Poslovni broj: 6 Us I-240/2022-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz T., zastupan po opunomoćeniku M.G., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, bez održavanja glavne rasprave, 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/20-01/186, Urbroj: 513-04-21-2 od 21. prosinca 2021. i Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Trogir, Klasa: UP/I-416-01/20-01/2, Urbroj: 513-07-17-09-20-1 od 10. ožujka 2020. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/20-01/186, Urbroj: 513- 04-21-2 od 21. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Trogir, Klasa: UP/I-416-01/20-01/2, Urbroj: 513-07-17-09-20-1 od 10. ožujka 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu poreza.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog povreda postupovnih odredbi i pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara kako činjenica da je tužitelj protiv rješenja od 20. siječnja 2015. izjavio žalbu ne utječe na izvršnost predmetnog rješenja i nesporno je da je izvršnost predmetnog rješenja nastupila u 2015., te se poziva na odredbu članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.). Nadalje, poziva se na odredbu članka 108. stavka 4. Općeg poreznog zakona te navodi kako je razvidno da je zastara prava u konkretnom slučaju počela teći dana 1. siječnja 2016., jer je rješenje prvostupanjskog tijela kojim je utvrđen porez stranci dostavljeno u 2015., pa je zastara u ovom slučaju nastupila 1. siječnja 2022. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 18. veljače 2020. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu porezne obveze poreza na dohodak za 2009.
8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu porezne obveze poreza na dohodak za 2009., koja je utvrđena poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-23/13-05/2, Urbroj: 513-07-29- 10/2015-01 od 20. siječnja 2015., koje je postalo pravomoćno 5. veljače 2015., a izvršno danom dostave tužitelju drugostupanjskog rješenja kojim se žalba odbacuje dana 8. siječnja 2020.
9. Porezno tijelo je utvrdilo kako je za obvezu poreza na dohodak za 2009. zastara počela teći istekom godine u kojoj je rješenje postalo izvršno, odnosno dana 1. siječnja 2021., slijedom čega nije protekao rok od 6 godina od kada je zastara počela teći, u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
10. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.
11. Imajući u vidu citiranu odredbu Zakona, prema stajalištu Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu poreza obzirom kako je za obvezu poreza na dohodak za 2009. zastara prava na naplatu počela teći istekom godine u kojoj je rješenje postalo izvršno, odnosno 1. siječnja 2021., slijedom čega nije protekao rok od 6 godina od kada je zastara počela teći, u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
12. Prigovor tužitelja kako činjenica da je tužitelj protiv rješenja od 20. siječnja 2015. izjavio žalbu ne utječe na izvršnost predmetnog rješenja i nesporno je da je izvršnost predmetnog rješenja nastupila u 2015., nije osnovan, obzirom kako iz sadržaja rješenja, Klasa: UP/I-410-23/13-05/2, Urbroj: 513-07-29-10/2015-01 od 20. siječnja 2015. jasno i nedvojbeno proizlazi kako žalba odgađa izvršenje u smislu odredbe članka 167. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 148/13. i 141/14.).
13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja iz tužbe otklanjaju kao neosnovani.
14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
15. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 4. listopada 2022.
S U T K I N J A
Nela Mešin, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja M.G., odvjetniku u S., uz
odgovor na tužbu tuženika
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz
podnesak tužitelja od 29. ožujka 2022.
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana
