REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1676/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Vinko Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1846/2021-5 od 29. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12687/2019-29 od 30. rujna 2021., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1846/2021-5 od 29. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12687/2019-29 od 30. rujna 2021. Ujedno je podnio i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio šest pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: „1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
5. Treba li na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a negativnu razliku anuiteta s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita i to bez obzira je li tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja; te nalazi li se takav zahtjev ili prigovor u zastari, ako je odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja?
6. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a u slučaju kada potvrđuje prvostupanjsku odluku kojom je u toč. II izreke odluke dosuđena tužitelju isplata iznosa po jednoj pravnoj osnovi (s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi), a tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa po drugoj pravnoj osnovi (samo s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli) te kada drugostupanjski sud ne navodi pravne stavove i argumente kojima prihvaća izračun iz nalaza i mišljenja vještaka, koji izračun se temelji na drugoj pravnoj osnovi, a koja nije predmet spora?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prvo, drugo i treće naznačeno pravno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/8 od 17. rujna 2019. idr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje predlagatelj nije iznio dostatne razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se nije pozvao na odluke u kojima je u odnosu na tako postavljeno pitanje izravno odgovoreno odnosno izraženo pravno shvaćanje.
6. O petom postavljenom pitanju (koje se odnosi na negativnu razliku s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope te zastaru tuženikove tražbine) ne ovisi odluka u ovom sporu, jer se drugostupanjska odluka temelji na zaključku da nije utvrđeno postojanje tražbine tuženika koja je istaknuta prigovorom radi prebijanja, a u odnosu na taj zaključak tuženik ne postavlja odgovarajuće pitanje.
7. U odnosu na šesto naznačeno pitanje u prijedlogu nisu izloženi razlozi važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na to pitanje nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP- a.
8. Budući da, slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješio kao u izreci.
9. Nije osnovan prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga budući je u ovoj pravnoj stvari predmet spora valjanost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen 10. listopada 2006., dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
