Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-2872/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. OIB: … iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz V. G., protiv tuženika V. I O. d.o.o., OIB: … iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. O., I. O., I. V. G., K. K., M. Š., I. B., K. G. i V. B., odvjetnici iz Z. radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3699/2018-93 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3699/2018-93 od 14. lipnja 2022.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … od 01. kolovoza 2014. godine i da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao (toč. I), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad (toč. II), te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 5.675,00 kn zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2022. godine do isplate (toč. III).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili istu ukine.

3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se tuženik sa žalbom odbije kao neosnovanom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 nenavođenjem propisa na kojima je sud prvog stupnja utemeljio presudu, na koju povredu ukazuje žalitelj u svojoj žalbi, jer iz obrazloženja pobijane presude je razvidno na kojim propisima je presuda utemeljena.

7. Također, protivno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi s čl. 8 ZPP, jer je ocjena provedenih dokaza dana u skladu s odredbom čl. 8 ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštenim otkaz što ga je tuženik dao tužitelju, da radni odnos nije prestao, te vraćanje tužitelja na rad.

9. U žalbenom stadiju postupka je sporno je li tužitelj počinio povredu radne obveze prezentiravši tuženiku krivotvorenu svjedodžbu škole u P.

10. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na stajalištu da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, prethodno utvrdivši:

-da je uvidom u odluku od 01. kolovoza 2014. utvrđeno da je tuženik izvanredno otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, s obrazloženjem da je tuženik zatražio provjeru vjerodostojnosti tužiteljeve svjedodžbe o završenom obrazovanju za zanimanje elektromehaničar za elektroenergetska postrojenja-specijalist V stupanj, škole u P., djelovodni broj 189- 16, broj matične knjige 320-P-II od 25. lipnja 1985., te je dana 22. srpnja 2014. tuženik zaprimio dopis ministarstva Federacije B. i H. u kojem je navedeno da je svjedodžba o završenom obrazovanju djelovodni broj 189-16 od 25. lipnja 1985., izdana na ime S. (S.) K., na temelju provjere inspekcije ministarstva nevjerodostojna; tužitelj je prilikom zapošljavanja kod tuženika predao radnu knjižicu s upisanim obrazovanjem V stupnja, elektrotehničar za elektroenergetska postrojenja-specijalist te je na temelju tog dokumenta zasnovan radni odnos; prezentacijom takve dokumentacije kao prave, radnik je lagao, odnosno poslodavca je doveo u zabludu da ima završen V stupanj-specijalist, na osnovi čega je sklopio ugovor o radu za poslove strojara crpnih stanica te time kroz cijelo vrijeme pribavljao protupravnu imovinsku korist na osnovi razlike plaće koju bi primao za radno mjesto za koje se kao uvjet traži srednja škola, u odnosu na plaću radnog mjesta koje je obavljao, zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja u mjeri koja bi nastavak radnog odnosa činila nemogućim, pa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć;

-da je Radničko vijeće na sjednici održanoj 31. srpnja 2014. razmatralo namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu za tužitelja te se namjeravanoj odluci usprotivilo, iz čega proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu, proveo postupak savjetovanja propisan člankom 149 Zakona o radu/09;

-da je uvidom u ovjerenu presliku svjedodžbe škole P. od 25. lipnja 1985. djelovodni broj 189-16, broj matične knjige 320-P-II, utvrđeno da je ista izdana na ime K. S. te da je on položio završni ispit i stekao obrazovanje elektromehaničar za elektroenergetska postrojenja-specijalist, V stupanj-složenije zanimanje- elektrotehnička struka;

-da je uvidom u dopis ministarstva Federacije B. i H. od 18. srpnja 2014. utvrđeno da je inspekcija ministarstva, utvrdila da svjedodžba o završnom ispitu djelovodnog broja 189-16 od 25. lipnja 1985. godine izdana na ime S. (S.) K., rođen 13. rujna 1962. godine u V. G. Republika Hrvatska, nije vjerodostojna;

-da je uvidom u dopis i ovjereni prijevod dopisa Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike S. od 22. rujna 2014. utvrđeno da je Republički prosvjetni inspektor Republičke uprave za inspekcijske poslove, izvršio inspekcijski pregled u JU školi u P. i na temelju predočene dokumentacije od strane ravnatelja i tajnika škole, zapisnički broj 24.120/616-230-46-1/14, utvrdio slijedeće: uvidom u matičnu knjigu svezak broj P-II koja je vođena od 10. rujna 1983. godine do 10. rujna 1985. godine od rednog broja 1 do 499 utvrđeno je da je na rednom broju 320 broj registra 40 upisan K. S. bez općih podataka o polazniku, da na navedenom rednom broju nema podataka o datumu upisa u odgojno obrazovnu organizaciju, nema podataka o školi, razredu i broju svjedodžbe na temelju koje je upisan, nema podataka u koju struku i zanimanje je upisan, kao ni podataka o uspjehu u tijeku obrazovanja i datumu i broju izdavanja svjedodžbe, a redni broj matične knjige je prekrižen; da je uvidom u djelovodni protokol 1982 od 1-1248 1984 pod 1-820,1983 od 1-1127,1985 od 1-580 na osnovnom broju 189 evidentirano: prijem za polaganje završnog ispita V st., ne svjedodžba o završnom ispitu, djelovodni broj 189-16 koje glasi na ime K. S.; da je zbog postojanja osnovane sumnje da je S. K. počinio krivično djelo falsificiranja isprave, predmet proslijeđen Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru javne sigurnosti B. L., Sektor kriminalističke policije, na nadležno postupanje, a predmet je proslijeđen na nadležno postupanje Centru javne sigurnosti P., kriminalističke policije;

-da je iz Naredbe o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva P. broj T22 0 KT 0007173 17 2 od 6.6.2017. razvidno da je obustavljena istraga protiv tužitelja zbog osnova sumnje da je točno neutvrđenog dana pribavio I držao radi upotrebe kao pravu lažnu javnu ispravu svjedočanstvo OOUR škola P. o završenom ispitu od 25.6.1985., djelovidni broj 189-16, broj matične knjige 320-P-II, na ime K. S., dakle pribavio lažnu javnu ispravu I držao radi toga da je upotrijebi kao pravu čime bi počinio krivično djelo falsificiranja isprave;

-da je direktor JU škole u P. je dopisom broj 870/14 od 28. kolovoza 2014. obavijestio Republičku upravu za inspekcijske poslove, Sektor prosvjetne inspekcije, da je na temelju zapisnika broj 24.1207616-230-46-1/14 od 25. lipnja 2014. dodatno utvrđeno da je S. K. na rednom broju 63 podigao svjedodžbu V stupnja dana 14. rujna 1985., što je utvrđeno uvidom u popis izdanih svjedodžbi, te je uz navedeni dopis dostavljena i ovjerena fotokopija registra škole u kojem se navodi da je K. S. upisan dana 10. rujna 1984.;

-da je uvidom u dopis ministarstva od 09. prosinca 2016. utvrđeno da ministarstvo nije provjeravalo vjerodostojnost svjedodžbe V stepena koju je škola u P. izdala S. K. 14. rujna 1985., ali ostaje kod stava da svjedodžba o završnom ispitu djelovodnog broja 189-16 od 25. lipnja 1985. nije vjerodostojna;

-da je tužitelj izjavio da je upisao školu u P., te je 1985. pristupio završnom ispitu u toj školi, koji se sastojao od praktičnog, pismenog i usmenog dijela, te da je položio završni ispitu u školi u P., ali svjedodžbu nije dobio odmah nakon polaganja, već je po nju došao kada je dobio poziv škole, koji iskaz je potkrijepljen iskazima svjedoka Z. G. i I. P., koji su zajedno s tužiteljem pohađali elektrotehničku školu u P. u školskoj godini 1983/1984 i 1984/1985, da su istovremeno pristupili polaganju završnog ispita koji se sastojao od praktičnog, pismenog i usmenog dijela te da je tužitelj položio završni ispit;

-da je uvidom u kopije uplatnica od 16. siječnja 1985. utvrđeno da je tužitelj na račun škole u P. uplatio iznos od 1.000 dinara u svrhu upisa u drugu godinu V stupnja i iznos od 1.000 dinara za polaganje prvog ispita V stupnja-prva godina;

-da je uvidom u dopis škole P. od 30. lipnja 2021. utvrđeno da je navedena škola potvrdila da je svjedodžbu o završnom ispitu Poslovni broj 189-16 broj matične knjige: 320-P-II od 25. lipnja 1985. izdana S. K., rođenom 13. rujna 1962. potpisao tadašnji direktor Radne organizacije Centar za usmjereno obrazovanje i odgoj “E. M.“ OOUR škola P., D. S., te da je u dopisu navedeno da je osoba koja je potpisala svjedodžbu bila ovlaštena za potpisivanje;

-da je radi utvrđenja vjerodostojnosti svjedodžbe škole P. od 25. lipnja 1985. provedeno grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z. Ć. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je sporna svjedodžba o završnom ispitu škole u P. izdana S. K. u P. 25. lipnja 1985. (broj matične knjige: 320-P-II, djelovodni broj: 189- 16) vjerodostojna svjedodžba, tj. nije utvrđen niti jedan element koji bi upućivao na krivotvorenje svjedodžbe;

-da je povodom prigovora tuženika provedeno dopunsko grafološko vještačenje po istom vještaku koji je u dopunskom nalazu i mišljenju naveo da iz dopisa škole P. od 01. veljače 2106. proizlazi da je svjedodžba na ime I. P. vjerodostojan dokument, a koji je vještak kao nesporni materijal koristio u svom nalazu i mišljenju; vještak je naveo da ostaje kod mišljenja da je svjedodžba S. K. o završnom ispitu škole u P. vjerodostojna, s obzirom da je škola P. u svom dopisu potvrdila da je I. P. izdala svjedodžbu o završnom ispitu škole vezano za stjecanje V stupnja stručne spreme za zanimanje elektrotehničar za elektroenergetska postrojenja-specijalist, a koja po svim općim i posebnim elementima (papir i tiskovna forma, rukopis, potpisi, otisci pečata) podudarna sa spornom svjedodžbom o završnom ispitu škole u P. izdanom S. K. 25. lipnja 1985., a vezano za stjecanje V stupnja stručne spreme za zanimanje elektrotehničar za elektroenergetska postrojenja-specijalist; razlike u datumima izdavanja spornih i nespornih svjedodžbi o završenom 1. i 2. razredu škole u P. mogu biti posljedica različitog vremena polaganja nastavnih predmeta i praktične nastave, a ne element krivotvorenja, te da su sve sporne i nesporne svjedodžbe potpisale iste osobe, rukom pisane podatke na svim spornim i nespornim svjedodžbama ispisala je ista osoba, sve sporne i nesporne svjedodžbe ovjerene su istim otiscima pečata i žigova, isti je papir i tiskovna forma kod svih spornih i nespornih svjedodžbi;

-da je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, vještak je u nalazu i mišljenju detaljno obrazložio činjenice na temelju kojih je zaključio da je tužiteljeva svjedodžba vjerodostojna, a osim toga svoj nalaz je dopunski obrazložio u nalazu i mišljenju koji je izradio povodom tuženikovih prigovora;

-da je temeljem nalaza i mišljenja grafološkog vještaka sud zaključio da je tužiteljeva svjedodžba formalno vjerodostojna jer je istu potpisala ista osoba koja je potpisala nespornu svjedodžbu I. P. i na tužiteljevoj svjedodžbi korišteni su isti službeni pečati te je ispisana na istom papiru kao i nesporna svjedodžba I. P.

11. Na temelju tako potpuno I pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u toč. I i II izreke pobijane presude.

12. Tužitelj je dobio otkaz zato što je tuženika doveo u zabludu da ima završen V stupanj stručne spreme, koji je upisan u radnu knjižicu na temelju svjedodžbe, za koju je ministarstvo Federacije B. i H. navelo da nije vjerodostojna.

13. Protivno žalbenim navodima, svjedodžba je javna isprava za koju vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sukladno članku 230 ZPP-a, ali je dopušteno dokazivati da su u toj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

14. Tužitelj je tijekom postupka dokazao da je bio upisan u matičnu knjigu učenika škole P. pod rednim brojem 40, sveska PII, broj matične knjige 320 te da je upisan 10. rujna 1984. godine, što proizlazi iz dopisa Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike S. od 22. rujna 2014. i iz preslike matične knjige škole u P., da je uplatio naknadu za polaganje ispita V stupnja-I godina i naknadu za upis u drugu godinu V stupnja, što proizlazi iz uplatnica od 16. siječnja 1985., da je pohađao školu i pristupio završnom ispitu te ga s uspjehom položio, što proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, da je u školi P. podigao svjedodžbe V stupnja dana 14. rujna 1985., što proizlazi iz dopisa navedene škole od 28. kolovoza 2014., dok tuženik nije oborio presumpciju istinitosti sadržaja tužiteljeve svjedodžbe kao javne isprave, odnosno nije dokazao da je tužiteljeva svjedodžba nevjerodostojna, jer škola koja je izdala svjedodžbu, nije osporila autentičnost navedene svjedodžbe niti je osporila činjenicu da je izdala svjedodžbu, već nasuprot tome škola je potvrdila da je tužitelj u školi preuzeo svjedodžbu 14. rujna 1985., škola je dopisom od 30. lipnja 2021. potvrdila da je tužiteljevu svjedodžbu potpisao direktor S. D., koji je bio ovlašten za potpisivanje svjedodžbe te da je direktor prema formalnoj proceduri bio ovlašten za potpisivanje svjedodžbi.

15. Tuženik, na kojem je teret dokaza u ovom sporu sukladno članku 131 stavak 3 Zakona o radu, nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz jer nije oborio zakonsku presumpciju istinitosti sadržaja tužiteljeve svjedodžbe, što znači da nije dokazao da je tužitelj tuženika doveo u zabludu da ima obrazovanje V stupnja elektromehaničar za elektroenergetska postrojenja, koje obrazovanje je upisano u tužiteljevu radnu knjižicu, te je stoga pravilno sud prvog stupnja zaključio da otkaz nije dopušten, da radni odnos tužitelja nije prestao, te obvezao tuženika da tužitelja vrati na rad (čl. 108 st. 1 i čl. 116 st. 1 Zakona o radu/09).

16. U žalbenom stadiju postupka i dalje je za tuženika sporno da li su se ispunile pretpostavke za otkaz ugovora o radu, time da isti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, time da je sud prvog stupnja izveo sve parnične radnje i raspravio sve sporne činjenice na koje je upozorio ovaj sud u svom ukidnom rješenju posl. broj Gž R-734/17-2 od 24. travnja 2018.

17. I po mišljenju ovoga suda, na što ukazuje I tuženik, korištenje krivotvorene isprave radi dokazivanja stručne spreme predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje, da je do iste došlo, bi na strani poslodavca opravdano došlo do gubitka povjerenja u radnika, pa bi poslodavac opravdano otkazao ugovor o radu, pri čemu bi bila neodlučna činjenica koju navodi u ovom predmetu tužitelj da je 28 godina redovno i uzorno obavljao isti posao, što ne bi mogao bez potrebnih kvalifikacija.

18. Međutim, protivno žalbenim navodima, činjenica je da tužitelj nije prekršio radnu obvezu dostavljanjem tuženiku nevjerodostojne svjedodžbe. Neosnovano tuženik ustraje kod navoda da mu tužitelj nije pokazao spornu svjedodžbu, kada je već u odgovoru na tužbu sam tuženik ustvrdio da mu je tužitelj podastrao lažne podatke I krivotvorene isprave. Tužitelj je na pouzdan I nedvojben način dokazao da je položio završni ispit i da ima obrazovanje V stupnja elektromehaničar za elektroenergetska postrojenja, nije kršio radne obveze kada je tuženiku dostavio podatke o završnom ispitu za zanimanje elektromehaničar za elektroenergetska postojenja-specijalist, 5. stupanj, što mu je i upisano u radnoj knjižici u rubrici: Napredovanje u toku zaposlenja (list 26 spisa), te je dokazao i formalnu vjerodostojnost sporne svjedodžbe. Nasuprot tome, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, iz dopisa Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike S. nije moguće utvrditi razloge zbog kojih je u dopisu navedeno da je tužiteljeva svjedodžba nevjerodostojna, dok uvidom u dopis ministarstva od 09. prosinca 2016. utvrđeno je da ministarstvo i nije provjeravalo vjerodostojnost svjedodžbe V stepena koju je škola u P. izdala S. K. 19. Radi navedenog, a kako žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a, trebalo odlučiti kao u izreci.

20. Odluci parničnom trošku žalitelj određeno niti ne prigovara pa ista nije bila predmetom raspravljanja ovog suda.

21. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP).

22. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.