REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 63 Pž-4100/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska cesta 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Ivana Mažuranića 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/12 od 22. svibnja 2014., 4. listopada 2022.
p r e s u d i o je
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/12 od 22. svibnja 2014. i sudi:
Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 8.480,68 kn (osamtisućačetiristoosamdeset kuna i šezdesetosam lipa) / 1.125,57 EUR (tisuću- stodvadesetpet eura i pedesetsedam centi) sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 286,94 kn / 38,08 EUR od 29. lipnja 2009.,
- na iznos od 23,36 kn / 3,10 EUR od 29. lipnja 2009.,
- na iznos od 68,07 kn / 9,03 EUR od 13. kolovoza 2009.,
- na iznos od 38,59 kn / 5,12 EUR od 13. kolovoza 2009.,
- na iznos od 406,83 kn / 53,99 EUR od 28. kolovoza 2009.,
- na iznos od 21,54 kn / 2,85 EUR od 28. kolovoza 2009.,
- na iznos od 54,22 kn / 7,19 EUR od 16. rujna 2009.,
- na iznos od 95,32 kn / 12,65 EUR od 28. rujna 2009.,
- na iznos od 54,22 kn / 7,19 EUR od 16. listopada 2009.,
- na iznos od 878,53 kn / 116,60 EUR od 22. listopada 2009.,
- na iznos od 1.317,79 kn / 174,90 EUR od 22. listopada 2009.,
- na iznos od 14,61 kn / 1,93 EUR od 17. studenoga 2009.,
- na iznos od 21,54 kn / 2,85 EUR od 25. studenoga 2009.,
- na iznos od 5,50 kn / 0,72 EUR od 28. prosinca 2009.,
- na iznos od 111,50 kn / 14,79 EUR od 28. prosinca 2009.,
- na iznos od 23,36 kn / 3,10 EUR od 29. lipnja 2009.,
- na iznos od 153,49 kn / 20,37 EUR od 29. lipnja 2009.,
- na iznos od 10,14 kn / 1,34 EUR od 30. srpnja 2009.,
- na iznos od 227,17 kn / 30,15 EUR kn od 13. kolovoza 2009.,
- na iznos od 21,54 kn / 2,85 EUR od 28. kolovoza 2009.,
- na iznos od 54,22 kn / 7,19 EUR od 16. rujna 2009., - na
iznos od 2.322,15 kn / 308,20 EUR od 22. rujna 2009., - na
iznos od 95,32 kn / 12,65 EUR od 28. rujna 2009.,
- na iznos od 14,61 kn / 1,93 EUR od 16. listopada 2009.,
- na iznos od 2.036,09 kn / 270,23 EUR od 22. listopada 2009.,
- na iznos od 14,61 kn / 1.93 EUR od 17. studenoga 2009.,
- na iznos od 21,54 kn / 2,85 EUR od 25. studenoga 2009.,
- na iznos od 30,00 kn / 3,98 EUR od 15. prosinca 2009.,
- na iznos od 5,50 kn / 0,72 EUR od 28. prosinca 2009.,
- na iznos od 9,30 kn / 1,23 EUR od 28. prosinca 2009.,
- na iznos od 21,54 kn / 2,85 EUR od 7. siječnja 2010.,
do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12%, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.480,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.493,75 kn (točka II. izreke).
2. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 8.480,68 kn koji se odnosi na troškove liječenja njegovih osiguranika Janje Novak i Žarka Novaka koje je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama, odnosno na troškove naknade plaće za vrijeme njihove privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljevi osiguranici Janja i Žarko Novak su ozlijeđeni u prometnoj nezgodi od 1. svibnja 2009., za koju je odgovoran tuženikov osiguranik Željko Jurčević. Sporne troškove tužitelj je plaćao u razdoblju od 29. lipnja 2009. do 7. siječnja 2010.
3. Prvostupanjski sud je iz tužiteljevih potvrda utvrdio da je tužitelj isplatio sporni iznos zdravstvenim ustanovama. Također, kako tuženik nije osporio nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da je vozač vozila registarskih oznaka ZG 1525-DC bio kod njega osiguran ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, iz toga proizlazi tuženikova pasivna legitimacija.
4. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan iz razloga što je utvrdio da je osnovan tuženikov prigovor da je namirio tužiteljeve troškove plaćanjem tužitelju određenog postotka od funkcionalne premije na sklopljene ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 53. st. 1. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08; dalje: ZOZO), propisano da namjenski prihod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, između ostalog, čine i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U st. 2. ovog članka propisano je da društva za osiguranje navedeni prihod Zavoda izdvajaju u visini od 10% naplaćene funkcionalne premije od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila. Prvostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da za ocjenu tuženikovog prigovora namirenja nije odlučno vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju. Navedeno iz razloga što je u odredbi čl. 55. ZOZO-a propisano da se izdaci obveznog zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju prihodima u istoj kalendarskoj godini. Zbog toga je prvostupanjski sud ocijenio da je odlučno vrijeme kada je izdatak učinjen.
5. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je istaknuo da je odredbom čl. 138. ZOZO-a bilo propisano da prihode iz čl. 53. toga Zakona, društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno tek od 1. siječnja 2009. Kako je tuženik sa svojim osiguranikom kao štetnikom u spornom događaju sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti prije nego što je odredba čl. 53. st. 1. t. 10. ZOZO-a stupila na snagu, prihodom od funkcionalne premije nisu mogli biti namireni sporni troškovi.
6. Tužiteljeva žalba je osnovana.
7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da nije pravilna niti zakonita.
8. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Dakle, ovdje je riječ o sporu male vrijednosti u kojem presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
9. Tuženikov osnovni prigovor u ovoj pravnoj stvari je prigovor namirenja tužiteljeve tražbine. Tuženik, naime, tvrdi da je izdvajanjem određenog postotka od naplaćene funkcionalne premije namirio tužiteljeve troškove. Tužitelj je tvrdio da je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti kojim je bila osigurana štetnikova odgovornost, bio sklopljen 24. prosinca 2008., prije stupanja na snagu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženik tu činjenicu nije osporio.
10. Prihod od funkcionalne premije propisan u odredbi čl. 53. st. 1. t. 10. ZOZO-a ima karakteristike unaprijed određenog paušalnog iznosa naknade buduće štete, koja su dužna izdvajati sva društva za osiguranje, neovisno o tome hoće li tužitelju šteta nastati i u kojoj visini. Takva obveza društva za osiguranje uspostavljena je tek Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08; dalje: ZOZO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009.
11. Odredba čl. 55. ZOZO-a kojom je propisano da se tekući izdaci za kalendarsku godinu namiruju iz prihoda ostvarenih u toj kalendarskoj godini, primjenom koje je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim tuženikov prigovor namirenja, isključivo uređuje pitanje tužiteljevog financijskog poslovanja.
12. Ona konkretno podrazumijeva da se prihodima iz tekuće 2009. godine koji uključuju i prihode od funkcionalne premije koja su plaćala društva za osiguranje na sve ugovore sklopljene u toj tekućoj godini namiruju izdaci nastali u toj godini. To međutim, ne podrazumijeva da je tuženik namirio spornu tužiteljevu tražbinu po sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti s vlasnikom vozila Jurčević Željkom od 24. prosinca 2008. Po tom ugovoru tuženik nije tužitelju platio bilo kakav izdatak, jer tada nije postojala takva njegova obveza. Ona je uvedena tek 1. siječnja 2009., stupanjem na snagu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
13. Kako tuženik po sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti s vlasnikom vozila Jurčević Željkom od 24. prosinca 2008. koji je uzrokovao štetni događaj, nije izdvojio takav paušalno određeni iznos naknade buduće štete, nije osnovan njegov prigovor namirenja tužiteljeve tražbine.
14. Sukladno odredbi čl. 113. st. 1. ZOZO-a Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom čl. 117. st. 1. ZOZO-a propisano da je naknadu štete Zavod ovlašten zahtijevati neposredno od osiguravatelja kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu spornih troškova od tuženika.
15. Tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana kada je šteta nastala (čl. 124. st. 3. ZOZO-a), odnosno od dana kada je isplatio zdravstvenim ustanovama troškove liječenja i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad svojih osiguranika. Visina zakonske kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja vrijedi u ostalim odnosima te se do 31. srpnja 2015. određivala uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 75/15), sukladno odredbi čl. 3. toga Zakona, stopa zatezne kamate u ostalim odnosima određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
16. Kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje koje u postupcima male vrijednosti viši sud ne može ispitivati (čl. 467. ZPP-a), pogrešno primijenio materijalno pravo, odlučeno je kao u izreci (čl. 373. t. 3. ZPP-a).
17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) u izreci su dvojno prikazani iznosi u kunama i njihovoj protuvrijednosti u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
