REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 79 Pn-1363/2021-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika O. J. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i p. j.t.d. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. kolovoza 2022. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. M., odvjetnika i punomoćnice tuženika B. T., odvjetnice, dana 4. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. J. iz Z., OIB:… platiti tužitelju M. D. iz Z., OIB:…, iznos od 40.270,29 kn / 5.344,79 EUR[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4. lipnja 2014. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 12.067,57 kn / 1.601,64 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 4. lipnja 2014. godine do isplate

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 19.686,62 kn / 2.612,86 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4. listopada 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovaj je parnični postupak pokrenut tužbom od dana 26.3.2015. u kojoj tužitelj M. D. navodi je dana 22.5.2014. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač bicikla br. WC20167BBR u ulici J. S. kod kućnog broja …. Tvrdi da je nezgodu skrivio tuženik O. J. koji je biciklom br. PW70710020 naletio na njegov bicikl uslijed kojeg je naleta pao te zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te traži naknadu s naslova neimovinske i imovinske štete s naslova troškova liječenja te tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 43.857,86 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 4.6.2016. pa do isplate te naknadu prouzročenog parničnog troška uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužitelj uz tužbu prilaže zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), skicu mjesta događaja (list 9-10 spisa), ispise fotografija (list 11-14 spisa), službenu zabilješku MUP-a (list 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-28 spisa), preslike

računa

i

uplatnica

(list

29-37)

te odštetnog zahtjeva sa povratnicom (list 38-40 spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. U cijelosti osporava svoju odgovornost. Priložene dokaze, posebno službenu zabilješku MUP-a od 2.6.2016. sastavljenu povodom predmetnog štetnog događaja te skicu mjesta događaja drži površno i šturo sastavljenim, a navode službene zabilješke kontradiktornima zapisniku o očevidu u pogledu nastalih oštećenja na biciklima. Tužbeni zahtjev smatra previsoko postavljenim te mu se protivi, kao i zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata te predlaže odbiti isti u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik je dana 14.5.2015. podnio protutužbu budući je i njemu u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa s naslova prouzročene neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege potražuje 47.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja protutužbe pa do isplate. Za troškove liječenja potražuje naknadu iznosa od 1.430,51 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Uz protutužbu dostavlja medicinsku dokumentaciju vezanu uz ozljede iz predmetnog štetnog događaja (list 47-53 spisa), račune liječenja (list 54-63 spisa) i presliku iskaznice za fizikalnu terapiju (list 64-65 spisa).

4. Tužitelj-protutuženik osporava osnov i visinu postavljenog protutužbenog zahtjeva te odgovornost na nastanak štetnog događaja. Ističe da je za nastanak istog odgovoran isključivo tuženik-protutužitelj koji je izbjegavajući skupinu pješaka naglo zakočio i skrenuo u lijevo zbog čega je udario tužitelja-protutuženika koji se kretao biciklom iz suprotnog smjera. Visinu protutužbenog zahtjeva osporava kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene ozljede, a protivi se i zatraženom tijeku kamata pa protutužbeni zahtjev predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan.

5. Nesporno je da se dana 22.5.2014. u Z., u ulici J. S. desila prometna nezgoda sudionici koje su tužitelj-protutuženik kao vozač bicikla br. WC20167BBR te tuženik-protutužitelj kao vozač bicikla br. PW70710020. II Postaja prometne policije Z. podnijela je državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv O. J. zbog kaznenog djela izazivanja nesreće u cestovnim prometu iz čl. 227 st. 1 i 2. Kaznenog zakona na

štetu D. M. koja je kaznena prijava rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Z. broj K- DO-… od 30.6.2014. odbačena u smislu čl. 33 Kaznenog zakona jer se radi o beznačajnom djelu obzirom je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo je počinjeno iz nehaja i ne radi se o grubom kršenju propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Istaknuto je i da su i osumnjičeni i oštećeni D. M. koji se kritične zgode kretao uz desni rub zapadnog nogostupa ulice J. S., prometnom površinom koja je namijenjena za kretanje pješaka, protupravno vozili te su obojica zadobila teške tjelesne ozljede shodno čemu nema potrebe da počinitelj bude kažnjen.

6. Radi utvrđivanja sporne odgovornosti, dinamike nastanka štetnog događaja te visine tužbenog i protutužbenog zahtjeva sud je tijekom postupka pročitao naprijed pobrojanu dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i protutužbu, službenim je putem pribavio dokumentaciju MUP-a, PU Z., II. postaja prometne policije Z. br. … (list 88-106 spisa), saslušao je tužitelja-protutuženika (list 107-108), tuženika-protutužitelja (list 108-109 spisa), svjedoka I. P. (list 139-140 spisa), proveden je očevid sa rekonstrukcijom (zapisnik na listu 152-153 spisa) za potrebe prometnog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku dipl. ing. N. E. (pisani nalaz i mišljenje vještaka na listu 117-120 spisa, dopuna nalaza i mišljenja na listu 156-158 spisa, usmena očitovanja vještaka na listu 130-131 spisa i 165-166 spisa) te su provedena medicinska vještačenja tužitelja-protutuženika (nalaz i mišljenje na listu 177-178 spisa) i tuženika- protutužitelja (nalaz i mišljenje na listu 179-180 spisa). Sud nije saslušao svjedoka I. I., policijskog službenika koji je izradio skicu mjesta događaja jer je, uzimajući u obzir rezultate prometnog vještačenja, ocijenio da taj dokaz više nije potreban pa je temeljem čl. 10 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u nastavku: ZPP-a) odbio prijedlog tuženika- protutužitelja da ponovno pozove tog svjedoka radi saslušanja. Nakon provedenih dokaza sud je dana 18.6.2020. zaključio glavnu raspravu, a dana 23.7.2020. objavio svoju presudu poslovni broj Pn-… po kojoj je naložio tuženiku- protutužitelju da tužitelju-protutuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 37.337,86 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.6.2014. pa do isplate (točka I. izreke presude). Sud je odbio tužitelja- protutuženika sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 3.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 4. 6.2014. do isplate (točka II. izreke presude). U cijelosti je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (točka III. izreke presude) te mu je naloženo da tužitelju-protutuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak (točka IV izreke presude). Dopunskom presudom i rješenjem poslovni broj Pn-… od dana 1.2.2021. dopuštena je preinaka tužbe učinjena na ročištu održanom dana 18.6.2020. te je naloženo tuženiku-protutužitelju platiti tužitelju-protutuženiku daljnji iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.6.2014. pa do isplate. Tužitelj-protutuženik je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 7.000,00 kn uvećano za zateznu kamatu od 4.6.2014. do isplate.

7. Županijski sud u Z. je rješenjem poslovni broj Gž-… od dana 1.4.2021. ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I, II i IV izreke i u tom je dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukinuta je i dopunska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Riješeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom. Odbijena je kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja O. J. i potvrđeno prvostupanjsko rješenje poslovni broj Pn-… od 1.2.2021.

8. U obrazloženju rješenja poslovni broj Gž-… drugostupanjski sud ističe da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na rezultatima provedenog vještačenja po vještaku ing. N. E. i zaključku da je tuženik skrivio predmetni štetni događaj upravljajući biciklom neprilagođenom brzinom kretanja.

Međutim,

iz

kaznene

prijave

II. postaje prometne policije Z., PU z., Ministarstva unutarnjih poslova RH od dana 2.6.2014., proizlazi da se i tužitelj kritične zgode također nepropisno kretao uz desni rub zapadnog nogostupa ulice J. S., prometnom površinom koja je namijenjena za kretanje pješaka, a što je u postupku bilo i nesporno. O tome pobijana presuda ne sadrži razloge, premda se radi o odlučnoj činjenici, u odnosu na sporno pitanje odgovornosti za štetni događaj.

9. Tužitelj je u nastavku postupka u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda. Predlaže dopunsko saslušanje prometnog vještaka ing. N. E. na okolnost suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Ne protivi se dopunskom saslušanju vještaka.

10. Sud je ponovno pročitao rezultate ranije provedenih dokaza te je prema suglasnom prijedlogu stranka odredio ročište radi dopunskog saslušanja vještaka dipl. ing. N. E. (list 258 – 259 spisa). Prihvaćen je i prijedlog tuženika da se na okolnost nastanka štetnog događaja ponovno pozove svjedok N. V., međutim svjedok nije pristupio na dva ročišta određena radi njegovog saslušanja nakon čega je sud rješenjem od 29.8.2022. odustao od izvođenje tog dokaza jer tuženik nije dostavio adresu na kojoj bi se mogla izvršiti uredna dostava za predloženog svjedoka pa bi drugačije postupanje bilo protivno načelu

ekonomičnosti

postupka. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u većem dijelu osnovan. 11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se predmetnog dana vozio na biciklu, sin je vozio iza njega, kretali su se desnom stranom širokog pločnika koji nema označenu biciklističku stazu. Kad su se približavali knjižnici iza koje se nalaze apoteka i dućan, primijetio je veću skupinu ljudi te je zakočio, stao i okrenuo se u lijevo te upozorio sina da i on stane zbog gužve. U tom trenutku ga je pokupio tuženik koji je dolazio sa lijeve strane bočno te je pao na lijevi lakat koji je puknuo. Bicikl Merida kojeg je prije udarca držao među nogama i stajao je ravno je bio prepolovljen, a zadnja guma je izletjela van sa felgom. Tvrdi da je tuženik odmah policiji rekao da je i on vidio veću skupinu ljudi, da je pokušao zakočiti, ali ga je otklizalo nakon čega je pokupio tužitelja. Na lice mjesta su došli hitna i policija te su zajedno prebačeni na Sveti Duh. Policajci su uzeli njihove izjave na licu mjesta, napravili su i alkotest, a potom su došli uzeti izjave i u bolnicu. Zadobio je teški prijelom lijevog lakta zbog čega je imao gips tri mjeseca, nakon čega je sedam mjeseci odlazio na fizikalnu terapiju jer nije mogao ispraviti lakat. Ni danas ne može u cijelosti ispružiti ruku te mu je snaga u njoj slabija. Bila mu je potrebna pomoć i njega u svakodnevnim aktivnostima i kod odvođenja na preglede, a pružala mu ju je supruga. Kako je dugo bio na bolovanju tvrtka C. d.o.o. u kojoj je radio kao direktor prodaje je morala zaposliti novog čovjeka tako da je i on nakon povratka sa bolovanja morao tražiti novi posao.

12. Tuženik u svom iskazu navodi da se predmetnog dana sa svojim biciklom kretao brzinom od oko 20-25 km/h iz smjera sjevera prema jugu, vozio je lijevom stranom nogostupa. Nakon što je uočio veću skupinu ljudi skrenuo je na desnu stranu nogostupa kako bi ih izbjegao s time da je i prije no što je naišao na tu skupinu ljudi, već prebacio na desnu stranu. U toj se skupini koja je bila raštrkana nalazio i tužitelj kojeg je uočio na udaljenosti od oko 2-3 m, bio je dio skupine koja je hodala, kretao se sa njima. Iza tužitelja je primijetio još jedno dijete na biciklu, ne zna koliko su bili udaljeni njihovi bicikli. Tužitelj je biciklom naglo skrenuo u lijevo zbog čega je on bio prisiljen naglo zakočiti, a što ga je prebacilo preko guvernala te je glavom udario u stražnji kotač bicikla tužitelja. Nije uočio da je iz te skupine na lijevo skrenulo i dijete. Već par minuta nakon nezgode su došla kola hitne pomoći koja su ih prevezla na Sveti Duh, dok na licu mjesta nije vidio policiju. Policajci su došli u bolnicu, tužitelju i njemu su napravili alkotest i uzeli su im iskaze.

13. Svjedok I. P., policajac koji je sačinio zapisnik o očevidu i službenu zabilješku koje piše vjerno prenoseći što mu sudionici nezgode ispričaju, se sjeća da se predmetna prometna nezgoda desila na zapadnom nogostupu ulice S. i da su u njoj sudjelovala dvojica biciklista. Na licu mjesta događaja nisu nađeni nikakvi materijalni tragovi, a što je uobičajeno za takvu vrstu nezgode niti je bilo nadzorne kamere. Nogostup je namijenjen kretanju pješaka iako je uobičajeno da ga koriste i biciklisti, bez obzira što je to protivno zakonu. Sjeća se da je vozač bicikla čijeg se imena sada ne može sjetiti, ali zna da su ga kazneno prijavili, upravljajući biciklom naišao na skupinu pješaka koja je stajala na nogostupu, oni su ga uočili i razmaknuli se. Iza te skupine se nalazio vozač drugog bicikla u pratnji svog maloljetnog djeteta, pri čemu se ne može sjetiti u kojem se pravcu kretao, no nitko nije govorio o tome da bi vozač bicikla koji je bio u pratnji maloljetnog djeteta naglo mijenjao pravac kretanja. Vozač bicikla kojeg su kazneno prijavili im je, kada su ga pitali zašto je vozio tako brzo, odgovorio da je žurio na nekakav poslovni sastanak. Vozač bicikla koji je bio u pratnji maloljetnog djeteta je nakon udara drugog biciklista u svoj bicikl refleksno ispružio ruku i pao na nogostup. Podatke o kojima je svjedočio je dobio iz izjava sudionika, pješaci su se razišli, svjedoka nije bilo niti su sudionici koga predložili.

14. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja od dana 22.5.2014. provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu. U svom nalazu i mišljenju od 24.5.2017. sudski vještak na temelju dokumentacije koja prileži spisu i CD-a sa fotografijama utvrđuje oštećenja koja su nastala na biciklima tužitelja i tuženika te prema skici mjesta očevida i iskazima stranaka zaključuje da je tuženik na biciklu tijekom radnje kočenja izgubio ravnotežu i naletio na stražnji lijevi bočni dio bicikla tužitelja uslijed čega je tužitelj izgubio ravnotežu i pao na nogostup. Zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova tehničkim putem na temelju stanja spisa nije moguće zaključiti gdje se točno nalazilo mjesto sudara te kojim su se točno smjerovima i brzinama kretala oba bicikla neposredno prije i u trenutku sudara. Provedena analiza pokazuje da je iskazana varijanta tužitelja u tehničkom smislu moguća i objektivna dok iskazanu varijantu tuženika u tehničkom smislu nije moguće prihvatiti, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja tuženika na biciklu najvjerojatnije bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Isti zaključak sudski vještak izvodi i nakon provedene rekonstrukcija štetnog događaja na licu mjesta. U dopuni nalaza i mišljenja od dana 22.1.2019. vještak navodi da je tužitelj prilikom očevida pokazao da se kretao na biciklu na udaljenosti od oko 0,5-1 m od desnog ruba nogostupa i da se zaustavio kod rasvjetnog stupa u blizini kućnog broja 14 kada je na njega naletio tuženik na biciklu. Takvo pokazivanje tužitelja je u skladu s nastalim oštećenjima na oba bicikla te smjerovima kretanja bicikala i položaju nepoznatih pješaka iz skice policije. Tuženik je pokazao da se kretao prvo lijevom stranom nogostupa i da se zbog skupne ljudi prebacio na desnu stranu dok se tužitelj na biciklu kretao u toj skupini ljudi brzinom od oko 15 km/h te je gledao iza sebe. U jednom trenutku u blizini kućnog broja 12 kada su se nalazili na udaljenosti od svega nekoliko metara tužitelj je naglo promijenio smjer svojeg kretanja skrenuvši na svoju lijevu stranu tako da su se našli okomito jedan na drugoga zbog čega je naglo zakočio tako da mu je zablokirao prednji kotač pa ga je prebacilo preko upravljača tako da je glavom udario u rub stražnjeg kotača bicikla tužitelja zbog čega se kotač savinuo i bio izbačen iz ležišta. Takvo pokazivanje tuženika nije u skladu s nastalim oštećenjima na oba bicikla te smjerovima kretanja bicikala i položaju nepoznatih pješaka iz skice policije kao i pokazanim položajima te međusobnim udaljenostima oba sudionika tijekom predmetnog štetnog događaja. Naime, tehnički je isključena mogućnost da je tužitelj na pokazanoj udaljenosti od samo nekoliko metara pri iskazanoj brzini od oko 15 km/h mogao izvršiti oštru radnju skretanja ulijevo i doći u pokazani sudarni položaj sa tuženikom i da je pri tome tuženik mogao poduzeti radnju intenzivnog kočenja i biti prebačen preko upravljača tako da glavom udari u stražnji kotač bicikla tužitelja. Zaključno, provedena analiza nakon provedenog očevida pokazuje da je pokazana varijanta tužitelja tehnički moguća i u skladu s nastalim oštećenjima na oba bicikla i skicom policije dok pokazana varijanta tuženika nije tehnički moguća niti je u skladu s nastalim oštećenjima na oba bicikla i skicom policije, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja tuženika na biciklu bila uzrokom nastanka štetnog događaja.

15. Sud nije posebno analizirao spornu skicu mjesta događaja niti dovodio istu u vezu s iskazima stranaka koje iznose svaki svoje viđenje dinamike nastanka štetnog događaja (pa su iskazi u tom dijelu kontradiktorni) jer je upravo radi te sporne okolnosti i određeno prometno vještačenje te je sudski vještak, kao osoba koje posjeduje stručno znanje i iskustvo, svojim pisanim i usmenim očitovanjima pojasnio i utvrdio relevantnost tih dokaza dovodeći ih u vezu sa ostalim dokazima, posebno utvrđenim tehničkim oštećenjima na biciklima tužitelja i tuženika koja nitko ne osporava i pokazivanjima stranaka na mjestu štetnog događaja. Vještak sigurno i jasno, prema zapisniku o očevidu i fotografijama, zaključuje da je na biciklu tužitelja oštećena lijeva bočna strane i to upravljač i lijeva pedala u vidu strugotina, stražnji kotač i stražnje svjetlo od kojih je oštećenje stražnjeg kotača i svjetla s lijeve strane bilo posljedica naleta tuženika na tužitelja, a oštećenje upravljača i pedale u vidu strugotine posljedice kasnijeg pada na kolnik. Zbog izostanka materijalnih tragova, a što potvrđuje i svjedok I. P. čiji iskaz sud prihvaća kao nepristran i objektivan, vještak nije mogao utvrditi točne parametre dinamike štetnog događaja kao niti mjesta i položaja pješaka na nogostupu. Stoga je prema pokazivanju stranaka na mjestu štetnog događaja utvrdio da je naprijed opisano kazivanje tužitelja u skladu s nastalim oštećenjima na oba bicikla i skicom policije, dok opisana varijanta tuženika nije tehnički moguća niti je u skladu s nastalim oštećenjima na oba bicikla i skicom policije. Stoga zaključno vještak ističe da je tehnički neprilagođena brzina kretanja tuženika na biciklu bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je protutužbeni zahtjev tuženika pravomoćno odbijen.

16. U odnosu na postojanje eventualne suodgovornosti tužitelja koja bi proizlazila iz nesporne okolnosti da se i on kritične zgode također nepropisno kretao uz desni rub zapadnog nogostupa ulice J. S., prometnom površinom koja je namijenjena za kretanje pješaka (kaznena prijave II. postaje prometne policije Zagreb, PU z., Ministarstva unutarnjih poslova RH od 2.6.2014.) prometni vještak je dopunski saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 21.2.2022. Vještak je istaknuo da iz stanja spisa jasno proizlazi da na nogostupu na mjestu štetnog događaja nije bilo obilježene biciklističke staze pa u tom smislu i nogostup nije bio namijenjen za kretanje biciklista, a što bi značilo da se i tužitelj, kao i tuženik kretao prometnom površinom koja nije bila namijenjena kretanju biciklista. I dalje ostaje kod svog mišljenja da je tehnička neprilagođena brzina kretanja tuženika na biciklu bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu u odnosu na ranije rečeno je jasan i zaključak da do štetnog događaja ne bi došlo da se tužitelj kretao kolnikom uz desni rub kolnika. Vještak nema elemenata temeljem kojih bi mogao zaključivati da je brzina kretanja tužitelja na bilo koji način doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja. Isto tako ne može reći je li tužitelj i na koji način pokušao izbjeći sudar. Ponovno ističe da je kao razlog naleta utvrdio neprilagođenu brzinu kretanja tuženika. Do štetnog događaja ne bi došlo da se tužitelj nije kretao nogostupom jer je tehnički pravilan način kretanja biciklista na širem mjestu štetnog događaja po kolniku i uz desni rub kolnika u odnosu na smjer kretanja. Smatra da je kao prometni vještak s obzirom na stanje spisa te izostanak materijalnih tragova u dovoljnoj mjeri utvrdio dinamiku štetnog događaja.

17. U čl. 112. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08,48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22) je propisano da su vozači bicikla dužni kretati se biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. Prometni vještak je sa sigurnošću utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovorna neprilagođena brzina kretanja tuženika koji se, kao i tužitelj, predmetnog dana kretao na površini koja, prema naprijed citiranoj zakonskoj normi, nije predviđena za kretanje biciklista. Budući nije sporno da je sa tužiteljem tog dana, vozeći se na biciklu iza njega, u prometu sudjelovalo i dijete, kao i obzirom na okolnost koju ističe svjedok Ivica Pavelić da je, iako je nogostup namijenjen kretanju pješaka, uobičajeno da ga koriste i biciklisti, sud odabir tužitelja da se sa djetetom koje je također bilo na biciklu kreće nogostupom drži životnim. Međutim, bez obzira na razlog, jasno je da je i sam tužitelj na taj način pridonio vlastitoj šteti budući se svjesno kretao nogostupom na kojem nije bila obilježena biciklistička traka, a što je protivno čl. 112 ZSPC-a. Članak 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u nastavku ZOO-a) propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Stoga sud tužiteljev doprinos vlastitoj šteti ocjenjuje u omjeru od 20 % dok je odgovornost na strani tuženika kod kojeg nisu utvrđeni razlozi koji bi opravdali vožnju biciklom protivno čl. 112 ZSPC-a i tehnički neprilagođenom brzinom, 80%.

18. U čl. 1045. st. 1 ZOO-a je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046 ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Radi utvrđivanja opsega i visine utuženih vidova neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem tužitelja.

19. Imenovani sudski vještak prof. dr. sc. I. S. je dobio zadatak da se na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja očituje na okolnost postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja,

stupnja

naruženosti,

je

li

tužitelju

bila

potrebna

pomoć i njega druge osobe i u kojem opsegu, a sve s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Naloženom mu je i očitovati se jesu li utuženi troškovi liječenja tužitelja bili opravdani.

20. U svom nalazu i mišljenju od dana 24.9.2019. sudski vještak prof. dr. sc. I. S. daje mišljenje da je tužitelj M. D. u štetnom događaju od dana 22.5.2014. zadobio prijelom gornjeg dijela lijeve lakatne kosti i prijelom glavice lijeve palčane kosti, a što je utvrđeno kliničkim pregledom i RTG snimanjem 22.5.2014. Vještak upozorava i da je u medicinskoj dokumentaciji pogrešno navedene dijagnoza prijeloma glavice desne palčane kosti, ispravno treba stajati da je zadobio lijeve, a ne desne strane. Proveo je konzervativno liječenje imobilizacijom i potom fizikalnom terapijom. Liječenje je završeno dana 24.12.2014. kada je načinio zadnji pregled kod fizijatra. Zaostala je bolnost lijevog lakta pri fizičkom opterećenju i naslanjanju na lakat. Postoji i blaže ograničenje kretnji lijevog lakta u smislu nepotpunog ispružanja lakta (kontraktura) te rotacijskih kretnji pronacije i jače supinacije. Smanjenje životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda u ovom događaju iznosi 10%. Tužitelj je trpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 1 do 2 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg do 45 dana. Bol jakog intenziteta je trpio sveukupno oko 4 dana, srednjeg oko 14 dana, a manjeg još do 8 tjedana. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna kroz 10 tjedana 3 sata na dan zbog mirovanja i imobilizacije lijeve ruke. Potom je trebao pomoć još u ukupnom trajanju do 10 tjedana 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog uobičajenog životnog opterećenja. Troškovi liječenja tužitelja (računi na listu 29 - 37 spisa) su opravdani i odnose se na plaćanje učešća za zdravstvene usluge i gips za imobilizaciju.

21. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je prema utvrđenjima istog podneskom od 30.10.2019. (list 183 - 184 spisa) specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te za troškove liječenja potražuje iznos od 40.337,86 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 4.6.2014. do isplate, uz naknadu parničnog troška. Tužitelj je potom na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 18.6.2020. preinačio tužbu u skladu s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete (sukladno odluci Građanskog odjela Vrhovnog suda RH donesenoj na sjednici održanoj dana 15.6.2020., broj Su-IV-47/2020-5 po kojoj se iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 29.11.2002 u primjeni Zakona o obveznim odnosima mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi u novčanim jedinicama kune povećavaju za 50%) koju je preinaku sud dopustio pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-1078/2015-71 od dana 1.2.2021. Tužitelj tako po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti od tuženika potražuje iznos od 20.000,00 kn, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 14.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 11.000,00 kn. Za troškove liječenja potražuje iznos od 857,86 kn (za ukupno 270 sati, po cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege iznosu od 24,00 kn), a za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 6.480,00 kn. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.

22. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužitelj ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a). Cijeneći rezultate provedenog medicinskog vještačenja koje je kod tužitelja potvrdilo uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja od 22.5.2014. i zadobivenih ozljeda prijeloma gornjeg dijela lijeve lakatne kosti i prijeloma glavice lijeve palčane kosti te konačno postavljeni tužbeni zahtjev sud utvrđuje da primjerena i pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu tužitelju iznosi 43.000,00 kn. Pri ovoj je ocjeni sud cijenio dob tužitelja (rođen 1972.), težinu zadobivenih ozljeda, nošenje gipsa, provođenje fizikalnih terapija (ukupno 20) te zaostale i trajne posljedice ocijenjene po vještaku. Za imovinsku štetu na ime troškova liječenja tužitelju pripada pravo na naknadu utuženog iznosa od 857,86 kn jer je vještak potvrdio opravdanost računa koji se odnose na plaćanje učešća za zdravstvene usluge i gips za imobilizaciju. Stranke su postigle suglasnost da se kao cijena sata pomoći i njege koju je tužitelju pružala supruga odredi u iznosu od 24,00 kn koju naknadu sud smatra primjerenom pa po toj osnovi tužitelju za ukupno 270 sati tuđe pomoći i njege pripada iznos od 6.480,00 kn. Po osnovi troškova liječenja (računi na listu 29- 37 spisa) tužitelju temeljem čl. 1095 st. 1 ZOO-a pripada pravo na naknadu ukupnog iznosa od 857,86 kn. Ukupno dosuđena naknada neimovinske štete i imovinske štete tužitelju iznosi 50.337,86 kn. Prilikom određivanja iznosa pravične novčane naknade pretrpljene neimovinske i imovinske štete sud je primijenio i čl. 1092. ZOO-a pa obzirom na utvrđeni doprinos vlastitoj šteti u omjeru od 20% tužitelju pripada pravo na umanjenu naknadu u ukupnom iznosu od 40.270,29 kn dok je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.067,57 kn jer opravdanost istog ne proizlazi iz utvrđenog opsega štete prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka na koji nije imao prigovora niti utvrđenog doprinosa oštećenika vlastitoj šteti. Zakonska zatezna kamata teče od 4.6.2014. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem čl. 1103. ZOO-a.

23. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a i čl. 155 ZPP-a i u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u omjeru od 100 %, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 77 % pa je omjer uspjeha tužitelja 88,5 %, a omjer uspjeha tuženika 11,5 %. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 77 %. Troškovi koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28), tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1), podnesaka od 17.6.2015., 28.6.2017., 13.2.2019., 30.10.2019. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr.8.t.1). Nije prihvaćen zatraženi trošak sastava još jednog podneska od 17.6.2015. u iznosu od 100 bodova budući je tužitelju već prihvaćen trošak sastava podneska od tog dana u kojem je mogao dati i odgovor na protutužbu i očitovati se o tuženikovom odgovoru na tužbu. Nije prihvaćen niti zatraženi trošak sastava podnesaka od 7.3.2016., 11.6.2019., 24.7.2020., 28.2.2022. kojima tužitelj obavještava sud o plaćanjima sudskih pristojbi ili predujma za vještačenje jer navedeno sud provjerava i sam pa trošak nije opravdan. Prihvaćen je trošak zastupanja na ročištima 22.2.2016., 11.7.2016., 30.1.2018., 10.4.2018., 16.5.2019., 18.6.2020., 25.10.2021., 29.8.2022. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1), pristupa očevidu 6.9.2018. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.7) te ročišta 31.8.2015., 24.10.2016., 21.2.2022. i 5.7.2022. u iznosu od po 25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5). Prihvaćen je trošak žalbe od 24.7. 2020. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10.t.1). Nije prihvaćen zatraženi trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50 bodova jer isti nije potreban budući se presuda istoga dana objavljuje na e oglasnoj ploči suda sa čime su stranke upoznate na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Priznati trošak iznosi 1725 bodova. Uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn i 25% PDV-a od 4.312,50 kn trošak iznosi 21.562,50 kn. Obzirom na omjer uspješnosti od 77 %, tužitelju pripada pravo na naknadu troška od 16.603,12 kn. Navedenom trošku treba dodati plaćeni trošak medicinskog vještačenja (1.100,00 kn) i prometnog vještačenja (ukupno 800,00 kn ) te pristojbe na žalbu (394,50 kn) i presudu (789,00 kn). Nije priznat trošak pristojbe na tužbu jer istu nije niti platio obzirom na obavijest da je nadležnom uredu podnio zahtjev za oslobađanje od plaćanja pristojbi, a koje rješenje tužitelj nije dostavio sudu. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 19.686,62 kn, zajedno sa zateznom kamatom prema čl. 29. ZOO-a, koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, tekućom od dana presuđenja, 4.10.2022. pa sve do isplate.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Sutkinja

Ivana Markotić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika