REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2156/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB: … , iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. Grada S. O.: … , kojeg zastupa punomoćnica dipl. iur. M. V. i 2. Javne ustanove športski objekti S., OIB: … , iz S., koga zastupa punomoćnica R. P., odvjetnica u S., zbog naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlozima 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1868/2021-2 od 16. prosinca 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-140/21-12 od 1. rujna 2021., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuju se prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja, 1. i 2. tuženika.
Obrazloženje
1. Tužitelj, 1. i 2. tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1868/2021-2 od 16. prosinca 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-140/21-12 od 1. rujna 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlozima za dopuštenje revizije postavili pravna pitanja za koja smatraju da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st.
1. ZPP te su za pojedina pitanja naznačili odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao razlog važnosti.
3. Tužitelj je u prvom naznačenom pitanju postavio više potpitanja. U odnosu na prvo i drugo potpitanje treba reći da se radi o pitanjima koja nisu dovoljno jasno određena i kao takva ne predstavljaju pitanje u smislu čl. 385. a ZPP, a niti predlagatelj u odnosu na ista daje razloge važnosti. Trećim potpitanjem predlagatelj preispituje teče li kamata na primljeno bez osnove od dana prijema ili od dana donošenja prvostupanjske presude. Tijek kamata na stečeno bez osnove ovisi o savjesnosti stjecatelja, a što nije utvrđivano u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga niti je u pobijanoj presudi izraženo shvaćanje o (ne)savjesnosti stjecatelja stoga o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. Četvrtim potpitanjem predlagatelj preispituje utvrđuje li se visina stečenog bez osnove u vrijeme stjecanja ili vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Budući da je u pobijanoj presudi visina koristi (ulaganja u nekretninu) stečenog bez osnove utvrđena na dan donošenja prvostupanjske presude što je sukladno shvaćanju ovog suda (Rev-1399/2016 od 9. veljače 2021.) nema nepodudarnosti između shvaćanja u pobijanoj presudi i prakse ovog suda slijedom čega nema ni pretpostavki za intervenciju ovog suda. Stoga prvo naznačeno pitanje s potpitanjima nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na drugo, treće i četvrto naznačeno pitanje predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima.
4. 1. Tuženik je naznačio pet pravnih pitanja. Prvim pitanjem preispituje radi li se naknadi štete ili stjecanju bez osnove te s tim u vezi osporava primjenu zastarnog roka. Međutim u pobijanoj presudi sud je ocijenio da je pravna osnova tužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove i primijenio je zastarni rok iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO) koji se primjenjuje kod stečenog bez osnove. Stoga o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje je li došlo do stečenog bez osnove kad nije utvrđeno da bi korist jedne strane bila ostvarena ulaganjem druge strane u visini troškova tih ulaganja. Međutim predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nije utvrđena korist tuženika koja je ostvarena upravo ulaganjem tužitelja, a osim toga navedeno pitanje ovisi i o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja stoga o tako naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu. Trećim pitanjem predlagatelj preispituje nalaz i mišljenje vještaka navodima da isti mora biti javna isprava, a da je u ovom postupku privatna isprava, a zapravo predlagatelj osporava predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer nije izrađen po nalogu suda. Međutim u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018. izraženo je shvaćanje da se nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku, ne može odreći značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše nije dužan prihvatiti, ali istu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza (tako i u Rev-1276/16 od 5. studenog 2019.) kako su upravo nižestupanjski sudovi i postupili. Stoga treće pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Za četvrto naznačeno pitanje predlagatelj ne naznačuje razloge važnosti, a radi se o činjeničnom pitanju o kojem odluka ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Petim naznačenim pitanjem predlagatelj smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Narodne novine“ broj 91/96) i Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 91/96) prema kojima bi tuženik bio dužan isplatiti bivšem zakupcu naknadu za izvršena ulaganja u prostor, jer da se radi o situaciji u kojoj je bivši zakupac izgubio pravo na naknadu. Međutim ovaj sud je ukinuvši prethodne odluke nižestupanjskih sudova donesene u ovom sporu, istima dao uputu da raniji zakupac ima pravo na naknadu sukladno ZOO, a ne prema posebnom zakonu (po kojoj uputi su sudovi postupili) stoga o odgovoru na naznače pitanje ne ovisi odluka u sporu.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije 2. tuženik je naznačio tri pitanja. Prvim naznačenim pitanjem preispituje radi li se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako je u izreci pobijane presude prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete, a u obrazloženju presude je sud naveo da je pravna osnova tužbe stjecanje bez osnove. Iz obrazloženja pobijane presude nesporno je da se radi o stjecanju bez osnove, jasno je obrazloženo da je tuženik stekao korist ulaganjem tužitelja u predmetnu nekretninu, a tužitelju je nadoknađen iznos koji je uložio u predmetnu nekretninu budući je ugovor o zakupu raskinut prije isteka roka na koji je sklopljen. Znači nije prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete, kako pogrešno pitanjem predlagatelj sugerira, već je prihvaćen zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, koji iznos u konačnici tužitelju nadoknađuje uloženo u nekretninu razmjerno vremenu za koje je ugovor o zakupu ranije prestao. Stoga nema proturječnosti koju ističe predlagatelj i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i o prvom naznačenom pitanju 2. tuženika ne ovisi odluka u sporu. Drugo naznačeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sud u pobijanoj presudi nije ocijenio žalbene navode, da je pogrešno ocijenio dokaze te predlagatelj posebno ističe pogrešnu ocjenu nalaza i mišljenja vještaka. Međutim tako naznačeno pitanje kojim predlagatelj daje svoju ocjenu dokaza polazeći od drugačijih činjeničnih utvrđenja nije pitanje o čijem odgovoru ovisi odluka u ovom sporu. Trećim naznačenim pitanjem predlagatelj ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je utvrđena solidarna odgovornost tuženika ali da sudovi ne navode zakonsku ili ugovornu osnovu na temelju koje određuju solidarnost stranaka. Budući da predlagatelj zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka povrede žalbom nije pobijao prvostupanjsku presudu, prijedlog za dopuštenje revizije ne može se podnijeti zbog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na tu povredu, a kako određuje čl. 385. st. 2. ZPP.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja, 1. te 2. tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije kako je to određeno čl. 385.a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
