Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Gž-1530/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz R., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R., protiv tuženika R. S. S.-J.-W. e., S. S. i. R., Republika A., zastupan po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-827/2017-55 od 16. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-827/2017-55 od 16. ožujka 2022.u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvosutpanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da su ništetni i da ne proizvode nikakve pravne učinke: 1) ugovor o jednokratnom kreditu br…. kojeg je tužitelj zaključio s tuženim dana 4-1- 2006.

2) založna izjava koju je tužitelj dao u obliku javnobilježničkog akta pred E. R., Javnim bilježnikom u R. pod brojem OU-8/2006 dana 16-1-2006.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu R. Općinskog suda Rijeka uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije upisa knjižnih prava koja su upisana temeljem ništetnog ugovora o jednokratnom kreditu br…. i ništetne založne izjave navedenih u točki I petita presude, tj. nalaže se uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je postojalo prije provedbe spisa ZS-69/06.

III Tuženi je dužan naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka s kamatom po stopi određenoj zakonom počam od dana donošenja odluke do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.650,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio u postupku žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., dalje u tekstu: ZPP) koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 70/19, 80/22) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Tužitelj neosnovano u žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud dao ej razloge spornim odredbama Ugovora o kreditu i ništentosti na koju se poziva tužitelj . Osim toga tužitelj u cijeloj žalbi govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, a promjenjiva kamatna stopa nije bila predmetom raspravljanja i odlučivanja u ovom postupku, već je to ništetnost cijelog ugovora o kreditu, ali ne zbog promjenjive kamatne stope, jer takva nije ni ugovorena.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet postupka je utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu br…. kojeg je tužitelj zaključio s tuženim dana 4-1-2006. i založne izjave koju je tužitelj dao u obliku javnobilježničkog akta pod brojem OU-8/2006 dana 16-1-2006.. te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

8. U postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku je u bitnome utvrđeno, odnosno među strankama nije sporno:

- da su stranke sklopile Ugovor o jednokratnom kreditu i Ugovor o zasnivanju založnog prava na temelju kojeg je upisana hipoteka u korist ovdje tuženika,

- da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarske djelatnosti na području Republike Hrvatske,

- da je tuženik imao dopuštenje za obavljanje poslova kreditiranja prema potvrdi nadležnog tijela Republike A.,

- da prema mišljenju Hrvatske narodne banke sadržanom u dopisu od 21. lipnja 2013. nije propisana potreba za izdavanjem odobrenja HNB-a za zaključivanje ugovora o kreditu između banke koja posluje i ima svoje sjedište u Republici A. s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita kao niti odobrenja da se na temelju takvog ugovora o kreditu zasnuje založno pravo na nekretninama korisnika kredita,

- da je u Ugovoru o jednokratnom kreditu kao mjesto sklapanja ugovora navedeno mjesto S. S. i. R. u A.,

- da su sastavni dio Ugovora o jednokratnom kreditu Opći uvjeti poslovanja tuženika kojima je propisana primjena austrijskog prava,

- da je tužiteljici novac isplaćen u A.

7. Polazeći od nespornih činjenica među strankama te navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio pozivom na odredbu čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021 – dalje: ZOO) da je Ugovor o jednokratnom kreditu zaključen u A. i da isti nije ništetan iz razloga jer je tužiteljica svoj potpis na tom ugovoru ovjerila kod javnog bilježnika u R. Nadalje je prvostupanjski sud pozivom na presudu Suda Europske unije u predmetu C-630/17, Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen od 14. veljače 2019., zaključio da Ugovor o jednokratnom kreditu i Ugovor o zasnivanju založnog prava nisu ništetnim po hrvatskom pravu u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, pri čemu tužiteljica niti ne tvrdi da bi isti bili ništetnim u primjeni stranog materijalnog prava, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev. 8. Za razrješenje pitanja pravnih učinaka spornog Ugovora o jednokratnom kreditu i javnobilježničkog akta te osnovanosti provedbe ovih isprava u zemljišnim knjigama odnosno, valjanosti Ugovora o založnom pravu od odlučne je važnosti utvrđenje gdje je sklopljen Ugovor o jednokratnom kreditu, je li sklopljen u Republici Hrvatskoj ili Republici A. i je li tuženik neovlašteni vjerovnik.

9. Kako je u samom Ugovoru o kreditu izrijekom navedeno da je sklopljen u Republici A., gdje je banka kao ponuditelj imala svoje sjedište u trenutku davanja ponude kredita, utvrđena je činjenica da je Ugovor sklopljen u A. zbog čega ne mogu doći do primjene odredbe Zakona o ništetnosti jer se ne radi o ugovoru sklopljenom u Republici Hrvatskoj, a iz Odluke suda Europske unije br. C-630/17 proizlazi da je Zakon o ništetnosti suprotan odredbi čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije a pravo Europske unije, utemeljeno na međunarodnim ugovorima se primjenjuje u Republici Hrvatskoj izravno i nadređeno je nacionalnom (domaćem) pravu pa se odredbe tog Zakona više niti ne mogu primjenjivati a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3678/2017 i dr. od 3. studenoga 2020., koja je objavljena u „Narodnim novinama“ br. 131/2020 27. studenoga 2020., Zakon o ništetnosti, ukinut.

10. Ugovor o kreditu između hrvatskih fizičkih osoba (potrošača) i stranih bankarskih pravnih osoba nisu ništetni zbog razloga koje navodi tužitelj, jer ta posljedica u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije bila propisana Zakonom o bankama („Narodne novine“ br. 84/02 i 141/06 – dalje: ZB) budući da prema odredbama ZB nije ništa drugo određeno za slučaj sklapanja ugovora bez odobrenja u smislu odredbi čl. 51. i 52. ZB, pa je ugovor o kreditu valjan, a njegovo je sklapanje bilo zabranjeno samo jednoj strani, tuženiku jer nije ishodio odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj dok je sklapanje tog ugovora bilo dopušteno tužiteljici kojoj niti jedan propis ne brani sklapanje navedenog ugovora.

Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 322. st. 2. ZOO-a ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

11. Osim navedenog niti Zakon o deviznom poslovanju („Narodne novine“ br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10 i 76/13) prema svojoj odredbi čl. 75. ne propisuje ništetnost kao posljedicu nedopuštenog bavljenja kupnjom, prodajom, davanjem ili uzimanjem strane gotovine u zajam, posredovanjem u kupnji, prodaji ili pozajmljivanju strane valute ili gotovine bez odobrenja Hrvatske narodne banke ili bez ugovora s bankom, već samo određuje kaznu za takvo postupanje pa nije ostvaren niti ovaj žalbeni razlog tužitelja.

12. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da i u slučaju da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan.

13. Dakle, kako je navedeno u pogledu mjesta sklapanja ugovora iz samog Ugovora proizlazi da je isti sklopljen u S. S., a budući da je tužitelj takav ugovor potpisao sud nema razloga sumnjati u točnost sadržaja teksta ugovora. Osim toga tuženik je u trenutku davanja ponude imao nesporno sjedište u Republici A., te se sukladno čl. 252. st.2. ZOO-a smatara da je predmetni ugovor sklopljen u Republici A. (odredba čl.252. st.2. ZOO-a glasi:“ Smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude“).

13. Tužitelju je odobren kredit u iznosu od 128.000,00 EUR-a uz kamatnu stopu od 7,5% godišnje, dok je potraživanje tuženika osigurano Založnom izjavom kojom su tužitelj i D. F. dozvolili da se na nekretnini iz zk.ul.E9 k.o. L. kč.br.5408 uknjiži založno pravo u korist tuženika. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik nije procjenjivao njegovu kreditnu sposobnost. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je procjena kreditne sposobnosti dužnika stvar procjene davatelja kredita te ni na koji način ne može utjecati na valjanost ugovora. Ukoliko je tužitelj ovim svojim navodima aludirao da bi ugovor o kreditu bio zelenaški za navesti je da je za donošenje ocjene da li se radi o zelenaškom ugovoru potrebno utvrditi da li postoji očiti nesrazmjer između onoga što je tužitelj primio i onoga što je dužan vratiti. Imajući u vidu visinu ugovorene kamatne stope koja je niža od zakonske zatezne kamate ne proizlazi da bi postojao očiti nesrazmjer, a niti bi se to moglo odnositi na Založnu izjavu, budući da sve i da je dano osiguranju znatno veće od duga tužitelja (što tužitelj tijekom postupka nije dokazao) svrha je osnivanja založnog prava da se založni vjerovnik, ovdje tuženik, naplati iz vrijednosti zaloga njegovom prodajom, dok ostatak kupoprodajne cijene pripada založnom dužniku.

14. Prema čl. 20. st. 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN 53/91, 88/01) kao zakona koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora propisano je da se na ugovore o zajmu u koje spada i predmetni ugovor o jednokratnom kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a to je u konkretnom slučaju Republika A.

15. Kada se valjanost ugovora promatra po mjerodavnom austrijskom pravu konkretno odredbama A. općeg građanskog zakonika, iz odredbe čl.879. proizlazi kako je ugovor koji je protivan zakonskoj zabrani ili običajima ništav. Rezultati provedenog dokaznog postupka međutim, ne ukazuju da bi postojali razlozi za ništetnost temeljem ove odredbe. Proizlazi naprotiv da je tužitelj aktivno tražio kreditora, da je do tuženika došao moguće posredstvom treće osobe koju međutim tužitelj nije doveo u svezu s tuženikom u smislu da bi to bila osoba koju angažirao tuženik da na je na teritoriju Republike Hrvatske pronalazi eventualne klijente, te da je svjesno s tuženikom sklopio predmeti ugovor u kojem ugovoru, a koji je dvojezičan, su jasno navedena sva prava i obveze obje ugovorne strane.

14. Iz Založene izjave dane radi zasnivanja založnog prava na nekretnini, a temeljem ugovora o jednokratnom kreditu br…. proizlazi da su istom korisnici kredita D. F. i D. F. dozvolili upis hipoteke u korist davatelja kredita na nekretninama iz zk.ul. E9 k.o. L. na kč.br.5408 te upis zabilježbe zabrane otuđenja i daljnjih opterećenja navedenih nekretnina za vrijeme trajanja kreditnog odnosa. Založni dužnici su ujedno dozvolili da kreditor namiri svoje potraživanje zajedno sa kamatama i troškovima iz kupovnine koja će se polučiti neposrednom prodajom u ovršnom postupku založene nekretnine u slučaju neplaćanja ili zakašnjenja sa otplatom kredita. Prema tome, Založna izjava predstavlja ovršnu ispravu, sukladno čl.54 Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/04, 16/07 i 75/09; dalje ZJB), a radi se o jednostranom aktu koji sadrži očitovanje. volje tužitelja i D. F. te prisutnost tuženika nije bila potrebna kao niti njegov potpis na izjavi. Potpisom založne izjave tužitelj je, kao i drugi založni vjerovnik, očitovao svoju volju da akt odgovara njegovoj pravoj volji. Kako je dakle Založna izjava u svemu u skladu s odredbama ZJB te predstavlja javnobilježničku ispravu koja ima svojstvo ovršne isprave neosnovano tužitelj tvrdi da bi ista bila ništena. I iz iskaza svjedoka, javne bilježnice E. R. koji je sud prihvatio budući da je u skladu s materijalnom dokumentacijom, proizlazi da je založna izjava u svemu sastavljena sukladno odredbama ZJB-a.

15. Založna izjava, na temelju koje je upisano založno pravo na nekretnini tužitelja, a koja nekretnina je predmet osiguranja, sastavljena je u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) i ZJB-a te kao takva nije ništetna. Stoga je na temelju Založne izjave na nekretnini u vlasništvu tužitelja zakonito osnovano založno pravo (hipoteka) u korist tuženika.

16. Iz navedenih razloga Ugovor o jednokratnom kreditu nije ništetan iz razloga na temelju kojih tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dakle Ugovor o jednokratnom kreditu je valjani pravni posao, ne može biti ništetna niti označena javnobilježnička isprava, Ugovor o založnom pravu koji je zaključen radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu.

17. Odluka o troškovima donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a tužiteljica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

18. Slijedom navedenog, obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužiteljica ističe u žalbi, valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka.

20. tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.