Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 55 Gž R-1827/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Ines Smoljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. A. iz D., OIB:…, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Š., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-1115/2021 od 9. veljače 2022., 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-1115/2021 od 9. veljače 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 2.559,04 kuna/339,64 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr- 1115/2021 od 9. veljače 2022. u dijelu izreke kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u ukupnom bruto iznosu od 2.559,04 kuna/339,64 eura i sudi:

''Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 2.559,04 kuna/339,64 eura.''

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 2.559,04 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka je isplata 2.559,04 kn s osnove razlike plaće za razdoblje od svibnja 2016. do siječnja 2017.

5. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: IDDS) s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V IDDS,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano, - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

6. Obzirom na navode žalitelja, sporna je njegova pasivna legitimacija, valjanost IDDS, ispunjenje pretpostavki za primjenu osnovice plaće u iznosu od 5.415,37 kn. 7. Okolnosti koje žalitelj ističe, naime da nije ugovorna strana predmetnog Sporazuma odnosno Kolektivnog ugovora te da ne može provoditi njegove odredbe izravno i samostalno u odnosu na Vladu Republike Hrvatske nisu od utjecaja na njegovu pasivnu legitimaciju u ovome sporu obzirom na vrstu i pravni osnov tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR) poslodavčeva je obveza isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, odnos poslodavca s trećim osobama i okolnosti koje tuženik navodi ne mogu ga osloboditi ove obveze prema radniku i stoga tužitelj osnovano od njega kao poslodavca zahtijeva isplatu spornog dijela plaće.

8. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja o valjanosti IDDS i njegovoj pravnoj prirodi kao kolektivnog ugovora. Naime, iz dokaza prezentiranih u postupku i navoda tuženika ne proizlazi da je postupak pregovaranja koji je prethodio sklapanju Izmjena i dopuna Sporazuma nezakonito proveden. Okolnost da ga je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi parafirao potvrđuje da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, dakle nije iz njih bio nezakonito isključen te izostanak potpisa na IDDS ne dovodi u pitanje njegovu valjanost u smislu odredbe čl. 254. i čl. 260. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011.), time niti Arbitražne odluke kojom je utvrđen sadržaj IDDS.

9. Pored toga, iz navoda tuženika može se razabrati da među ugovarateljima prije pokretanja ovoga spora nije ikada bila sporna valjanost i pravna priroda IDDS kao kolektivnog ugovora. Na to upućuje i činjenica da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. (Narodne novine, broj: 115/2010.), kojeg je potpisao i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, u čl. 51. st. 4. ugovoreno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

10. Nadalje, pogrešno je i pravno shvaćanje tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za povrat osnovice u smislu odredbe čl. III. IDDS, tj. obračun plaće temeljem osnovice od 5.415,37 kn, na što se u biti odnosi tužbeni zahtjev u ovome postupku. Tvrdi naime, da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i da naprijed navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća.

11. Međutim, kao što izričito stoji u IDDS-a, odredba čl. VII st. 1. IDDS-a propisuje da odgoda "uskladbe" osnovice, ne i "povrata" osnovice, reguliranog u čl. III IDDS-a, nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanom u čl. III do V bio zabilježen negativan rast BDP-a.

12. Odredba čl. III IDDS-a, koja se odnosi na "povrat osnovice" se, prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP- a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015.

13. Na ovakav zaključak upućuje i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., jer je tim tumačenjem u čl. 1. izričito navedeno da se radi „nespornom zajedničkom tumačenju odredbe članka IV u svezi sa člankom VII Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, te je u nastavku tumačenja i pojašnjeno na koji način će se vršiti "uskladba" osnovice plaće dogovorena čl. IV st. 5. u svezi s čl. VII st. 1. IDDS-a.

14. Iz navedenog proizlazi da su IDDS-a Vlada RH i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću privredi RH na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

15. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III IDDS-a ispunili 27. studenoga 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III IDDS-a povećala 27. studenoga 2015., tj. kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno.

16. Nadalje, suprotno navodu žaliteljice, protekom petogodišnjeg roka na koji je sklopljen IDDS, tj. danom 26. listopada 2016., nije prestala postojati pravna osnova za primjenu ugovorene osnovice jer prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR, pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru, a koja se, uz ostalo, tiču sadržaja radnog odnosa, što osnovica plaće svakako jest, primjenjuju se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je ugovor bio sklopljen, u ovom slučaju do 26. siječnja 2017.

17. Slijedom navedenog, kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke.

18. Nadalje, tužitelj nije specificirao da potražuje bruto razliku plaće, ali kako je čl.433.a ZPP-a propisano da ako radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. S time u vezi valja naglasiti da pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zateznih kamata na cjelokupni iznos razlike u bruto plaći.

19. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/2004., 73/2008., 80/2010., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/15. dalje u tekstu: ZPB-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPB-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

20. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014. i 137/2015., dalje u tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPB-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZBP-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPB-a (porezna osnovica).

21. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1 Pravilnika).

22. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u bruto plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan.

23. Zbog svega navedenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i odlučiti kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Sutkinja:

Ines Smoljan, v.r.