Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 25 Gž Ob-121/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 25 Gž Ob-121/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Fresl Tomašević, članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja M. M., iz M., M., zastupanog po punomoćnici E. K., odvjetnici u Z., protiv protustranke B. M., OIB:.., iz Z., zastupane po punomoćnici M. P. H., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje mlt. djece M. M., OIB:…, i mlt. L. M., OIB:…, koje zastupa posebna skrbnica T. E., dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Z., radi međunarodne otmice, odnosno protupravno zadržanog djeteta, mlt. M. M. i mlt. L. M., odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2018/2023-32 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba predlagatelja i ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2018/2023-32 od 11. siječnja 2024. te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se zahtjev predlagatelja M. M. za povratak u M. mlt. M. M., OIB:…, rođene … 2016., i mlt. L. M., OIB:…, rođenog … 2018. kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev predlagatelja kao oca, temeljem Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980. i Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi, za vraćanje mlt. djece stranaka na M., a gdje su mlt. djeca zajedno sa svojim roditeljima živjela od svog rođenja do 10. travnja 2023. kada je majka s djecom otišla u Z., RH govoreći ocu djece da ide na odmor i da će se vratiti, što nije učinila, dakle bez dogovora s ocem sa zajedničkom mlt. djecom preselila u Republiku Hrvatsku.
5. Tijekom postupka predlagatelj je dostavio prvostupanjskom sudu u ovjerenom prijevodu pravomoćnu i ovršnu odluku stvarno i mjesno nadležnog suda - Građanskog/Parničnog suda (Obiteljski odjel) Republike M. u V. Ref.br. 190-23AGV od 11. listopada 2023.o privremenoj mjeri o roditeljskoj skrbi temeljem koje zajednička mlt. djeca stranaka imaju stanovati s ocem kojemu je određeno izvršavanje isključive skrbi i starateljstva o zajedničkoj mlt. djeci, otac je ovlašten donositi sve potrebne odluke u vezi sa zdravljem, obrazovanjem, izdavanjem putovnica i putovanjem djece, te da djeca primarno borave s njim na M., dok se majci određuje održavanje osobnih odnosa pod nadzorom Direktorata za zaštitu djece na M. čim budu vraćeni na M. te da do odluke suda Republike Hrvatske o slučaju otmice djece, otac djece ima pristup djeci jednom dnevno 30 minuta putem video poziva, bez ikakvog miješanja majke djece.
6. Između stranaka nije sporno:
- da su stranke bračni drugovi koji su se vjenčali i živjeli na M.,
- da se … 2016. na M. rodila njihova kćer M., a … 2018. i sin L.,
- da je protustranka inicirala postupak razvoda braka na M., koji nije okončan,
- da djeca imaju prijavljeno prebivalište i u RH, i to M. od 23. svibnja 2018., a mlt. L. od 21. prosinca 2022. na adresi u Z., …
7. Čl. 13. st. 1. Haaške konvencije je propisano da neovisno o odredbama čl. 12. Konvencije, sudsko ili upravno tijelo države kojoj je zahtjev upućen nije dužno odrediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se protivi njegovom povratku dokaže da:
I. osoba, ustanova ili drugo tijelo koje se brine o osobi djeteta nije uistinu ostvarivalo pravo na skrb u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ili da se već složilo s odvođenjem ili zadržavanjem ili je naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;
8. Čl. 13. st. 2. i 3. Haaške konvencije je propisano da sudsko ili upravno tijelo može, također odbiti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje. Pri razmatranju okolnosti spomenutih u ovom članku sudska ili upravna tijela uzimaju u obzir podatke koji se odnose na socijalno okruženje djeteta dobivene od središnjeg tijela ili nekog drugog nadležnog tijela države djetetova uobičajenog boravišta.
9. Temeljem provedenih dokaza prvostupanjski je sud zaključio da je protustranka dokazala da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak na M. izložio djecu fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo djecu u nepodnošljiv položaj uz obrazloženje:
- da je protustranka nakon dolaska u RH prijavila predlagatelja policiji da je za vrijeme zajedničkog života na M. trpjela obiteljsko nasilje od strane predlagatelja, nerijetko počinjeno i u prisutnosti njihove mlt. djece, da je predlagatelj znao udariti djecu i da je ignorirao zdravstvene poteškoće njihove kćeri te da joj je nakon ročišta pred prvostupanjskim sudom predlagatelj prijetio što će joj se dogoditi u slučaju povratka na M., te da se boji za svoju sigurnost i sigurnost svoje djece, što je predlagatelj porekao priznajući jedino da su se u posljednje vrijeme češće svađali i da su se odlučili rastati,
- da je predlagateljica još za vrijeme zajedničkog života na M. u veljači 2023. prijavila nasilje od strane supruga u instituciji APPOG, o čemu je i saslušana u Službi za nasilje nadležnog tijela na M. te ju je navedena služba za nasilje nadležna za upućivanje žrtava nasilja u psihološki tretman upoznala s tim da nasilje može sama prijaviti policiji, a saznanja o nasilju navedena služba je proslijedila drugoj službi, Istražnom timu za zaštitu djece, gdje se još čeka da se slučaj dodijeli u rad što po ocjeni toga suda ne daje nikakva jamstava da će nadležna tijela M. zaštititi osobnu sigurnosti djece i majke u slučaju povratka na M., odnosno zaštitu života i zdravlja djece i majke. Također, Iz podataka nadležnog tijela u M. proizlazi kako je prilikom razgovora u Službi za nasilje protustranka B. M. izjavljivala i o teškoćama mlt. kćeri te suprugovom negiranjem istih kada je tražila terapijsku podršku za svoju djecu, a kako istu nije dobila odlučila je doći u RH,
- da je u međuvremenu Hrvatski zavod za socijalnu skrb, PU Trešnjevka dobio sve potrebne podatke od nadležnog tijela M. nakon čega je stručni tim utvrdio da su se djeca dobro prilagodila životu u RH, da je kod djevojčice vidljiv napredak u mogućnosti usmjerenog odgovaranja na postavljena pitanja, na način da djevojčica smisleno odgovara na pitanje, da su djeca aktualno uključena u pohađanje predškole i drugih aktivnosti primjerenih njihovoj dobi, da je majka od preseljenja u Zagreb u redovitom kontaktu s Područnim uredom, prati upute stručnjaka koji su značajni za mlt. djecu, da su djeca u razgovoru sa psihologom izjavila da bi voljela živjeti u Z., a da im tata dolazi u posjet te da je majka djece osoba bez naznaka psihopatologije koja bi utjecala na adekvatno izvršavanje roditeljske skrb,
- da je Hrvatski zavod za socijalnu skrb, PU T. uzimajući u obzir prijavljeno obiteljsko nasilje, podatke nadležnog tijela na M. iz kojih nije vidljivo žurno postupanje vezano uz prijavu nasilja kao niti zaštita dobrobiti mlt. djece te izjave djece o fizičkom kažnjavanju od strane oca, majčino prijavljivanje kako otac svakodnevno tijekom video poziva djecu izlaže neprimjerenom sadržaju, opterećujući ih roditeljskim konfliktom i sugerirajući im da moraju birati strane, u Mišljenju i prijedlogu stručnog tima od 6. prosinca 2023. naveo da se ne može se zaključiti da bi mlt. djeca povratkom na M. bila sigurna i zaštićena od fizičkog, psihičkog ili emocionalnog nasilja, odnosno da bi njihova dobrobit i razvoj bili u potpunosti zaštićeni,
- da je Posebna skrbnica mlt. djece koja zastupa interese djece u ovom postupku istakla da nadležne službe na M. nisu osigurale zaštitu mlt. djece, osobito ako se uzme u obzir činjenicu da predmet još nije dodijeljen u rad u Istražnom timu za zaštitu djece pa zaključno navedenom ističe kako se u ovom trenutku ne može isključiti mogućnost da bi povratak izložio mlt. djecu fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo mlt. djecu u nepovoljniji položaj,
- da ponuda predlagatelja da se majka s djecom useli u stan u kojem su stranke zajedno živjeli prije odlaska majke s djecom u RH, a da će se on odseliti u hotel nije dovoljna da bi se isto moglo smatrati potrebnim jamstvom u smislu odredbe čl. 21. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, a tim više što je privremenom mjerom o roditeljskoj skrbi nadležnog Građanskog/Parničnog suda (Obiteljski odjel) Republike M. Ref. br. 190- 23AGV od 11. listopada 2023. predlagatelju dodijeljena isključiva skrb i starateljstvo nad mlt. djecom, određeno je da djeca primarno borave s njim na M., a da se osobni odnosi majke s djecom odvijaju pod nadzorom Direktorata za zaštitu djece čim budu vraćena na M.,
te sukladno čl. 13. st. 1. b Haške konvencije, odbija prijedlog predlagatelja za povratak djece na M., smatrajući da isto nije u najboljem interesu mlt. djece.
10. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) i unutar navoda žalbe ovaj je sud ocijenio osnovanim pozivanje predlagatelja na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
11. Naime, iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev predlagatelja za povratak zajedničke mlt, djece stranaka na M. primjenom izuzetka od obveze vraćanja djeteta (jer postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepodnošljiv položaj) zbog prijavljenog nasilja u obitelji povratak mlt. djece na M. nije u najboljem interesu mlt. djece stranaka.
12. Međutim, u konkretnom slučaju, na što osnovano u žalbi ukazuje predlagatelj, činjenica što je protustranka prijavila nasilje u obitelji ne znači da je isto i počinjeno, Također, iz pobijanog rješenja proizlazi da je mišljenje i prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, PU T. imalo važnu ulogu u odluci suda o odbijanju zahtjeva za povratak mlt. djece stranaka koje je jednako kao i Izvješće Klinike za dječije bolesti Z. za mlt. M., bazirano isključivo na izjavama i navodima majke dok mlt. L. o roditeljima nije iskazivao negativno već je jedino spomenuo da je majka fizički kažnjavala sestru M.. Nadalje, i izvješće nadležnog tijela M. ne samo Zavod nego i prvostupanjski sud selektivno analiziraju ocjenjujući neadekvatnim njihovo postupanje vezano uz prijavu nasilja u obitelji i zaštitu dobrobiti mlt. djece iako je predlagatelj ukazivao, a i sada ponavlja u žalbi, da iz istog proizlazi da je protustranka zapravo odbila pomoć i podršku institucija sa M..
13. U smislu čl. 8. Konvencije, izuzetak od obveze vraćanja djeteta iz čl. 13. stavka 1. točke b) Haške konvencije o otmici djece ne obuhvaća sve vrste neugodnosti koje su nužno vezane uz iskustvo povratka već se tiče samo situacija koje nadilaze ono što bi dijete moglo razumno podnijeti (usporedi s X protiv Latvije, navedeno, § 116., i Royer protiv Madžarske, br. 9114/16, § 56., presuda od 6. ožujka 2018.).
14. Stoga iznimka "ozbiljna opasnost" mora biti nedvojbeno utvrđena ili se gubi smisao Haške konvencije o otmici djece, ali se pri tom ta iznimka ne može tumačiti preširoko, već opasnost mora biti nepodnošljiva, mora biti vrlo vjerojatna i mora biti usmjerena prema djetetu.
15. Prema standardima koji proizlaze iz prakse ESLJP-a obveza je suda ispitati sve okolnosti slučaja te utvrditi može li povrat djeteta dovesti do narušavanja njegove dobrobiti. Pri tome je važno imati u vidu da je socioekonomski izvještaj, kao i ispitivanje najboljeg interesa djeteta i njegove dobrobiti u postupku radi međunarodne otmice djece vrlo ograničeno te se ne može poistovjetiti s radnjama u meritornim postupcima o roditeljskoj odgovornosti.
16. Slijedom izloženog, osoba koja se protivi povratku djeteta mora predočiti sudu dovoljno dokaza kojima će potkrijepiti navode o postojanju opasnosti, a naročito "ozbiljne opasnosti" u smislu članka 13.b. Konvencije kao što je to "nasilja u obitelji", a što je u konkretnom slučaju izostalo, a dokazivanje o tome da li su se mlt. djeca stranaka prilagodila životu u Z., propisan čl.12. stavkom 2. Haške konvencije o otmici djece bi eventualno bio relevantan u slučaju da je predlagatelj svoj zahtjev podnio nakon proteka roka od jedne godine. Međutim, i u tom slučaju sudsko ili upravno tijelo također određuje povratak djeteta, ako se ne dokaže da se dijete zbog proteka vremena prilagodilo novoj sredini (čl.12. stavak 2. Haške konvencije o otmici djece).
17. U skladu s čl. 19. Haške konvencije o otmici djece odluka donesena njezinom primjenom u vezi s povratkom djeteta neće se smatrati meritornom odlukom u bilo kojem pitanju u vezi s pravom na roditeljsku skrb. To pitanje rješavat će se prema mjerodavnom pravu države u koju se dijete vraća. Hitan povratak djeteta osigurava da će o svim meritornim pitanjima vezanim uz dijete odlučivati sud njegova uobičajenog boravišta.
18. Shodno rečenom odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP te će sud prvoga stupnja nakon što otkloni nedostatke na koje je ukazano, donijeti novo rješenje uz jasne i valjane razloge, koje će se moći ispitati.
U Zagrebu, 19. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić, v.r.