REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2957/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po zakonskim zastupnicima LL i PL, članovima uprave, a oni po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6020/18-2 od 11. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-540/16 od 3. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 948.027,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje od 16. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 96.378,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbaci, podredno odbije kao neosnovana, te da se obveže tuženika na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenog u reviziji.

7. Iako u reviziji revident ističe kako pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, isti u bitnom osporava činjenično utvrđenje suda prvog i drugog stupnja, te iznosi ocjenu provedenih dokaza. Zbog tog razloga revizijski sud nije ispitao pobijanu presudu, jer isti nije dopušten prema odredbi čl. 385. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 948.027,27 kn. 9. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je trgovačko društva Vjetroelektrana Jelinak d.o.o., temeljem ugovora o otvaranju i vođenju računa, te obavljaju platnih usluga broj 2003129088, imalo kod tužitelja otvoreni račun;

- da je tuženik, prokurist trgovačkog društva Vjetroelektrana Jelinak d.o.o., bio jedini ovlašten potpisnik za naloge za plaćanje putem e-zabe poslovnog bankarstva za to trgovačko društvo;

- da je trgovačko društva Vjetroelektrana Jelinak d.o.o., 8. srpnja 2015. predalo tužitelju u cijelosti popunjen i potpisan zahtjev za registraciju dva nova potpisnika za davanje naloga za plaćanje putem e-zabe te zahtjev za prestanak ovlasti tuženika da bude potpisnik za davanje naloga za plaćanje putem e-zabe, s time da je prvo zaprimljen zahtjev za registracije dva nova potpisnika;

- da je prvi zahtjev tužitelj pozitivno riješio istoga dana prije 16,00 sati, slijedom čega je trgovačko društva Vjetroelektrana Jelinak d.o.o. u tom smislu zaprimilo aktivacijske ključeve putem kojeg novi potpisnici pristupaju računu, dok je drugi zahtjev riješio isti dan u 16,40 sati;

- da je tuženik istoga dana, u 16,31 sati, putem aplikacije e-zaba, dao nalog za isplatu iznosa od 948.000,00 kn s računa trgovačkog društva Vjetroelektrana Jelinak d.o.o. na njegov vlastiti tekući račun;

- da je tužitelj po tom nalogu postupio;

- da je tužitelj na zahtjev trgovačkog društva Vjetroelektrana Jelinak d.o.o. vratio istom iznos od 948.027,27 kn, od čega 27,27 kn na ime pasivne kamate 16. srpnja 2015.

10. Sudovi su utvrdili da tuženik nije imao ovlast za provedbu sporne transakcije, da je isti postupao protupravno, da predmetna transakcija, s obzirom na činjenicu da trgovačko društvo Vjetroelektrana Jelinak d.o.o. predalo tužitelju zahtjev za promjenu potpisnika za davanje naloga za plaćanje putem e-zabe prije davanja naloga tuženika za predmetnu spornu transakciju, nije bila autorizirana u smislu odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 5. Zakona o platnom prometu ("Narodne novine" broj 133/09 i 136/12 - u daljnjem tekstu: ZOPP), te da je posljedično navedenom tužitelj, sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZOPP, vratio trgovačkom društvu Vjetroelektrana Jelinak d.o.o. 16. srpnja 2015. neautoriziranu transakciju u iznosu od 948.027,27 kn .

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica, a na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 2. ZOPP, pravilno su sudovi zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan i naložili tuženiku da naknadi tužitelju štetu koja je nastala neovlaštenom transakcijom.

12. Naime, prema odredbi čl. 52. st. 1. ZOPP pružatelj platnih usluga odgovara korisniku platnih usluga za izvršenje platne transakcije i onda ako se odgovornost može pripisati posredniku ili trećem koji sudjeluje u izvršenju te platne transakcije s time da, sukladno odredbi st. 2. navedenog članka, pružatelj platnih usluga ima pravo od trećega zahtijevati da mu nadoknadi pretrpljenu štetu prema općim pravilima o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora.

13. Sukladno odredbama čl. 1045., 1085. i 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO) sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i naložili da tuženik naknadi štetu tužitelju.

14. S obzirom da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i presuditi kao pod st. I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

16. Slijedom navedenog, valjalo je presudi kao u izreci.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug