Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-975/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. OIB: … iz S. A. D., L. A., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. R. OIB: … iz N., zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-232/21-5 od 9. srpnja 2021., dana 4. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-232/21-5 od 9. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova povodom žalbe.

Obrazloženje

1.1. Sud prvog stupnja je rješenjem posl. br. P-232/21-5 od 9. srpnja 2021. odbacio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, kao u stavku I izreke prvostupanjskog rješenja.

1.2. U stavku II izreke rješenja suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za upis zabilježbe hipotekarne tužbe na zk.č.br. 207/19 u zk.ul.br. 1203 k.o. N. Općinskog suda u Varaždinu.

1.3. Tužiteljici je naloženo da naknadi parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn, kao u stavku III izreke prvostupanjskog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge, sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i to drugom sucu, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud je odbacio predmetnu tužbu kao nedopuštenu uz obrazloženje da zaključeni ugovor o zajmu br. … od 7. ožujka 2012. potvrđen od strane javnog bilježnika S. T. pod br. OV-917/12 ima snagu javnobilježničkog akta (čl. čl. 23. toč. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje: OZ) zbog čega tužiteljica svoju tražbinu može ostvariti u ovršnom postupku, budući da sadrži izjavu obvezanika o tome da se radi namirenja dužne tražbine može neposredno provesti prisilna ovrha (čl. 8. Ugovora o zajmu), a ne u parnici za koju nema pravni interes.

5. Iz podataka u spisu proizlazi da se zahtjev tužbe temelji da ugovoru o zajmu od 29. veljače 2012., sklopljenom između tužiteljice kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, koji ugovor ima potvrdu ovršnosti javnog bilježnika i snagu ovršnog javnobilježničkog akta a što nedvosmisleno proizlazi i iz potvrde javnog bilježnika od 29. veljače 2012. godine i u skladu je s čl. 59. st. 1. i čl. 54. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', br. 78/93, 29/94, 162/98, 29/94, 16/07, 75/09 – dalje ZJB) dakle ima klauzulu da se nakon dospjelosti obveze vraćanja zajma može neposredno provesti ovrha na založenoj nekretnini i cjelokupnoj imovini zajmoprimca radi naplate tražbine sa kamatama (čl. 8. ugovora na listu 7 spisa).

6.1. Tužiteljica se ne može sa uspjehom pozivati na to da navodno ne raspolaže izvornikom navedenog solemniziranog ugovora o zajmu s potvrdom ovršnosti (ovršnog javnobilježničkog akta), nego samo njegovom preslikom (list 5-9 spisa), a ne može ga ishoditi od javnog bilježnika jer nije bila stranka u postupku solemnizacije već je to bio samo tuženik kao dužnik i založni dužnik koji je podnio zaključeni Ugovor o zajmu kao privatnu ispravu javnom bilježniku na potvrdu, temeljem kojeg ugovora je zasnovano založno pravo na tuženikovoj nekretnini.

6.2. Nije sporno da u takvim slučajevima u kojima je samo jedna ugovorna strana podnijela privatnu ispravu na solemnizaciju sukladno čl. 59. st. 1. ZJB, samo ta ugovorna strana smatra strankom koja je sudjelovala u sastavljanju isprave u postupku solemnizacije privatne isprave pred javnim bilježnikom, i isključivo je njoj sukladno odredbi članku 93. ZJB Javni bilježnik ovlašten i dužan izdavati otpravke, potvrde, prijepise i izvode isprava koje javni bilježnik sam čuva. odnosno njihovim nasljednicima. Dakle nije sporno kako u situaciji kada tužiteljica nije bila stranka u postupku solemnizacije ovršnog javnobilježničkog akta i s obzirom da se klauzula ovršnosti izdaje isključivo na izvorniku javnobilježničkog akta, da tužiteljica ne može ishoditi potvrdu ovršnosti na predmetnom ugovoru o zajmu kao javnobilježničkom aktu.

7.1. Međutim, upravo zbog toga što se zahtjev tužiteljice temelji na ugovoru o zajmu od 29. veljače 2012. između tužiteljice kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca i koji kao solemnizirana isprava predstavlja javnu ispravu (čl. 3. toč. 2. ZJB), takvom je ispravom dokazana istinitost onoga što se u njoj potvrđuje (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, “Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Navedenom javnom ispravom dokazana je i činjenica da je taj ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka od kojih je tužiteljici uručeno četiri primjerka ugovora (čl. 16. Ugovora o zajmu od 29. veljače 2012. između tužiteljice kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca).

7.2. Iako je prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP tužiteljica bila ovlaštena dokazivati kako su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice da joj je uručeno četiri primjerka potpisanog i solemniziranog predmetnog ugovora, tužiteljica tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije postupila po odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1 ZPP i nije na tu okolnost predložila sudu da izvede kakav dokaz niti je priložila neki dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je odredba čl. 16. predmetnog ugovora neistinita.

7.3. U okolnostima u kojima tužiteljica nije ni pokušala dokazivati neistinitost odredbe čl. 16. Ugovora o zajmu od 29. veljače 2012. između tužiteljice kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, istinitim se smatra ono što je u tom ugovoru kao javnoj ispravi navedeno a tako i da su tužiteljici uručeni primjerci potpisanog i solemniziranog ugovora. Dakle, iz ugovora proizlazi da su tužiteljici uručena četiri primjerka solemniziranog ugovora pa kako tužiteljica nije izniijela konkretne razloge zbog čega ne raspolaže izvornikom ugovora kako to tvrdi niti je u tom pravcu dostavila dokaze, njezina tvrdnja ostaje nedokazana.

7.4. U tom smislu isticanjem žalbene tvrdnje da ona ne posjeduje primjerke ugovora, tužiteljica ne može dovesti u dvojbu pravilnost zaključka suda prvog stupnja o nedostatku njezinog pravnog interesa za traženje sudske zaštite u parničnom postupku, koji zaključak se temelji na neosporenom sadržaju navedene javne isprave.

8. Slijedom navedenog i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2 valjalo je odlučiti kao u stavku I izreke.

9. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP, kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Sudac:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.