudu suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, preinačiti.

26. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tužitelj nije upio sa žalbom, dok su tuženici uspjeli u neznatno razmjernom dijelu u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je i njihov zahtjev za nadoknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.