REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1394/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet, OIB: 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102a, kojeg zastupaju punomoćnici Natalija Ćorić i Aleksandar Duduković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2901/11-2 od 12. siječnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5549/07-19 od 21. travnja 2011., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2901/11-2 od 12. siječnja 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 253.762,35 kn sa zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka (st. I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.500,00 kn (st. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom, odlučujući o žalbi tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 253.762,35 kn sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 34.371,25 kn (st. I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 18.500,00 kn (st. II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u kojoj predlaže revizijskom sudu preinačiti, podredno ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa koji je u postupku prisilne ovrhe naplaćen sa računa tužitelja kako bi se namirile tražbine radnika tužitelja utvrđene pravomoćnom presudom – božićnica za 2001. godinu predviđena Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 20/99 – dalje: KU).

8. Prvostupanjski sud smatra da iz odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" broj 96/93, 34/94, 21/95, 48/95, 29/96, 54/96, 128/99, 14/00, 67/00, 94/00 i 129/00 – dalje: ZVU) i čl. 17. st. 1. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2001. ("Narodne novine" broj 130/00) proizlazi da se sredstva za rad tužitelja osiguravaju u državnom proračunu, te zaključuje da je tuženica bila dužna u državnom proračunu osigurati sredstva, između ostaloga, i za isplatu božićnica zaposlenicima tužitelja kao javnog visokog učilišta u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, utvrđeno je da je za 2001. po naputku Vlade svim korisnicima državnog proračuna isplaćivana božićnica u iznosu od 250,00 kn, s obzirom na mogućnost Državnog proračuna za 2001., a da tužitelj nije niti dokazao da bi u svom proračunu za 2001. koji je bio dužan sastaviti sukladno odredbi čl. 143. ZVU predvidio sredstva za isplatu božićnica u visini prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj (odnosno u visini od 5.142,00 kn po zaposleniku), kako je to predviđeno KU pa da mu Republika Hrvatska i unatoč tome nije osigurala i isplatila ta sredstva. Stoga odbija tužbeni zahtjev.

9. Drugostupanjski sud je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP, smatrajući da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 253.762,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom zaključivši da je prisilnom isplatom s računa tužitelja umanjena imovina tužitelja te da stoga u smislu odredbe čl. 1045., 1046. i 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zaključuje da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju spornu tražbinu po osnovi naknade štete pozivajući se na odredbu čl. 139. st. 1. i st. 2. ZVU prema kojoj je propisano da Republika Hrvatska u proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta te da se sredstvima iz st. 1. osigurava plaća i naknade zaposlenika te materijalni troškovi učilišta.

10. U reviziji revidentica ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 139. ZVU te odredbe čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1090. ZOO te da je trebalo primijeniti odredbu materijalnoga prava i to čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 - dalje: ZU), prema kojoj obveza isplate tereti ustanovu kao poslodavca i solidarno osnivača ustanove. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, jer tuženica nije osnivač tužitelja. Pri tome se poziva na odredbu čl. 149. st. 1. ZVU prema kojoj Republika Hrvatska danom stupanja na snagu ZVU prenosi vlasništvo i osnivačka prava nad visokim učilištima na Sveučilište u čijem se sastavu nalaze. U prilog tome ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 4601/2008. od 7. ožujka 2012.

11. Među strankama je nesporno da je tužitelj navedene iznose isplatio na temelju čl. 35. KU sklopljenog 8. prosinca 1998. između Vlade Republike Hrvatske Ministarstva znanosti i tehnologije i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, kojim je propisano da se zaposleniku za božićne blagdane isplaćuje naknada u visini prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj odnosno u skladu sa sporazumom Vlade Republike Hrvatske i Sindikata.

12. Odredbom čl. 1. st. 1. ZVU propisano je da taj Zakon uređuje ustroj visokih učilišta, osnutak, vrednovanje i novčanu podlogu njihove djelatnosti, ustroj i izvedbu sveučilišnih i stručnih studija te položaj studenata i nastavnika, dok je u st. 3. propisano da se na statusna pitanja koja tim Zakonom nisu drukčije uređena na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZU.

13. Odredom čl. 148. st. 1. ZVU propisano je da je danom stupanja na snagu tog Zakona fakulteti, umjetničke akademije i više škole udruženi u sveučilišta iz čl. 147. Zakona na temelju samoupravnih sporazuma i ugovora o udruživanju, nad kojima je Republika Hrvatska stekla osnivačka prava stupanjem na snagu ZU, nastavljaju s radom kao javna visoka učilišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Odredbom čl. 139. st. 1. ZVU propisano je da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, dok je u st. 2. između ostalog propisano da se sredstvima iz st. 1. osiguravaju plaće i naknade zaposlenika te materijalni troškovi visokih učilišta.

15. Tuženica u reviziji ističe da ona nije osnivač tužitelja, jer da je čl. 149. st. 1. ZVU određeno da danom stupanja na snagu tog Zakona, Republika Hrvatska prenosi vlasništvo i osnivačka prava nad visokim učilištima iz čl. 147. Zakona na sveučilišta u čijem se sastavu nalaze, pa da bi u ovom predmetu trebalo primijeniti odredbe čl. 59. ZU prema kojoj odredbi ustanova odgovora za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovora za njezine obveze.

15.1. Pritom se revidentica poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4601/2008. od 7. ožujka 2012. u kojoj je predmet spora bilo pitanje solidarne odgovornosti osnivača ustanove i same ustanove kao poslodavca, prema njezinom radniku. Međutim, u konkretnom se slučaju radi o potraživanju tužitelja za ispunjenje zakonske obveze tuženice iz čl. 139. ZVU za osiguranje sredstva za isplatu naknada za božićne blagdane 2001., a koje je upravo tuženica i ugovorila Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje sklopljenim s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja.

15.2. Dakle, nije u pitanju solidarna odgovornost osnivača ustanove i same ustanove (jer je tužitelj upravo ustanova), već ispunjenje zakonske obveze tuženice (tako i revizijski sud u odluci Rev-284/14 od 4. rujna 2018.).

16. Nadalje, tuženica u reviziji ističe da drugostupanjski sud za donošenje odluke nije uopće imao utvrđenu odlučnu činjenicu – je li tužitelj uopće tražio da mu tuženica doznači sredstva za materijalne izdatke i je li uopće neisplata božićnice posljedica toga što tuženica nije doznačila sredstva ili je tužitelj sredstva potrošio za druge namjene – čime opisno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

17. Odredbama čl. 143. ZVU je propisano:

"Javna sveučilišta, javna veleučilišta, javne visoke škole dostavljaju Vijeću za novčanu potporu visokog školstva cjelovit proračun prihoda i rashoda prema mjerilima iz članka 143. ovoga Zakona.

Fakulteti, umjetničke akademije i veleučilišne škole u sastavu javnih sveučilišta i javnih veleučilišta dostavljaju Vijeću za novčanu potporu visokog školstva svoj proračun prihoda i rashoda, kao poseban dio jedinstvenog proračuna sveučilišta ili veleučilišta.

Ministarstvo na prijedlog Vijeća za novčanu potporu visokog školstva ocjenjuje i po potrebi usklađuje proračune visokih učilišta, te sastavlja skupni proračun novčanih sredstava za rad javnih visokih učilišta iz stavka 1. i 2. ovoga članka."

18. Kako se drugostupanjski sud nije očitovao o tome je li isplata božićnice posljedica toga što tuženica nije doznačila sredstva ili je tužitelj (doznačena) sredstva potrošio za druge namjene, to pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

19. Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil