Pn-97/2019
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu V. R.., u pravnoj stvari tužiteljice L. J. iz S., OIB: …, zastupana po pun. M. J..
M., odvj. u Splitu, protiv tuženika H. osiguravajuća kuća d.d, OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene 4. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. J.. M., odvj. u Splitu, a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e:
I.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 28.700,00 kn/ 3.809,14 EUR-a sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 12. 6. 2013. do 31.
7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnje dana polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, te od 1. 8. 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 19.477,50 kn /2.585,11 EUR sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 4. 10. 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje:
1.U tužbi se navodi kako je tužiteljica 22. 7. 2011. sudjelovala u prometnoj nezgodi koja se dogodila na raskrižju V. i V. ulice u Splitu za koju je odgovoran vozač VW-Caddy reg. ozn. koje je bilo osigurano kod tuženika policom broj . Tužiteljica da je tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela fizičke boli, bila podvrgnuta operativnom zahvatu desnog stopala i vratne kralježnice, provodila višekratne terapije , nosila imobilizaciju i dr. Te ozljede da su ostavile trajne posljedice, kako u smanjenju fizičkih funkcija tako i u vidu ožiljaka. S osnova pretrpljene neimovinske štete potražuje iznos od 60.000,00 kn, a na ime materijalne štete s osnova troškova liječenja 2000 kn, s osnova tuđe njege i pomoći 3000 kn, te s osnova uništene odjeće i obuće 1.000,00 kn. Kako se obratila tuženiku u mirnom postupku 11. 6. 2013. da joj je isplaćen nesporni iznos od 28.000,00 kn, tako da tužbom potražuje razliku u iznosu od 38.000,00 kn s kamatama od 12. 6. 2013. do isplate. Na ročištu održanom 23 1. 1. 2015. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete s naslova uništene odjeće i obuće u iznosu od 1.000,00 kn.
2.Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost njegovog osiguranika za nastali štetni događaj, no ističe prigovor namirenja budući je isplatom iznosa od 28.000,00 kn s naslova neimovinske štete isplaćen 18. 11. 2013. te 9.950,00 kn s naslova imovinske štete, isplaćeno 8. 11. 2011. tužiteljica u cijelosti namirena, kako proizlazi iz sporazuma o namirenju. Osporava se u cijelosti potraživanje tužiteljice s osnova uništenih stvari budući je to potraživanje bilo predmet sporazuma. Što se tiče potraživanja troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn, isto da ničim nije dokazano, kao ni visina zatražene tuđe pomoći i njege. Tuženik smatra kako je isplatom iznosa od 28.000,00 kn tužiteljica u cijelosti namirena u pogledu visine neimovinske štete. Osporava se i tijek zatraženih kamata, jer bi iste po tuženiku trebale teći od presuđenja.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o očevidu broj od 22. 7. 2011., medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona
tužiteljice, zahtjeva za naknadu štete u mirnom postupku od 11. 6. 2013., podataka o isplati od 18. 11. 2013. i 8. 11. 2011., sporazuma o namirenju od 21. 10. 2011., podataka Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 5. 4. 2019., cijenama autobusnih karata Split, Zagreb, Split, cjenika Prometa d.o.o., izvješća KBC Split od 4. 12. 2015., izvješća PU SDŽ broj od 21. 1. 2016.,
vještačenjem po vještacima dr. I. Š.., dr. M. J.., dr. S. B..,
dr. V. L.., te saslušanjem tužiteljice.
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u dosuđujućem dijelu.
5.Među strankama u postupku nije sporno kako je tužiteljica u svojstvu putnice na motociklu marke Piaggio X9-250 reg. ozn. sudjelovala u prometnoj nezgodi koja se 22. 7. 2011. dogodila na raskrižju V. i V. ulice u
Splitu, za koju je odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom marke VW Caddy reg. ozn. . Također, nije sporno da je tom prilikom tužiteljica zadobila ozljede koje su tijekom postupka bile predmet vještačenja sudskih vještaka medicinske struke. Dakle, nije sporna pasivna legitimacija i osnov odgovornosti tuženika, već je kao sporno u postupku trebalo utvrditi vrstu i visinu štete koju tužiteljica trpi.
6.Nije sporno također da su stranke 21. 10. 2011. zaključile sporazum temeljem kojeg je tužiteljici na ime totalne štete na motociklu isplaćen iznos od 8.700,00 kn, a na ime štete koja se odnosi na uništenu odjeću i obuću te ostale stvari koje je imala sa sobom prilikom štetnog događaja (kaciga, narukvica, mobitel, naočale) preostali iznos od 1.250,00 kn. Pored ovog iznosa tužiteljici je na ime naknade nematerijalne štete 18. 11. 2013. isplaćen iznos od 28.000,00 kn. 7.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
8.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
9.Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.
10.Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
11.Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
12.Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
13.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14.Imajući u vidu činjenicu da među strankama nije sporan osnov odgovornosti, sud je u postupku izvodio dokaze vezane uz vrstu i visinu štete koju tužiteljica trpi, te je izveo dokaz pregledom medicinske dokumentacije i vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. I. Š., spec. ortopedu, dr. M.
J. spec. neurokirurgu, dr. V. L.., spec. neurokirurgu i dr. S.
B., spec. psihijatru.
15.Iz priležeće medicinske dokumentacije i nalaza vještaka proizlazi kako je tužiteljica prilikom predmetnog štetnog događaja zadobila oguljotine oba koljena i desne podlaktice, natučenje desnog kuka, desnog lakta i desnog ručnog zgloba te natučenje desne strane prsnog koša, istegnuće mišića vrata te prijelom distalnog članka palca desnog stopala. Naknadno je dijagnostičkim pretragama potvrđeno istegnuće međukralježničkog diska između 5. i 6. vratnog kralješka prema leđnoj moždini radi kojeg je operirana, kao i oštećenje dva živčana korijena za desnu ruku.
16.Prema nalazu vještaka dr. I. Š.., spec. ortopeda, tužiteljica je nakon zadobivenih ozljeda dva dana odlazila na HKP zbog jakih bolova u vratu praćenih vrtoglavicom, te joj je određena odgovarajuća terapija i izvršena imobilizacija bolnog dijela vrata po preporuci neurokirurga. Radi ozljede članka na palcu desnog stopala pregledana je 4. 8. 2011. od strane ortopeda koji je inicirao operacijski zahvat s obzirom da se radi o zglobnom prijelomu, koji zahvat je izvršne 19. 8. 2011. Operacijski zahvat je protekao bez komplikacija te je s strane ove ozljede liječenje dovršeno. Međutim, od samog početka postojale se tegobe vezane za vratnu kralježnicu i liječenje je potrajalo narednih mjeseci i godina (2012., 2013., 2014.). Vještak pregledom zdravstvenog kartona ne nalazi ranije evidentirane tegobe vratne kralježnice te je mišljenja da je ozljeda vratnog segmenta u uzročno posljedičnoj vezi s nastalim štetnim događajem. Karakter ozljede zahtijevao je operacijsko liječenje od strane neurokirurga radi utjecaja na živčano tkivo vrata iz čega proizlazi da se radi o kompleksnoj ozljedi vratnog segmenta kralježnice koji je osim koštanog zahvatio i živčano tkivo. Po svojoj kompleksnosti i posljedicama, vještak smatra da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, radi čega razdvaja ozljedu vratne kralježnice od prijeloma desne palčane kosti na nozi.
17.Prema mišljenju dr. I. Š.., tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, a odnose se na bolove nakon samog štetnog događaja i operaciju članka na palcu. Sljedeća tri dana trpjela je bolove srednjeg intenziteta, potom slabog intenziteta još 14 dana, a povremene bolove slabog intenziteta još 3 tjedna do konačne sanacije. Uz fizičke bolove uključena je nelagoda koju je tužiteljica trpjela vezano za previjanje oguljotina, odlaske na kontrole, samu operaciju i nošenje imobilizacije. S ortopedskog stanovišta, drži da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje izraženo kao smanjenje životne aktivnosti od 3%. S obzirom da je traumatsko oštećenje vratnog diska imalo utjecaja na živčano tkivo, procijenjeni stupanj invaliditeta da je potrebno pribrojiti procjeni umanjenja životnih aktivnosti po vještaku neurokirurgu i psihijatru. Što se tuđe njege i pomoći tiče te stupnja naruženosti, vještak ortoped smatra kako bi se o tome trebali očitovati vještak neurokirurg i psihijatar.
18.Vještak dr. M. J.. u svom prvom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja trpjela bolove jakog intenziteta prvog dana, srednjeg 7 dana, te kroz tri tjedna u blažem intenzitetu, zbog udaraca zadobivenih po tijelu i traumatskog oštećenja vratnih struktura. Procjenjuje da su njene životne aktivnosti u punom obimu bile reducirane 15 dana, a potom jednako toliko u polovičnom obimu. Tuđa njega i pomoć cijeni da je bila potrebna tužiteljici dva tjedna dva sata dnevno u vremenu dok joj je bio postavljen imobilizacijski ovratnik. Ovaj vještak također u svom prvom nalazu navodi kako je tužiteljica za vrijeme fizikalne terapije kroz tri tjedna trpjela bolove u blažem intenzitetu, povremeno te kroz tri tjedna šest sati u danu. Nadalje, patološke promjene koje su utvrđene mr. pretragom, po prvom nalazu vještaka ne mogu se uzročno-posljedično povezati s ozljeđivanjem vratnih struktura u predmetnom štetnom događaju. EMNG nalaz od 14. 3. 2012. da bilježi srednje tešku leziju 6. i 7. korijena s desne strane. Preostalo trajno oštećenje tjelesnog zdravlja vještak cijeni u omjeru od 3% na račun oštećenja vratne kralježnice i živčanih struktura, kojem iznosu je potrebno prebrojiti 3% oštećenja koje je procijenio vještak ortoped.
19.S obzirom da je tužiteljica u međuvremenu obavila daljnju neurološku obradu (EMNG i MR pretrage) izvršeno je dopunsko vještačenje po vještaku neurokirurgu dr. M. J.. koji je korigirao ranije dato mišljenje. Procjenjuje da su tužitelju bolovi u jakom intenzitetu trajali dva dana, u srednjem stupnju kumulativno, uzimajući u obzir i operacijski zahvat tri tjedna, te u manjem intenzitetu deset tjedana. Bolove u manjem stupnju tužiteljica ima i danas, što je vještak ukalkulirao u procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti. Nakon zadobivenih ozljeda kroz 15 dana tužiteljici su bile privremeno reducirane životne aktivnosti u punom obimu, te kroz 30 dana u obimu od 50%. Nakon operacijskog zahvata u Zagrebu 10.
7. 2012. kroz 30 dana bile su joj reducirane životne aktivnosti u punom obimu, te kroz 30 dana u polovičnom obimu. Vještak procjenjuje da je kod tužiteljice trajno oštećeno tjelesno zdravlje z a25% na račun smanjenje pokretljivosti vratne kralježnice. U iznosu od 12,5% to je na račun spondilodeformativnih promjena vratnog segmenta, a za 12% na račun ograničenja kretnji zbog izvršene operacije u razini između 5 i 6. vratnog kralješka i postavljenog implantata Duo Cage. Ovom iznosu vještak pribraja 3% umanjenja životnih aktivnosti na račun traumatskog oštećenja dva vrata živčana korijena s desne strane te 3% umanjenje životnih aktivnosti na račun oštećenja desnog nožnog palca kako je to procijenio vještak traumatolog. Ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja zbog predmetnog štetnog događaja vještak dr. J. procjenjuje u omjeru od 18,5%. Ovo umanjenje ispoljit će se kod svih težih ili srednje težih poslova koji duže traju, kod poslova koji iziskuju sagibanje, podizanje tereta, pri dužem stajanju i hodanju. Tuđa njega i pomoć trebala je tužiteljici tjedan dana dva sata u danu i još jedan tjedan jedan sat u danu. Nakon otpusta iz bolnice trebala joj je tuđa njega i pomoć kroz dva tjedna dva sata dnevno, a potom kroz dva tjedna jedan sat dnevno. Vještak je poslije operacijski ožiljak cijenio kao blagi stupanj naruženosti, odnosno kao kozmetski defekt jer se rez radi poštedno u brazdi na koži koja se nudi za operacijski pristup.
20.Tuženik je prigovorio dopunskom nalazu vještaka dr. M. J.. kojim je u cijelosti korigirao ranije dati nalaz i mišljenje. Tuženik ističe kako u priležećoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nije zabilježeno kako je vratna kralježnica tužiteljice praktički ukočena, te smatra kako je nelogična procjena umanjenja životne aktivnosti, posebno s osnova oštećenja korijenova živaca, kada se stavi u novo procijenjeno umanjenje. Prigovara se načinu procjene kao matematičkom zbiru, jer je trebalo primijeniti tzv. Baltazarovu metodu. Radi očitovanja na prigovore tuženika, vještak dr. M. J.. usmeno je obrazložio svoj nalaz na ročištu od 26. 1. 2021.
navodeći da je raniji nalaz dao nakon brze, površne i netemeljito pregledane medicinske dokumentacije, te da je pisanom dopunom u cijelosti korigirao tako dato mišljenje. Ističe da ga kao vještaka kod izvanugovornog procjenjivanja štete ne obvezuju kriteriji osiguravajućih društava niti rješenja nadležnih komisija za invalidsko i mirovinsko osiguranje, te da je za operiranu vratnu kralježnicu u dvije razine (dva kralješka) s umetanjem alotransplantata uz degenerativnu promjenu u tom segmentu cjenio kao umanjenje životnih aktivnosti od 12,5%. Što se tiče procjene za 3% umanjenja na račun oštećenja vratnih živčanih korijena, da se radi o procjeni umanjenja na račun traumatskog oštećenja, te da pritom nije uzeo u obzir degenerativne promjene, jer je oštećenje posljedica traume. Što se prigovora o primjeni Baltazarove metode tiče, da bi osim njega trebali biti prisutni i ostali vještaci koji su vještačili u postupku. Smatra da postoci oštećenja tjelesnog zdravlja nisu veliki i da u ovom slučaju nije najispravnije primijeniti navedenu metodu.
21.S obzirom da je punomoćnik tuženika prigovarao nalazu i mišljenju vještaka dr. M. J. sud je s obzirom na razlike u nalazima koje je ovaj vještak dao, te radi otklanjanja sumnji i nejasnoća, prihvatio prijedlog tuženika te odlučio izvesti dokaz novim vještačenjem po vještaku neurokirurgu dr. V. L..
22.Vještak dr. V. L., spec neurokirurg, obavio je klinički pregled tužiteljice u KBC Split prije davanja nalaza i mišljenja. Tužiteljica se pritom žalila na uporne bolove u vratu, posebno s desne strane i donjem dijelu leđa, bolove i trnce u desnoj ruci, manjak snage u desnoj ruci, nemogućnost podizanja desne ruke iznad razine ramena i dr. Vještak nalazi kako je u neutralnom položaju kod tužiteljice naglašena kifoza, kako su napeti vratni mišići posebno s desne strane, bolnost trapezoidnog mišića, smanjena fleksija glave do 25 stupnjeva, smanjenja ekstenzija do 20 stupnjeva, rotacija u lijevo do 40 stupnjeva i u desno do 50 stupnjeva. Nalazi i umanjenje stiska desne šake za oko 30% u odnosu na lijevu, oslabljenu fleksiju desne podlaktice, mišića bicepsa i brahioradijalisa u desnoj ruci, promjene osjeta kože u području prvog, drugog i trećeg prsta u desnoj šaci i dr. Nadalje, vještak navodi da je kontinuirano liječenje tužiteljica završila polovicom 2013. kada je došlo do stabilizacije njenog zdravstvenog stanja. Oštećenja zdravlja vještak definira kao ograničenje kretnji vrata u srednjem stupnju (10%), oštećenje dva vrata živčana korijena za desnu ruku uz umanjenu mišićnu snagu desne ruke (7%), te ograničenje kretnji desnog nožnog palca (3%). S obzirom na ranije izražene degenerativne promjene vratne kralježnice, vještak je umanjio postotak iskazan za ograničenje kretnji vrata, dok je za ostale posljedice primijenio Baltazarov pristup tako da ograničenje kretnji vrata u srednjem stupnju od 10% umanjeno za 3% ranijih degenerativnih promjena iznosi 7%, ograničenje dva vratna živčana korijena 5,25%, te ograničenje kretnji desnog nožnog palca za 1,9%, tako da trajno umanjenje životih aktivnosti iznosi 14,15% kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Postotak je određen primjenom orijentacijskin med. talbica za procjenu smanjenja žvit. aktivtnsto Hrvatk. liječ. zborta i Hrvatskog društva medicinskih vještaka. Tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta 6 sati po ozljeđivanju i potom dva dana nakon operacijskog zahvata, srednjeg intenziteta kroz ukupno 20 dana i slabog kroz ukupno 40 dana. Kod tužiteljice je zaostalo naruženje u lakom stupnju, jer je vidljiv kirurški ožiljak na prednjoj strani vrata. Tuđa pomoć joj je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dna te 1 sat dnevno kroz 20 dana. Pored navedenog tužiteljica je trpjela neugodnosti koje uključuju odlazak na pretrage, boravak u bolnici, izloženost štetnom zračenju te podvrgavanje kirurškom zahvatu.
23.Prema nalazu vještaka psihijatra dr. S. B.., tužiteljica se javila psihijatru dva dana nakon ozljeđivanja te joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i ordinirani su joj lijekovi za smirivanje napetosti te za spavanje. Tužiteljici je prilikom drugog obraćanja psihijatru dijagnosticiran razvoj polimorfne anksiozno depresivne slike u dekonpenzaciji, a ordinirana joj je terapija antidepresivima. Vještakinja nalazi da su tužiteljici i tijekom 2010. propisivani lijekovi za smirivanje napetosti zbog anksiozno depresivnog poremećaja. Mišljenja je kako je tužiteljica doživjela primarni strah u jakom intenzitetu u trajanju od pola minute. Na ovaj strah se nastavlja sekundarni strah jakog intenziteta 3-4 dna, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima da je bio u trajanju od 6-8 tjedna, dok trajnih posljedica straha nema. Navedeni psihički simptomi izazvali su povredu duševnog integriteta lakog stupnja a povremenog karaktera.
24.S obzirom da je tijekom postupka vještak dr. M. J. vještačio tri puta, a nalaz dr. V. L. stranke nisu osporavale, čak štoviše, tužiteljica je prihvatila procjenu umanjenja životne aktivnosti koju je dao ovaj vještak i predložila zaključenje raspravljanja na ročištu od 23. 2. 2022., dok je tuženik izrijekom naveo kao ne prigovara ovom nalazu, to ga i sud u cijelosti prihvaća kao stručno, logično i dovoljno obrazloženo, posebno imajući u vidu činjenicu da je ovaj vještak pored analize priležeće medicinske dokumentacije u spisu, izvršio i klinički pregled tužiteljice u bolnici.
19.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u dosuđujućem dijelu. Naime, sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja vještaka ortopeda dr. I. Š.., te neurokirurga dr. V. L..,
kao i psihijatra dr. S. B.., budući su iznesena savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, bez međusobne proturječnosti, te temeljem istih zaključuje da je u konkretnom slučaju doista došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice u smislu odredbe čl. 19. ZOO–a. Kako je naprijed navedeno, vještak neurokirurg dr. M. J. vještačio je tri puta u postupku, te je sumnju u njegov nalaz i mišljenje zbog značajnih razlika u procjeni stupnja umanjenja životnih aktivnosti, pretrpljenih bolova, tuđe njege i pomoći te naruženja sud otklonio vještačenjem po vještaku dr. V. L.., protiv čijeg nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbi. Imajući u vidu narav ozljeda koje je zadobila, njenu životnu dob, tijek liječenja i posljedice koje će imati u daljnjem životu i radu, odnosno vodeći računa o svim onim strahovima i bolovima koje je trpjela u fizičkoj i psihičkoj sferi, kao i posljedicama koje će osjećati u budućem životu (umanjena pokretljivost vratne kralježnice, umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 14,5%), sud drži primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 54.600,00 kn. Tužiteljica sada ima 46 godina, zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju prije 11 godina operirana je dva puta, ugrađen joj je međukralježnički implantat, odlazila je na fizikalne terapije, bila je izvrgnuta brojnim medicinskim tretmanima, od kojih su neki bolni, a neki opasni po zdravlje (RTG snimanje). Tužiteljica se tijekom liječenja u potpunosti pridržavala liječničkih uputa i time pridonijela umanjenju štetnih posljedica, što su potvrdili vještaci u svojim nalazima i mišljenjima. Zbog ograničenja kretnji vrata i oštećenja vratnih živaca, kao i ograničenja kretnji desnog nožnog palca, tužiteljica će tijekom života morati ulagati pojačane napore pri obavljanju svih fizičkih aktivnosti rukama, posebno desnom, prilikom aktivnosti koji uključuju prisilan položaj glave i desne ruke, prilikom obavljanja kućanskih ili sportskih aktivnosti. Uz navedeno njen ožiljak, iako se radi o naruženju lakog stupnja vidljiv je trećim osobama, a tužiteljica je žena kojoj je njen izgled jednako bitan kao i svim drugim ženama. Stoga sud smatra da isplatom u mirnom postupku tužiteljica nije u cijelosti namirena. Sud je prilikom dosuđenja pravične novčane naknade vodio računa o svim prikazanim kvalifikatornim okolnostima koje su vještaci detaljno obrazložili kako je to naprijed navedeno, kao i o kriterijima za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete VSRH iz 2020. Kako je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos od 28.000,00 kn, to joj je po ovom osnovu valjalo dosuditi 26.600,00 kn razlike /3.530,43 EUR-a dok je za više traženo tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen.
20.Tužiteljica je podnijela tuženiku zahtjev za naknadu štete 11. 6. 2013., te je postupajući po istom tužiteljici isplaćen nesporni iznos od 28.000,00 kn 18. 11. 2013., dok je za više traženo tužiteljica odbijena. Stoga tužiteljici u konkretnom slučaju pripada pravo na isplatu zakonskih kamata počev od 12. 6. 2013. do isplate sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN 151/03, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.
21.Tužiteljica potražuje tuđu njegu i pomoć u iznosu od 3.000,00 kn. Ista joj je prema nalazu vještaka dr. V. L., čiji nalaz i mišljenje su stranke prihvatile, trebala 60 sati kao nestručna, nemedicinska pomoć.
22.Što se ovog potraživanja tiče, sudska praksa zauzela je stav da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (VSRH Rev-674/07). Dakle, kao osnov za izračun uzimala bi se cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi, a ne cijena rada nekvalificirane osobe, jer bi se u tom slučaju oštećenik bez svoje krivnje doveo u situaciju da djelomično snosi dio troškova koje mora platiti štetnik, odnosno osoba koja odgovara za štetu. Pritom, sud je imao na umu činjenicu da je riječ o pomoći koju ni najbliži srodnici nisu dužni pružati bez naknade, kao i činjenicu da je cijena sata tuđe njege i pomoći Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u utuženom razdoblju iznosila 35,00 kn po satu, koliko tužiteljica potražuje. Riječ je o cijeni usluge ustanove koja se na ovom području bavi takvom vrstom nemedicinske pomoći trećim osobama, odnosno cjeniku kojega sud prihvaća u istovrsnim predmetima. S obzirom da je tužiteljica trebala tuđu njegu i pomoć ukupno 60 sati, to bi joj pripadao iznos od 2.100,00 kn, odnosno 278,72 Eur-a, dok je za više traženo tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen. Na ovi iznos kamata teče jednako kao i za nematerijalnu štetu sukladno odredbi čl. 12. ZOOP-a od podnošenja zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, odnosno 12. 6. 2013.
23.Glede potraživanja tužiteljice koje se odnosi na troškove liječenja, za navesti je da tužiteljica tijekom postupka sudu nije dostavila niti jedan relevantni dokaz iz kojeg proizlazi da bi imala troškove koji su bili medicinski ordinirani, a nije ih snosio HZZO. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je mimo upute liječnika kupovala tablete i masti protiv bolova, odnosno za zarastanje rana. Međutim, niti je sudu dostavila dokaze o tome da se radilo o medikamentima koji su joj ordinirani a ne snosi ih HZZO, niti je precizirala o kakvim se to tabletama i kremama radi, jesu li doista bile nužne, da bi sud uopće mogao odlučiti o opravdanosti postupaka tužiteljice. Sudu nije dostavljen niti dokaz o tome jesu li troškovi odlaska na operativni zahvat u Zagreb i iz Zagreba refundirani kao putni troškovi od strane HZZO-a. Nije dovoljno sudu dostaviti cjenik autobusnih karata javnog prijevoza, već je tužiteljica trebala precizirati temeljem čega potražuje upravo iznos od 2.000,00 kn na ime troškova liječenja, da bi sud cijeneći ukupno izvedene dokaze u postupku mogao odlučiti radi li se o nužnim i razumnim troškovima. Zbog toga je tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen kao neosnovan.
24.Tužiteljica je na ročištu održanom 23. 1. 2015. povukla tužbeni zahtjev koji se odnosi na uništenu odjeću i obuću u iznosu od 1.000,00 kn, s obzirom da je to potraživanje bilo predmet sporazuma stranaka od 21. 10. 2011., te je tužiteljica namirena u tom potraživanju. S obzirom da se tuženik nije usprotivio ovom povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, na isti se primjenjuje odredba čl. 193. ZPP-a.
25.Slijedom naprijed izloženog tužiteljici je ukupno obistinjen iznos od 28.700,00 kn odnosno 3.809,14 Eur-a.
26.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP –a, a tužiteljici je obistinjeno kako slijedi: za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 23. 1. 2015., 4. 5. 2015., 23. 11. 2015., 10. 2. 2016., 1. 3. 2019., 13. 10. 2020., 26. 2. 2021., 23. 2. 2022., 29. 4. 2022., 24. 6. 2022., po 100 bodova, pristup na ročište od 16. 6. 2016. i 25. 11. 2019., po 50 bodova, za sastav podnesaka od 30. 9. 2020., 18.
2. 2022. po 100 bodova, što ukupno iznosi 14.000,00 kn, uvećano za 3.500,00 kn, tako da trošak zastupanja iznosi 17.500,00 kn. Tužiteljici pripada i pravo na naknadu pristojbe tužbe i presude od po 730,00kn, te trošak vještačenja u iznosu od 3.300,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 22.260,00 kn. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 87,5% (osnov 100%, visina 75%) to joj pripada trošak u iznosu od 19.477,50 kn odnosno 2.585,00 EUR-a.
U Splitu, 4. listopada 2022.
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
