Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-255/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. J., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog Ž. J. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 7. travnja 2022., broj K-12/2021-63, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika V.
V.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog Ž. J. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi Ž. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a po članku 56. KZ/11. primijenjena je uvjetna osuda i određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom Ž. J. u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 25. lipnja 2020. do 26. lipnja 2020.
1.3. Po članku 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženom Ž. J. naloženo je da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, nagradu stalnog sudskog vještaka psihologa I. T. u iznosu od 4.464,00 kuna, nagradu stalnog sudskog vještaka prof.prim.sc. K. R. u iznosu od 5.040,00 kuna, nagradu vještaka S. A. u iznosu od 6.876,00 kuna, dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.
2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi Ž. J.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) te odluke o kazni i troškovima postupka (članak 471. stavka 1. i 2. ZKP/08.) te predlaže da se pobijana presuda ukine zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno preinači u odluci o kazni i troškovima postupka.
2.2. Optuženi Ž. J. žali se po branitelju V. V., odvjetniku u R., zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 467. točka 2. ZKP/08.) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 467. točka 3. ZKP/08.). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i da se obrana obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.
3. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća u javnom djelu održana je u prisutnosti optuženog Ž. J. i branitelja optuženika V. V., odvjetnika u R., dok je u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., sjednica održana u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o sjednici uredno izvješten.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Optuženik u uvodu žalbe ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. KZ/11., dok u obrazloženju ove žalbene osnove navodi "…da se u ovom slučaju radi o bludnim radnjama…a ne o radnjama izjednačenim sa spolnim odnošajem…pa da je…primijenjen zakon koji se ne može primijeniti čime je ostvarena povreda kaznenog zakona".
7.1. Međutim, u tome optuženik nije u pravu. Razlozima kojima optuženik argumentira žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a potvrda tome proizlazi iz sadržaja njegove žalbe kroz koju vrši analizu izvedenih dokaza i iste ocjenjuje na drugačiji način nego li je to učinio sud prvog stupnja, te na koncu, na temelju te svoje ocjene izvodi zaključke koji su različiti od onih koje je izveo sud prvog stupnja.
7.2. Stoga žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u tom dijelu na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
7.3. Isto tako, ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nisu nađene niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7.4. Nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kada je spornu činjenicu, da je bez pristanka oštećene D. P. R. izvršio izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem, na način da je 19. lipnja 2020. u jutarnjim satima u njenom stanu u R., protivno volji oštećenice, dok je spavala, gurnuo joj prste u vaginu, jer da je prvostupanjski sud svoj zaključak pogrešno utemeljio na iskazu oštećene, koja je na posve nevjerodostajan, nelogičan i neživotan način iskazivala o onome što se tog kritičnog jutra događalo između nje i optuženika. Tvrdi da je njena prijava i događaj koji ona opisuje iskonstruirala "kao naknadno sjećanje" i to na temelju pogrešne interpretacije njegovih poruka koje je poslao nakon što ga je ispitivala što se između njih dogodilo. Isto tako, prigovara i ocjeni suda o iskazima ostalih ispitanih svjedoka budući da svi ostali svjedoci imaju samo posredna saznanja o događanjima u stanu i to na temelju onoga što im je oštećena ispričala, a čiji prikaz događaja je i u tim pričanjima bio nedosljedan. Istodobno ističe da je sud njegovu obranu, u kojoj je dosljedno i iskreno opisao sve ono što se kritične zgode desilo između njega i oštećenice, prvostupanjski sud neutemeljeno ocijenio kao nevjerodostojno, budući da nije istina da bi oštećenici, dok je spavala, stavio prste u vaginu, već da ju je samo malo dirao dok su sjedili na kauču i da je onda oštećena rekla da "nije raspoložena" i otišla u drugu sobu spavati, a on da je ostao spavati na kauču u boravku. Posebno je naglasio da su za vrijeme, dok su bili u klubu, oboje dosta popili, tamo su plesali i dirali se, pa je s obzirom na takvo njeno ponašanje mislio da će ići kod nje voditi ljubav. Prije toga nije imao nikakve spolne odnose sa oštećenom, nije ga privlačila, ali "kada si pijan onda počneš dirati" pogotovo što mu je, kako je rekao, davala neke znakove.
8.1. Iznesenim žalbenim navodima žalitelj ponavlja svoju obranu te kao što je već prethodno rečeno, zapravo vrši vlastitu procjenu izvedenih dokaza, tumačeći ih na način kako bi od sebe otklonio kaznenu odgovornost. Međutim, prvostupanjski sud je izvedene personalne dokaze, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, vrlo savjesno i detaljno analizirao, te je naveo prihvatljive razloge zbog kojih je sporne činjenice navedene u prethodnoj točki, a koje optuženik poriče, našao dokazanima.
8.2. Oštećena D. P. R., opisujući ono što se kritične zgode desilo kritičnog jutra u njenom stanu, dok je ležala pokraj optuženog na kauču u dnevnom boravku, u svom prvom svjedočkom iskazu pred državnim odvjetnikom, a potom i u svjedočenju pred sudom, iskazala je da je optuženika smatrala iskrenim prijateljem, te da ga je upoznala preko svog bivšeg dečka, te da je optuženik u stvari bio njegov prijatelj. Što se tiče spornog događaja u njenom stanu, iskazala je "…kako je nakon buđenja bila zbunjena i osjećala da nešto nije bilo u redu te noći jer se probudila u spavaćoj sobi, a zna da je zaspala na kauču u dnevnom boravku…" pa je počela analizirati što se dogodilo i nazvala optuženika da joj pojasni jer se nije osjećala dobro i tražila od njega da joj kaže što joj je radio. Inače, prethodnu večer i noć proveli su zajedno u jednom klubu u R., a kako su dosta popili, optuženik ju je otpratio u stan i u dogovoru s njom, ostao kod nje prespavati. Pošto su u stanu popili još po pivo, ona se ubrzo "srušila" na kauču i tamo zaspala. Nakon što se otrijeznila i nakon razmijenjenih poruka sa optuženikom, počela se prisjećati što se to događalo i sjetila se da je u jednom trenutku, unatoč opijenosti, osjetila da optuženi leži iza nje i da joj je zadigao haljinu i počeo gladiti po guzi, na što mu je ona rekla "ne" i povukla haljinu nazad. No, ponovno nakon nekog vremena, osjetila je da joj je haljina podignuta, a gaćice maknute u stranu, te da joj je optuženi gurnuo prste u vaginu "…kao da pravi mjesta da bi ušao spolovilom…", nakon čega se izmakla i digla, te otišla u spavaću sobu. Pošto se radi te spoznaje osjećala loše, zlostavljeno i iskorišteno, te sram, to je otvoreno i rekla optuženiku, koji joj je potvrdio da je hodao gol po stanu dok je spavala, da ju je samo malo milovao, ali da se ništa drugo nije desilo, ali da joj se sjećanje o svemu ipak vratilo iduće jutro. Stoga je o tome počela pričati sa poznanicima, tražeći od njih podršku i pomoć kako bi prijavila optuženika, budući je strankinja i ne zna dobro hrvatski jezik, pa su joj preporučili da se obrati u udrugu, što je i učinila i tamo upoznala L. Z., te od nje dobila psihološku pomoć i podršku kao žrtva, kako bi otišla na policiju i prijavila optuženika.
8.3. Pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećene D. P. R. cijenio kao vjerodostojan, jer je ista vrlo detaljno i uvjerljivo opisala kako joj se vratilo sjećanje te opisala ono što joj je optuženik radio dok je ona spavala, a optuženik ležao iza nje, a pri čemu nije nimalo umanjivala činjenice i okolnosti svoje alkoholiziranosti kao i pristanka da optuženik kod nje ostane prespavati. Njezin iskaz u bitnom je suglasan s onim što su iskazali i svjedoci T. T., kojem se oštećena požalila i koji je potvrdio da mu je oštećena rekla "…da je optuženi gurao prste u nju…", a svjedok E. H. da mu je oštećena spomenula neki incident "…kao da je to bio pokušaj silovanja…", dok je svjedokinja L. Z. svjedočila o obraćanju oštećene u udrugu gdje ona radi kao psiholog, te o tome koliko je oštećena bila loše, koliko se osjećala prljavo i iskorišteno, te da joj je rekla da je ponašanje optuženika doživjela kao seksualno zlostavljanje, budući ga je smatrala prijateljem, a on ju iskoristio dok je spavala i dirao ju bez njenog pristanka.
8.4. Žalitelj ističe da je pogrešan zaključak suda, kada iskaze ovih svjedoka, bliskih oštećenoj, ocjenjuje kao vjerodostojne, budući oni nemaju neposredna saznanja o navodnom silovanju, već samo o onome što im je ispričala oštećena, pa se od strane obrane inzistira na tome da se radi o posrednim iskazima, koji nisu takve jačine i prirode da bi se na njima zaključivalo o istinitosti prikaza događaja od strane oštećene.
8.5. Nije u pravu optuženik niti s ovim tvrdnjama. Naime, karakter i priroda ovog kaznenog djela za koje je optuženik presuđen je takvo djelo u pravilu, koje se čini bez prisutnosti trećih osoba, što znači da nema svjedoka kojima bi o samom djelu nešto bilo poznato iz neposrednog opažanja. Tako je i u konkretnom slučaju, pa takva stajališta optuženika sama po sebi ne ukazuju na to da djelo nije počinjeno. Kada su u pitanju kaznena djela protiv spolne slobode, sudska praksa govori o utvrđivanju relevantnih činjenica na temelju iskaza žrtve, te drugih svjedoka koji su o djelu saznali od žrtve. Dakako, pritom treba imati na umu sve detalje konkretnog slučaja, odnosno težinu terećenog kaznenog djela, učestalost radnji izvršenja, osobu počinitelja, njegov odnos sa žrtvom, te okolnosti u kojima je žrtva o proživljenom događaju ispričala drugim osobama. Prvostupanjski sud imao je na umu sve ove okolnosti, pa se analiza i ocjena iskaza svjedoka po čuvenju, a radi se o prijateljima žrtve, te svjedokinji Z., psihologici iz Udruge, kojoj se oštećena povjerila, zbog čega se ocjena prvostupanjskog suda ukazuje ispravnom i u cijelosti prihvatljivo argumentiranom. Dakle, radi se o iskazima koji su u bitnome suglasni i isti nisu žalbenim navodima dovedeni u sumnju.
9. Iz opisa situacije u kojoj se kritične zgode nalazila oštećena R., prema iskazu oštećene i prema iskazima ispitanih svjedoka, a i prema razmijenjenoj telefonskoj komunikaciji između oštećene i optuženog, očito je da ista nije pristala na to da se s optuženikom, kako to on tvrdi, ljubi i grli, niti je pristala na "nešto više". Prema tome, prvostupanjski sud je ispravno obranu optuženika ocijenio kao nelogičnu, neživotnu i neuvjerljivu, za što je u obrazloženju presude naveo logične i životne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9.1. U kontekstu naprijed navedenog, a imajući u vidu da je oštećenica u noćni klub doista pozvala optuženika kao prijatelja svog bivšeg dečka, da je s njim u to vrijeme par dana bila u stalnoj komunikaciji radi pronalaska posla, nelogično je i neuvjerljivo, kako to proizlazi iz obrane optuženika, da bi ista optuženika pozvala u stan "da vode ljubav". S pravom je prvostupanjski sud ponašanje optuženika, do kojeg je došlo u stanu oštećene, doveo u vezu s onim što je iskazala oštećena, da ju je optuženik, za vrijeme dok je spavala, počeo dirati rukama po guzi, te unatoč njezinom upozorenju, ponovio takvo diranje, ali na način da joj je maknuo gaćice u stranu i gurnuo prste u vaginu "… kao da pravi mjesta da bi ušao spolovilom…", nakon čega se izmakla i digla, te otišla u spavaću sobu. Uostalom, da je tome tako proizlazi i iz poruka optuženika koje je poslao oštećenoj, a na njen upit što se to dogodilo, on odgovara "…dobro je nismo se ljubili umoran pijan šou.." te "…dirao guzu samo to mislim nismo se ljubili ni seksali ni ništa…" "…ništa nije bilo ja sam te dirao malo i ti si išla u sobu pijane budale…".
9.2. Stoga, za ovaj sud drugog stupnja, nije prihvatljiva niti teza žalitelja da je cijeli opisani događaj plod izmišljene konstrukcije događaja od strane oštećene i to na temelju pogrešnog tumačenja sadržaja njegovih poruka, niti to što opisanu reakciju oštećene, nastoji dovesti u vezu s njenom alkoholiziranošću, tvrdeći da je bila "mrtva pijana" i da se ničeg ne sjeća, budući da iz provedenog vještačenja oštećene R., a na okolnosti o vjerodostojnosti njenog iskaza u odnosu na alkoholiziranost, proizlazi posve suprotno.
9.3. Naime, vještaci ističu da objektivnih dokaza o alkoholemiji nema, da aktivnosti oštećene, da je dovezla svoj auto od grada do T. (da je auto prethodno pronašla na parkiralištu), nije u skladu sa tvrdnjom o pijanom stanju, jer u pijanom stanju postoji nesposobnost rasuđivanja, koncentracija je poremećena, gubi se ravnoteža i javlja se vrtoglavica, postoji nesposobnost usklađivanja pokreta za vožnju i prostorna dezorijentiranost, a moguć je i gubitak svijesti. Obzirom na prethodno navedene aktivnosti oštećene, vrlo je vjerojatno da oštećena nije bila pijana, ali je mogla biti pripita. Isto tako, iz podataka koje je oštećena dala u svojim iskazima, a koji se odnose na njezine aktivnosti prije kritičnog događaja u stanu (optuženi kupio pivo, pili i sjedili na kauču), na očuvanu orijentaciju u vremenu, prostoru, u odnosu na sebe i na druge, na očuvanu koncentraciju i sposobnost upravljanja vozilom, može se zaključiti da je njezin iskaz vjerodostojan, a kako prema podacima ne proizlazi da je imala poremećaj svijesti, ona se mogla sjećati onoga o čemu je iskazivala.
10. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je oštećena vjerodostojno iskazivala o svom sjećanju, kako je optuženik, bez njenog pristanka, dok je spavala, zadigao njenu haljinu i odmaknuo gaćice u stranu te joj ugurao prste u vaginu. Njena reakcija, kada se digla i otišla u drugu sobu, ukazuje, da je na taj način jasno i nedvosmisleno izrazila svoje protivljenje i revolt na neprimjereni postupak optuženika, koji predstavlja vrlo grubo zadiranja u sferu njezine intime i spolne slobode. To je logičan i životan razlog zbog kojeg je nakon počinjenog kaznenog djela, vrlo burno reagirala prema optuženom, te mu slala poruke prigovora na njegov postupak i na njegovu osobnost kao prijatelja njenog bivšeg dečka, izrazila svoje negodovanje i razočaranje prema optuženiku i njegovom postupku, kako bi mu jasno dala do znanja da nije pristala na spolnu radnju koju je poduzeo prema njoj.
10.1. Pokušavajući osporiti vjerodostojnost iskaza oštećene optuženik u žalbi ukazuje na nedosljednosti u njezinu iskazu, međutim, te nedosljednosti, ni po ocjeni ovog suda drugog stupnja, nisu značajne i ne dovode u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza.
11. Prema tome, suprotno tvrdnjama žalitelja, koji izvedene dokaze u žalbi analizira i tumači selektivno i pristrano, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice bitne za ocjenu postojanja kaznenog dijela i krivnje optuženika, pravilno i potpuno utvrdio te je ispravno zaključio da se u postupanju optuženika stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11., a na način opisan u izreci presude, jer je s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, pri čemu je bio svjestan, da osoba koja spava ne može dati pristanak.
11.1. Kraj takvog stanja stvari, za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene D. P. R., žalbeni navodi optuženika da "…tijekom postupka nije utvrđeno o kakvim gaćicama bi se radilo…stoga što…svi krojevi ili modeli gaćica ne omogućuju prodiranje prstima u vaginu…te da bi po vještacima ginekološke struke…trebalo na egzaktan način utvrditi da li je moguće penetracijom prstiju ili penisa moguć spolni odnošaj…bez određene sile…i određene posljedice u vidu sitnih ozljeda vagine…osobe koja spava…pa da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepoptpuno utvrđeno…dok bi iz do sada utvrđenih činjenica ispravno bilo zaključiti da se u ovom slučaju radi o bludnim radnjama…diranju spolnog organa oštećenice preko tkanine gaćica…", potpuno su neprihvatljivi. Naime, prije svega treba imati na umu dinamiku događaja kako ju je oštećenica opisala, a iz koje proizlazi da joj je optuženik pomaknuo gaćice u stranu, a potom gurnuo prste u vaginu. Osim toga notorna je činjenica da "svi krojevi ili modeli gaćica" omogućuju pomicanje istih u stranu, pa po tom pitanju činjenično stanje svakako nije nepotpuno utvrđeno. Što se tiče žalbenih navoda o vještačenju ozljeda na spolnom organu, notorno je da je za njihov nastanak potrebno da pokušaji penetracije budu višekratni i da njihov intenzitet bude snažan, a u konkretnom slučaju takvo nešto ne proizlazi iz iskaza oštećenice. Štoviše oštećeničin iskaz sugerira da sila nije niti primijenjena, već da je optuženik gurnuo prste u njenu vaginu bez njenog pristanka. Prema tome provođenje ginekološkog vještačenja tjelesnih ozljeda oštećenice ni na koji način ne bi dovelo u pitanje pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a niti bi imalo utjecaja na vjerodostojnost iskaza oštećene.
12. Državni odvjetnik smatra da je od strane prvostupanjskog suda pogrešno iz činjeničnog opisa ispušten navod "…da je opt. J. gurnuo ošt. R., dok je spavala bez njenog pristanka, u vaginu i spolovilo…", tj. tvrdi, da je činjenični opis optužbe "…gurnuo prste i spolovilo u vaginu žrtve…" pravilan jer da to tako proizlazi iz iskaza oštećene R. i da po tom pitanju u njenom iskazu nema nikakvih proturječnosti.
12.1. Međutim, suprotno tome, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da iz iskaza oštećene nije posve jasno da li je optuženi gurnuo i prste i spolovilo u vaginu, da je ista tijekom iskazivanja ostala nedorečena i nejasna po tom pitanju, a niti je to tako opisala svjedocima, budući da iz iskaza T. T., proizlazi da mu je oštećena rekla "…da je optuženi gurao prste u nju…", a svjedoku E. H. da je spomenula neki incident "…kao da je to bio pokušaj silovanja…", dok svjedokinja L. Z. iskazuje da oštećena spominjala i prste i penis, ali da sa oštećenom nije raspravljala o tome da li je taj penis ušao u vaginu ili ne. Pri tome ne treba zanemariti iskaz oštećene da joj je optuženik gurnuo prste u vaginu "… kao da pravi mjesta da bi ušao spolovilom…", nakon čega se izmakla i digla, te otišla u spavaću sobu.
12.2. Slijedom iznijetog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud, u cjelovito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, pa kako optuženik i državni odvjetnik svojim žalbama nisu ozbiljno doveli u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, to njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.
U odnosu na odluku o kazni i troškovima postupka
13. Državni odvjetnik u žalbi nalazi da težina protupravnog djela i utvrđene okolnosti ne opravdavaju primjenu uvjetne osude, te predlaže strože kažnjavanje, što bi bilo primjereno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, društvene osude i posebno u vidu generalne prevencije.
13.1. S obzirom da se optuženi Ž. J. izrijekom nije žalio zbog odluke o kazni, a njegova žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., ispitao pobijanu presudu i iz te žalbene osnove.
13.2. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito, treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
13.3. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kao i izrečenu kaznu zatvora od 1 godine uz primijenjenu uvjetnu osudu, s rokom kušnje od 2 godine, kao kaznenu sankciju koju nalazi primjerenom osobi optuženika i svim okolnostima, ocjenjujući da će se takvom kaznenom sankcijom u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u članku 41. KZ/11. Ista kazna podobna je i za shvaćanje kako je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te će se istom izraziti, kako društvena osuda, tako i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i dovoljno utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela.
13.4. Zbog navedenog, a ne umanjujući niti obezvrjeđujući značaj okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, te društvenu opasnost koju apostrofira žalba državnog odvjetnika, koji se zalaže za to da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud smatra da su to okolnosti koje su već obuhvaćene ocjenom prvostupanjskog suda. Izrečena sankcija je primjerena svim okolnostima, pa se niti strožom, a niti blažom, ne bi ostvarila svrha izricanja sankcija, u smislu specijalne i generalne prevencije. Jedino u čemu se ovaj drugostupanjski sud može složiti sa državnim odvjetnikom je to, da je prvostupanjski sud dozvolio preširoko vještačenje oštećene na okolnosti njene osobnosti, njenih povijesti bolesti i okolnosti iz povijesti njenog intimnog života, a koje nisu povezane s ovim postupkom.
14. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o troškovima, navodeći da je trebalo odrediti paušalnu svotu u većem iznosu od 2.000,00 kuna, jer da ovako određena nije dovoljna za ukupno angažiranje policije i pravosudnih tijela i utrošene sate u pripremi i provođenju postupka, a optuženi nije nastojao ubrzati postupak, te da je potrebno obvezati optuženika na plaćanje troška i nagrade punomoćnika oštećene.
14.1. Prije svega, prvostupanjski sud je osnovano i utemeljeno optuženika kojeg je proglasio krivim, obvezao na plaćanje troškova. Sukladno članku 148. stavku 1. u vezi članka 145 stavak 1. i 2. točke 1., 6., 7. i 8. ZKP/08., optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnog iznosa koji je odmjeren obzirom na trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka, te troškove provedenih vještačenja, te je odlučeno da će se o svim ostalim troškovima, za koje su u vrijeme presuđenja nedostajali podaci, o visini istih, donijeti posebno rješenje. Ovakva odluka suda u potpunosti je u skladu s odredbama iz članka 148. ZKP/08., pa žalba državnog odvjetnika niti u ovom dijelu nije osnovana.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
