REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 389/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VRANA d.o.o., Biograd na Moru, Jankolovica b.b., OIB 92679704563, kojeg zastupaju punomoćnici ĆD i Sanja Perković iz Zadra, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (ranije HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333977, Podružnica Zadar, Zrinsko Frankopanska 40, kojeg zastupa punomoćnik Dora Turalija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šavorić i Partneri u Zagrebu, Boškovićeva 24, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4183/2016-4 od 13. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 103/2014-54 od 11. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti novčani iznos od 603.126,62 kuna sa zateznim kamatama (sve pobliže opisano pod t. I. izreke te odluke) te je naloženo (t. II.) naknaditi troškove postupka u iznosu od 60.762,50 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a iznad tog iznosa zahtjev tužitelja je odbijen (t III. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) ističući razloge bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, podredno je ukinuti i vratiti predmet na ponovno prvostupanjsko suđenje. Zahtijeva troškove revizije.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivio osnovanosti revizije i predložio je odbiti.

4. Revizija tuženika nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 500.000,00 kuna.

5.1. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

5.2. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu tuženikove revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 603.126,62 kune, s osnove stečenog bez osnove.

7. Tužitelj traži povrat tih novčanih iznosa za koje tvrdi da predstavljaju preplaćena sredstva, kao razlike naplaćene kamate i one ugovorene čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 231-2013/2006 koji Ugovor su stranke sklopile 7. studenog 2006. (dalje: Ugovor).

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja da:

- su stranke sklopile Ugovor i to tužitelj kao korisnik kredita-založni dužnik, a tuženik kao davatelj kredita i to kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.310.573,91 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja;

- da su čl. 3. Ugovora stranke definirale kamatnu stopu na način da je visina kamatne stope vezana za jednomjesečni CHF, sa dodatkom marže od 2,5% (dvacijelapetposto) dekurzivno godišnje, da se kamate obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitet te da je kamatna stopa vezana za jednomjesečni CHF, te će su u skladu s time usklađivati odnosno mijenjati. Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope da se utvrđuje na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje dvanaest puta godišnje, svakog posljednjeg dana u mjesecu za sljedeći mjesec, i uvijek se zaokružuje na slijedeću četvrtinu. Nadalje da se kamatna stopa uvećava za ugovorenu maržu te da korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visine kamatne stope;

-da su čl. 6. Ugovora stranke uglavile da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke te da korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisamu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom,

- da se dopisom od 10. siječnja 2014. tuženik očitovao na dopis punomoćnika tužitelja od 2. prosinca 2013. na način da je naveo da je kamatna stopa, način utvrđivanja (usklađivanje) kao i promjenjivost kamatne stope regulirano čl. 3. odnosno čl. 6. Ugovora te da je promjenjivost kamatne stope regulirana čl. 6. predmetnog Ugovora: “Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope, te visinu marže sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d..........“. Stoga da je Banka na temelju tog članka Ugovora te Odluke Uprave Hypo Alpe-Adria Bank d.d. izvršila promjenu kamatne stope i o tome Korisniku kredita poslala Obavijest o promijeni kamatne stope po partiji kredita uz novi otplatni plan.

9.1. Taj sud ocjenjuje sporno pitanje je li tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu na način da je ovlašten mijenjati ugovorenu stopu marže od 2,5% te zaključuje da iz sadržaja odredbe čl. 3. ne proizlazi da tuženik ima pravo mijenjati ugovorenu maržu, već samo kamatnu stopu koja je vezana za jednomjesečni CHF, te da se ista u skladu s time može mijenjati, te potom uvećati za ugovorenu maržu iz st. I. čl. 3. Ugovora. Do takvog zaključka taj sud je došao uz primjenu odredbe 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) koja određuje da pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovora načelima obveznog prava utvrđenim tim Zakonom, te uz primjenu odredbe čl. 320. st. 1. ZOO-a koja propisuje da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge osobe.

9.2. Pritom taj sud uviđa da je čl. 6. Ugovora određeno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke, međutim, pravnog je pristupa da to ne znači da je ovlaštena mijenjati i ugovorenu maržu, a koja je ugovorena između stranka u iznosu od 2,5% dekurzivno godišnje.

9.3. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tuženik do lipnja 2009. primjenjivao ugovornu odredbu o visini kamatne stope sukladno čl. 3. Ugovora, te je u tom smislu za daljnje razdoblje utvrđena razlika koja se ogleda u odstupanju obračuna prema čl. 3. tog Ugovora.

9.4. Taj sud, kao i drugostupanjski, prihvaća da je pravna osnova potraživanja tužitelja stjecanje bez osnove iz odredbe čl. 1111. st.1. ZOO-a kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, donosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Drugostupanjski sud je podudarnog shvaćanja kao i prvostupanjski, da iz čl. 3. Ugovora ne proizlazi da tuženik ima pravo mijenjati kamatnu stopu u dijelu ugovorene marže od 2,5% godišnje te da prema čl. 6. Banka, tuženik, je ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke, ali ne i na način da mijenja maržu jer je ona ugovorena u iznosu od 2,5% dekurzivno godišnje, čl. 3. ugovora.

11.1. Suprotno navodima revizije drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

11.2. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident opisno ukazuje u reviziji.

11.3. Slijedom navedenog proizlazi da tijekom postupka pred sudovima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident ukazuje u reviziji.

12. Osnovno pitanje je - je li ugovorena fiksna ili promjenjiva marža. Čitanjem sadržaja Ugovora, osobito čl. 3. i 6. ne nalazi se osnova za zaključak da je ugovoreno da je marža podložna izmjenama. Ugovorena je promjenjivost visine kamatne stope vezane za jednomjesečni CHF, te da će se u skladu s tim stopa mijenjati uz dodatak marže od 2,5%. Dakle ugovoren je parametar promjenjivog dijela kamatne stope na način da se isti vezuje za jednomjesečni CHF, dok je fiksni dio kamatne stope marža od 2,5% godišnje. Sadržaj članka 6. Ugovora jasno ne upućuje da je ugovorena mogućnost promjene stope marže vezano uz određene parametre. Dakle, pravilno nižestupanjski sudovi tumače da se ne radi o fiksnoj kamati, već o fiksnoj marži unutar promjenjive kamatne stope, a čl. 6. potvrđuje mogućnost promjene visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci Banke, i to u odnosu na rečeni promjenjivi dio kamatne stope, prema Ugovoru.

13. 1. Kako je u opisanom smislu i izvršen obračun po vještaku preplaćenog dijela, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo o stečenom bez osnove kada je sud utvrdio visinu i naložio tuženiku plaćanje te razlike iznad ugovorenog.

13.2. Stoga u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava valja reći i to da su izneseni revizijski navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica te kojima revident iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i vlastite činjenične zaključke, suprotni ocjeni nižestupanjskih sudova. Na takve navode treba reći da se, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti navodi nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

13.3. Kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić