REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 428/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o, OIB ... , iz L., kojeg zastupaju punomoćnici I. K. i J. K., odvjetnici u S., protiv tuženika J. G., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica A. Š. A., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-396/2019-2 od 6. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-3159/14 od 14. siječnja 2019., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je 6. svibnja 2014. pod brojem Ovrv-1449/14 donio javni bilježnik iz S. B. J., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 286.243,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. veljače 2014. do isplate te na ime troškova ovršnog postupka iznos od 4.090,54 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 6. svibnja 2014. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 46.962,43 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda te je ujedno odlučeno da se trošak odgovora na žalbu tuženika ne dosuđuje.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pobijajući je cijelosti pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 8. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja te ju je predložio odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je neosnovana.
6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Bez osnove revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točke 8. ZPP koja uvijek postoji ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Ističući ovaj revizijski razlog, revident uopće ne navodi okolnosti koje bi ukazivale na ovu bitnu povredu, a paušalni navodi o počinjenju te povrede ne upućuju automatizmom i na njihovu osnovanost.
8. Jednako tako, neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer su, suprotno revizijskim navodima, razlozi pobijane presude jasni, razumljivi i neproturječni budući da su nižestupanjski sudovi jasno, razumljivo i bez proturječja dali razloge za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. To se odnosi i na sadržaj, kao i pravni domašaj Ugovora o savjetodavnom inženjeringu kojeg su stranke zaključile 1. srpnja 2009. te Specijalne punomoći tuženika koju je dao tužitelju i ovjerio kod javnog bilježnika B. J. u S. broj OV-5061/09 od 1. srpnja 2009., čiji pravni domašaj revident nastoji proširiti izvan razloga koje su za to dali nižestupanjski sudovi. S tim u vezi nije u pravu revident kada ukazuje da sudovi nisu dali razloge za zaključak da tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju iznos kojeg potražuje, kao ni u dijelu razloga zbog kojih su sudovi ocijenili da je isplatom koju je tužitelju izvršilo društvo F. d.o.o. tužitelj namiren "za sve ono što je tijekom tuženikove karijere za tuženika odradio". To stoga što su sudovi detaljno, jasno, razumljivo i bez proturječja dali razloge za takav zaključak, sve to upravo razložnim tumačenjem sadržaja i pravnog domašaja ugovora koji su povezani s transferima tuženika u inozemne rukometne klubove, kao i spomenute punomoći. Drugo je pitanje što je revident nezadovoljan ocjenom u postupku izvedenih dokaza i zaključkom sudova o nepostojanju pravne osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva uz pokušaj nametanja vlastitih zaključaka, ali bez argumentacije koja bi ukazivala na nejasnoću, nerazumljivost i proturječnost razloga koje su dali nižestupanjski sudovi. Te okolnosti, pak, ne čine ovu bitnu povredu, pa u tom smislu revizijski sud ocjenjuje da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni ova bitna povreda.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je tuženik kao rukometaš temeljem Specijalne punomoći od 1. srpnja 2009. koju je ovjerio kod javnog bilježnika B. J. iz S. broj OV-5061/09 ovlastio tužitelja za zastupanje i posredovanje prilikom njegova prelaska iz jednog u drugi rukometni klub, ali kako tužitelj nije bio licencirani menadžer, to je tuženik stupio u kontakt s A. G., direktorom društva F. d.o.o. iz Z., koji je ovlašteni i licencirani menadžer te ga je povezao s M. B., direktorom tužitelja. Potom su tužitelj i društvo F. d.o.o. iz Z. sačinili Ugovor od 10. siječnja 2012. na temelju kojeg je društvo F. d.o.o. prihvatilo nalog tužitelja za preuzimanje i izvršenje svih radnji u svrhu realizacije prelaska tuženika u rukometni klub A. iz M. te se obvezalo tužitelju platiti naknadu od 50% dogovorenih godišnjih provizija.
10. Na temelju gornjih činjenica sudovi su ocijenili da je naknadu za prelazak tuženika u navedeni španjolski rukometni klub tužitelju bilo dužno platiti društvo F. d.o.o. iz Z., a ne tuženik, pri čemu su sudovi posebno naglasili da je za odnos između stranaka jedino odlučan sadržaj Specijalne punomoći od 1. srpnja 2009., a kako tužitelj nije izvršio realizaciju transfera tuženika u rukometni klub A. iz M., već je dao nalog društvu F. d.o.o. da izvrši sve radnje u svrhu realizacije tog transfera, za što je trebao dobiti naknadu od 50% od dogovorene godišnje premije, to je ocijenjeno da tužitelju iz tog pravnog odnosa ne pripada posebna naknada u visini dogovorene vrijednosti zaključenog Ugovora. Sudovi su ocijenili da tužitelj ne može na temelju navedene Specijalne punomoći od tuženika posebno tražiti naknadu u visini od 10% vrijednosti zaključenog Ugovora jer stranke tako nisu ugovorile niti to proizlazi iz sadržaja Specijalne punomoći. Stoga su u opisanim okolnostima sudovi odbili tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).
11. Budući da zaključak nižestupanjskih suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ima utemeljenje u sadržaju pravnog odnosa koji je postojao između stranaka, a iz kojeg, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, nema uporišta za zaključak o obvezi tuženika na plaćanje traženog iznosa tužitelju, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ukinuti predmetni platni nalog i odbili tužbeni zahtjev.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužitelja temeljem odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti i presuditi kao u točki I. izreke.
13. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je stoga ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
