REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kž-574/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Renate Miličević i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene L. K., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj: 125/11. i 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj: K-192/2021-7. od 24. ožujka 2022. podnijela okrivljena L. K., u sjednici vijeća održanoj 04. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene L. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj: K-192/2021-7. od 24. ožujka 2022., na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08; 76/09; 80/11; 91/12; 143/12; 56/13; 145/13; 152/14; 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zlataru broj: K-278/2020-2. od 04. rujna 2020. (točka I.). Istom presudom, (pod toč. II.), okrivljena L. K. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – opisano u članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11. a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Okrivljenoj je, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 142. stavkom 2. točka 6. ZKP/08, okrivljenoj L. K. naložio da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1.000,00 kuna u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela okrivljena L. K. po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP/08. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno, da prvostupanjsku presudu preinači i okrivljenu oslobodi od „krivnje“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljene L. K. nije osnovana.
6. Okrivljena L. K. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i navodi da presuda „uopće nema razloga i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama“ zbog čega se ne da ispitati bez ikakvog daljnjeg obrazlaganja te žalbene osnove. No, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih, koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalba okrivljene L. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
7. Okrivljena L. K. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te smatra da „činjenični supstrat optužnice nije potkrijepljen nikakvim dokazima“ jer ne postoji nikakav zapis o sadržaju razgovora okrivljene s svjedokinjom M. M. No, svjedokinja M. M. decidirano je u svom iskazu navela da joj je u telefonskom razgovoru okrivljena rekla "Sve vas u državnoj službi i vas u Centru treba postrijeljati. Treba najti nekoga da vas postrijelja". Okrivljena navodi u obrani da je moguće da je inkriminirane riječi rekla svjedokinji M. M. Svjedokinja M. M. navodi da su je te izgovorene riječi okrivljene zabrinule, uznemirile te je bila je pod stresom i smatrala je da se to treba prijaviti policiji. I svjedokinja G. V. V. kojoj se, kao ravnateljici Centra za socijalnu skrb u Zaboku, požalila svjedokinja M. M. jer joj je okrivljena rekla da ih treba sve „postreljati“, navodi da je svjedokinja M. bila uznemirena zbog čega su cijeli događaj i prijavile policiji.
7.1. Imajući na umu da je okrivljena bila nezadovoljna postupanjem djelatnika Centra za socijalnu skrb Zabok zbog, po njenoj ocjeni, sporosti u rješavanju zahtjeva J. P., tada inkriminirane riječi koje je u predmetnom telefonskom razgovoru izgovorila okrivljena navodeći da ih sve treba „postreljati“ i da treba „najti nekoga da ih postrelja“ nikako ne mogu predstavljati „neprimjerenu retoriku“ jer su objektivno podobne da uznemire osobu kojoj su upućene, kako je to doživjela svjedokinja M., ali i svaku drugu osobu. Okrivljena je inkriminirane riječi izgovorila s tim ciljem da ustraše oštećenu M. M. jer nakon što joj je svjedokinja M. rekla da su izgovorene inkriminirane riječi prijetnja i da će o tome obavijestiti policiju, okrivljena joj je odgovorila da je to u redu i poklopila slušalicu bez ikakve isprike ili obrazloženja te da nije mislila prijetiti.
8. Stoga, suprotno stavu okrivljene je utvrđeno da je prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te utvrdio da je okrivljena drugome, M. M., ozbiljno prijetila kakvim zlom da bi je ustrašila, a kazneno djelo je počinjeno prema stručnoj radnici Centra za socijalnu skrb M. M., mag. soc. rada, dakle službenoj osobi u vezi s njezinim radom. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenu proglasio krivom zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 nalazeći da su u njenom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela pa žalba okrivljene L. K. niti u tom dijelu nije osnovana.
9. Okrivljena L. K. se ne žali zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 478. ZKP/08, cijenio da se okrivljena žali i na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljene podnesena s ciljem da kazna bude manja.
9.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljene kao olakotno cijenio da se ista bavi humanitarnim radom kao i dosadašnju nekažnjavanost zbog čega ovaj događaj predstavlja incident u njenom dosadašnjem životu dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu da je kazneno djelo počinjeno prije više od dvije godine, obiteljske prilike okrivljene koja je udana i majka troje djece, pa vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i izrečenu uvjetnu osudu sa rokom kušnje od 2 (dvije) godine, na koju je okrivljena osuđena, primjerena te da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljene nije osnovano.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljene nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S obzirom na navedeno trebalo je, primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 04. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.
