REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 226/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Đ. iz R., OIB ... , zastupan po punomoćniku Đ. P., odvjetniku u R., protiv tuženika B. V. iz V., S., Z., OIB ... , zastupanog po skrbnici R. V. iz V., S., OIB: ... , a ona po punomoćniku F. L., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovnog broja Gž-1494/2019-2 od 25. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Pn-287/2017 od 24. srpnja 2019., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, poslovnog broja Gž-1494/2019-2, od 25. ožujka 2021., a predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o trošku povodom revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

"1. Nalaže se tuženiku B. V. iz V., S., da tužitelju B. Đ. iz R., OIB: ... , isplati na ime naknade štete iznos od 50.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03. kolovoza 2018. god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženih 936.734,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.192,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2019.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. Đ. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-287/2017 od 24. srpnja 2019. pod toč. 2. izreke.

II. Preinačuje se presuda poslovni broj Pn-287/2017 od 24. srpnja 2019. pod toč. 1. i 3. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja B. Đ., koji glasi: "Nalaže se tuženiku B. V. iz V., S., da tužitelju B. Đ. iz R., OIB: ... ,isplati na ime naknade štete iznos od 50.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03. kolovoza 2018.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Nalaže se tužitelju B. Đ. da tuženiku B. V. naknadi parnični trošak u visini od 79.757,50 kn, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud, rješenjem poslovnog broja Revd-3558/2021-2 od 31. kolovoza 2021., dopustio toj stranci reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje: „Koji se zastarni rok primjenjuje za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom iz čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18)?".

4. Tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda, a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP); predložio je ovome sudu pobijanu presudu preinačiti, a zahtijevao je i trošak revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti, kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je naknade imovinske štete i neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti, proistekle iz štetnog događaja u kojem je tuženik tužitelja teško ozlijedio zadavši mu više reznih rana po rukama i glavi te su činjenična utvrđenja nižestupanjskog suda, bitna za ovu odluku revizijskom postupku, sljedeća:

- da se predmetni štetni događaj dogodio 5. srpnja 2010.;

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci, od 17. prosinca 2015., poslovni broj K-557/10, optuženik B. V. (ovdje tuženik) proglašen krivim da je 5. srpnja 2010. (…) u nakani da tužitelja teško tjelesno ozlijedi (…) počeo zamahivati mačetom (…) zadavši mu više reznih rana (…) koja ozljeda je teške naravi, dakle drugoga teško tjelesno ozlijedio čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 99 st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 111/03) pa je B. V. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci;

- da je ta presuda postala pravomoćna 28. lipnja 2016.;

- da u tom kaznenom postupku ovdje tužitelj nije postavio imovinsko pravni zahtjev;

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. kolovoza 2017.

9. Temeljem tih činjeničnih utvrđena drugostupanjski je sud prigovor zastare prihvatio, pa tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, uz sljedeće pravno shvaćanje:

„Naime, samo u slučaju ako je tužitelj u kaznenom postupku (koji je okončao osuđujućom presudom) postavio imovinskopravni zahtjev ima pravo na privilegirani zastarni rok za štete prouzročene kaznenim djelima iz čl. 231. st. 1. ZOO. Kako tužitelj u kaznenom postupku nije postavio imovinskopravni zahtjev to znači da nije došlo do prekida zastare njegove tražbine, pa kada bi se tužba tužitelja smatrala zahtjevom za naknadu štete u konkretnom slučaju su protekli trogodišnji zastarni rokovi iz čl. 230. st. 1. ZOO od kada je oštećenik doznao za štetu i štetnika, a kako nema mjesta primjeni odredbe čl. 231. ZOO jer tužitelj nije u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, to bi njegov zahtjev i u tom slučaju zastario.

Vođenje kaznenog postupka samo po sebi ne dovodi do prekida zastare tražbine naknade štete već je potrebno da oštećenik u kaznenom postupku postavi imovinskopravni zahtjev i zatim, kad je upućen da taj zahtjev ostvari u parnici, da oštećenik u roku od tri mjeseca od odluke podnese tužbu za naknadu štete. (…).“.

10. Materijalnopravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ovaj, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim te se revizijski navodi tužitelja ukazuju osnovanim.

11. Naime, prema dosljednom i ustaljenom pravnom shvaćanju koje je ovaj, revizijski sud izrazio u nizu recentnijih odluka (tako npr. Rev 2679/2011 od 22. travnja 2015., Rev 230/2012 od 6. srpnja 2016. i Rev 2038/2016-2 od 26. siječnja 2022.), u pogledu primjene čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/2005), a koji je sadržajno istovjetan odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08; dalje: ZOO) – u slučajevima činjenično podudarnima ovome, a u slučaju da se u pogledu konkretnog štetnog događaja vodio i (osuđujućom presudom) pravomoćno okončao kazneni postupak, do prekida zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete dolazi pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv štetnika, pa prekinuto zastarijevanje počinje teći kada je postala pravomoćna kaznena presuda kojom je štetnik oglašen krivim. Niti u tim odlukama (kao niti u ovopredmetnoj) nije bilo utvrđenja da bi u kaznenom postupku bio postavljen imovinskopravni zahtjev.

12. Stoga, ustrajući u tom pravnom shvaćanju, a uzimajući u obzir utvrđeni dan pravomoćnosti navedene kaznene presude i dan podnošenja tužbe u ovome premetu, revizijski sud zaključuje da, u okvirima obrazloženja kakvog ga je dao drugostupanjski sud, prigovor zastare nije osnovan te je u postupku pred drugostupanjskim sudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a) pa je, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti u izreci, pod točkom I. 13. U ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem ovoga suda (čl. 394.a ZPP-a), ponovno ocijeniti žalbene navode koji se odnose na prigovor zastare, ali i ostale iznesene, neocijenjene žalbene navode i donijeti novu, zakonitu odluku.

14. Odluka o trošku postupa povodom revizije (toč. II. izreke) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.