REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3260/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., protiv tuženika H. z. z. z. o. d.d., Z., OIB:..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB:..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1980/15-3 od 17. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-4572/12 od 29. siječnja 2015., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 79.474.811,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.383.000,00 kuna (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi umješaču parnične troškove u iznosu od 201.000,00 kuna (toč. IV.), dok je odbijen zahtjev umješača za naknadu parničnih troškova u iznosu od 499.500,00 kuna kao neosnovan (toč. V.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa koje je tužitelj platio tuženiku na ime funkcionalne premije sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12 i 57/12 - dalje: ZOZO/08) u razdoblju od kolovoza 2009. do lipnja 2012., u utuženom iznosu, a za koji tvrdi da ga je tuženik stekao bez osnove.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj na temelju odredaba čl. 53. st. 1. t. 10. i čl. 53. st. 3. ZOZO/08 na ime prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno naknade prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona, koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila, vršio plaćanja tuženiku u visini 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u razdoblju od kolovoza 2009. do lipnja 2012.,
- da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-I-425/2009 od 19. srpnja 2012. pokrenut postupak za ocjenu suglasnost s Ustavom Republike Hrvatske, te su ukinute odredbe ZOZO/08 čl. 53. st. 1. t. 10., čl. 53. st. 3. i 4. i st. 5. u dijelu koji glasi „i 4.“, čl. 125. a i čl. 138.,
- da je točkom II. navedene Odluke određeno da prethodno navedene odredbe prestaju važiti 15. studenog 2012.,
- da je u obrazloženju navedeno da su Hrvatskom saboru na raspolaganju dva mjeseca za njihovu eventualnu izmjenu novim zakonskim rješenjima koja će biti usklađena s Ustavom,
- da je Hrvatski sabor na sjednici 26. listopada 2012. donio Zakon o izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koji je objavljen u Narodnim novinama broj 123/12 od 9. studenoga 2012. i stupio je na snagu 17. studenoga 2012. kojim je smanjio prihod obveznog zdravstvenog osiguranja na 4% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-425/2009 stvara učinke nakon utuženog razdoblja, odnosno od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u toj odluci (15. studenoga 2012.). Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio stajalište prema kojemu su tek u trenutku donošenja navedene Odluke ukinute zakonske odredbe postale neustavne radi čega se ne može zaključiti da su navedene zakonske odredbe bile neustavne od donošenja ZOZO/08.
Nižestupanjski sudovi nadalje zaključuju da je iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske vidljivo da propisivanje obveze plaćanja funkcionalne premije od strane osiguravajućih društava nije samo po sebi neustavno, već je razlog neustavnosti ukinutih odredaba isključivo visina obveze koja je propisana osiguravajućim društvima, a koja predstavlja prekomjeran teret, te da je namjera Ustavnog suda Republike Hrvatske bila da se ponište učinci koje je ZOZO/08 proizveo, onda ostavljanje roka zakonodavcu za izmjenu tih odredaba ne bi imalo nikakvu svrhu.
9. Tužitelj u reviziji određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.
10. U odnosu na revizijske navode koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza, kao i iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje, niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Prema ocjeni revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove.
12. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-425/2009 od 19. srpnja 2012. ukinute su kao protuustavne odredbe ZOZO/08 kojima je bila regulirana obveza plaćanja funkcionalne premije od strane osiguravajućih društava.
13. Tužitelj smatra da su ukinute odredbe ZOZO/08 bile protuustavne i prije njihovog ukidanja slijedom čega smatra da ne postoji pravna osnova na temelju koje je tužitelj vršio plaćanja tuženiku u razdoblju od kolovoza 2009. do lipnja 2012., radi čega postoji obveza tuženika na vraćanje svih isplaćenih iznosa na temelju čl. 1111. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).
14. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02 - dalje: UZUS) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. Sukladno odredbi st.2. istog članka ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u „Narodnim novinama“, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.
15. U konkretnom slučaju Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci odredio rok prestanka važenja ukinutih odredbi ZOZO/088, te su one prestale važiti 15. studenog 2012. godine, što znači da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2012., pa stoga ni ukidanje spornih odredbi ZOZO/088, nemaju povratno djelovanje na obveze nastale uz primjenu tih odredaba kao pravnog propisa prije prestanka njihovog važenja. Stoga ne postoji obveza vraćanja isplaćenih iznosa od strane tužitelja, jer na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.
16. Osim samog roka, koji je odredio Ustavni sud Republike Hrvatske, a iz kojeg proizlazi da u konkretnom slučaju pravni učinak ukinutih odredbi nema retroaktivno djelovanje, već djeluje samo za ubuduće, navedeno proizlazi i iz samog sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a što su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.
17. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetnoj odluci kao razlog ukidanja predmetnih odredbi navodi prekomjeran teret društvima za osiguranje, te ostavljajući rok Hrvatskom saboru za donošenje novih zakonskih rješenja, koja će biti usklađena s Ustavom, ukazuje na svođenje obveza osiguravajućih društava, koja se bave pružanjem usluga obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, na razumnu mjeru, ali ujedno i utvrđuje da je visina obveze propisana ukinutim odredbama u vrijeme svog važenja bila legitimna, te je u vrijeme donošenja služila određenom cilju. Sve to jasno ukazuje na neustavnost visine obveze koja je propisana osiguravajućim društvima i to od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u navedenoj odluci.
18. Neosnovano se tužitelj poziva na odluku Ustavnog suda U-III-1273/2013 od 28. veljače 2013. jer je u navedenoj odluci primijenjena odredba čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, a koja u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene.
19. Također je neosnovano pozivanja tužitelja na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama u kojima je riječ o odlučivanju o pravnom stajalištu sudova o postojanju ili nepostojanju ugovorne kazne za neplaćeno parkiranje u zoni gdje se parkiranje naplaćuje. Pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenim odlukama odnosi se na pravnu situaciju koja nije usporediva s predmetnom pravnom situacijom, te stoga ne opravdava tvrdnje tužitelja o osnovanost zahtjeva.
20. Revizijski sud također ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pravilno otklonili primjenu pravnih shvaćanja iz odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 325298/04) i Gashi protiv Hrvatske (Zahtjev br. 32457/05), jer se ne radi o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama u odnosu na ovaj predmet.
21.Tužitelj također neosnovano tumači djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom je u utuženom razdoblju plaćanjem funkcionalne premije izvršavao svoju zakonsku obvezu sukladno odredbama ZOZO/08 koje su vrijedile do 15. studenog 2012., dok su odredbe kojima je prihod obveznog zdravstvenog osiguranja smanjen na 4% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti stupile na snagu 17. studenoga 2012.
22. Slijedom navedenog ovaj je sud ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, te da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, radi čega ju je na temelju odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
