REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 488/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-822/2020-2 od 29. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-578/17 od 3. lipnja 2020., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-822/2020-2 od 29. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 578/17 od 3. lipnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu presudu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici tužitelju isplatiti 80.160,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude (toč. I. izreke) te je naloženo tuženici tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 26.328,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari i kamatama te u odluci o troškovima postupka za iznos od 19.437,50 kn Ujedno je preinačena djelomično odluka o troškovima postupka i zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 6.890,62 kn je odbijen (toč. I. izreke). Odlučeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove drugostupanjskog postupka (toč. II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2681/2021-2 od 29. rujna 2021. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:
„1. Predstavlja li zahtijevanje viših iznosa neisplaćenih dodataka na plaću tijekom postupka, povećanje tužbenog zahtjeva i time preinaku tužbe u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku?
2. Je li za ocjenu prigovora zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjev pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem povećanog tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu navoda revizije, podredno da ukine nižestupanjske i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava njenu osnovanost i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće zbog pogrešno obračunatog prekovremenog rada.
8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).
9. Nižestupanjski sudovi otklonili su prigovor zastare izrazivši shvaćanje da, iako je za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, u konkretnom slučaju, s obzirom da je u ovoj pravnoj stvari podnesena i stupnjevita tužba iz čl. 186. b. ZPP-a, zbog činjenice da je tuženica kasnila s dostavom dokumentacije te radi ostvarenja načela savjesnosti, zastara nije nastupila.
10. Tuženica naznačenim pitanjima osporava pravilnost primjene odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08-dalje: ZOO).
11. Preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a), pa povećanje zahtjeva za isplatu razlike plaće bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.
12. Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, s obzirom na postupovnu situaciju u spisu, nije bilo mjesta otklanjanju prigovora zastare pozivom na ostvarenje načela savjesnosti, a vezano na zakašnjelu dostavu podataka potrebnih za vještačenje, a na dostavu kojih podataka je tuženica, prema tvrdnji tužitelja bila pozvana na temelju stupnjevite tužbe iz čl. 186.b ZPP-a.
13. Naime, kako proizlazi iz stanja spisa,
- prva prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari broj P-348/09 od 15. ožujka 2011., a kojom presudom je, nakon izvedenog vještačenja na temelju raspoložive dokumentacije, tužbeni zahtjev bio prihvaćen u iznosu od 39.596,86 kn;
- drugostupanjskom presudom broj Gžri - 40/11-2 od 10. svibnja 2012. odbijena je žalba tuženice, kao jedinog žalitelja, i potvrđena je prvostupanjska presuda;
- rješenjem ovog suda broj Rev-1345/12-2 od 19. travnja 2017., povodom revizije tuženice, ukinute su nižestupanjske presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;
- tužitelj je podneskom od 21. listopada 2019. preinačio tužbu te istaknuo zahtjev za isplatu iznosa od 116.615,59 kn;
- prvostupanjskom presudom broj Pr-578/2017 od 3. lipnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-822/2020-2 od 29. ožujka 2021., tužbeni zahtjev prihvaćen je u iznosu od 80.160,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
14. Odredbama Zakona o parničnom postupku (čl. 374. i 399. ZPP-a), kroz načelo dispozicije, propisana je i zabrana reformationis in pejus, dakle, zabrana suđenja na štetu stranke u situaciji kad je samo ona podnijela pravni lijek.
15. Stoga je u situaciji kad je prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 39.596,86 kn, a protiv koje presude tužitelj nije podnio pravni lijek, bez utjecaja je na prekid zastare činjenica da je donošenju prvostupanjske presude eventualno prethodila stupnjevita tužba, a kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud.
16. Slijedom iznesenog, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 241. ZOO-a kada su zaključili da je u konkretnoj situaciji s obzirom na podnošenje stupnjevite tužbe došlo do prekida zastarijevanja i za povišeni tužbeni zahtjev. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili u kojim pojedinačnim mjesečnim iznosima je nastupila zastara, a zbog čega nema mjesta preinaci presude. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
