Poslovni broj: Usž-3222/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Gordane Marušić- Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice S. V., O., koju zastupa opunomoćenik H. B., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi statusa njegovatelja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-234/2021-15 od 1. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-234/2021- 15 od 1. srpnja 2021.
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/II- 555-05/20-03/55, URBROJ: 524-08/3-21-1 od 4. siječnja 2021.
2. Poništava se rješenje Centra za socijalnu skrb O., KLASA: UP/I-555- 05/18-04/5, URBROJ: 2133-74-01-01-18-7 od 27. studenoga 2018.
3. Tužiteljici S. V. iz O., priznaje se pravo na status njegovatelja za brata D. T.“ III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I izreke, poništeno je rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/II- 555-05/20-03/55, URBROJ: 524-08/3-21-1 od 4. siječnja 2021.Točkom II izreke presude poništeno je rješenje Centra za socijalnu skrb O., KLASA: UP/I-555- 05/18- 04/5, URBROJ: 2133-74-01-01-18-7 od 27. studenoga 2018. U točki III izreke presude tužiteljici S. V. priznaje se, s danom izvršnosti te presude, pravo na status njegovateljice brata D. T. te je naloženo prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu. Točkom IV izreke presude nalaže se tuženiku da tužiteljici S. V. nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. studenoga 2018., kojim je odbijen njezin zahtjev za priznanje prava na status njegovatelja brata D. T.
3. Tuženik žalbom pobija presudu u cijelosti. Poziva se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2020. vezano uz članak 63. stavak 3. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine”, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17. i 130/17. - dalje: Zakon). Navodi da se radi o odredbi koja ima prisilan značaj, koja obvezuje sve pravne subjekte i ne dopušta mogućnost odstupanja, drugačije primjene ili tumačenja. Ističe da bi odstupanje od zauzetog pravnog shvaćanja dovelo do nesagledivih učinaka u drugim sličnim postupcima, a s obzirom na njihovu brojnost. Osim toga, smatra da Zakon ne propisuje mogućnost priznavanja prava na status njegovatelja za osobe koje su u odnosu u kojem je tužiteljica sa svojim bratom osobom s invaliditetom. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev jer je presuda prvostupanjskog suda u suprotnosti s navedenim pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
4. Tužiteljica, iako pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), ovaj Sud je utvrdio da su osnovani razlozi zbog kojih tuženik žalbom pobija presudu, zbog čega je istu poništio i sam riješio stvar, tako što je odbio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, ističući da je osnovanost tužbenog zahtjeva u skladu s dosadašnjom upravnosudskom praksom u istovrsnim predmetima.
8. Naime, u obrazloženju presude sud je, među ostalim, naveo odluke Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na konvencijske implikacije (ne)stabilnosti sudske prakse, odnosno iz kojih proizlazi da se razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu, same po sebi, smatrati suprotnima Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da višegodišnja ustaljena sudska praksa i na njoj utemeljena upravna praksa, idu u prilog tužiteljičinoj argumentaciji. Međutim, ističe da je do zaokreta u navedenoj praksi došlo zauzimanjem pravnog shvaćanja na sjednici Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2020., uz koji nije objavljena analiza na kojoj se temelji otklon od dosadašnje prakse i prema kojem tužiteljica nesporno ne ulazi u krug osoba koje mogu ostvariti predmetno pravo.
9. Na sjednici sudaca Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela ovoga Suda od 23. studenoga 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem se status njegovatelja za osobu s invaliditetom ne može priznati osobi izvan kruga ovlaštenika prava na status njegovatelja iz članka 63. stavka 3. Zakona.
10. Člankom 63. stavkom 3. Zakona propisano je da se pravo na status njegovatelja priznaje bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom iz stavka 1. toga članka. Tužiteljica i njezin brat ne pripadaju u krug osoba obuhvaćenih citiranim stavkom članka 63. Zakona, stoga prema ocjeni ovoga Suda nije bilo osnove da se udovolji njenom zahtjevu. Radi se o odredbi koja ima prisilan značaj (ius cogens), tj. koja obvezuje pravne subjekte da je se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, odnosno neprimjenjivanja ili drugačijeg tumačenja.
11. Imajući na umu navedeno pravno shvaćanje i činjenicu da tužiteljica u ovome postupku traži priznavanje prava na status njegovatelja za svoga brata, ovaj Sud ne može prihvatiti ocjenu prvostupanjskog suda kao pravilnu. Pri tome se napominje da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela obvezno za suce Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (članak 40. stavak 2. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 60/22.).
12. S obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 63. Zakona, nije bilo mogućnosti za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Unatoč tome, navedeno nije zapreka tužiteljici da podnese novi zahtjev na temelju članka 63., uz ispunjavanje uvjeta iz članka 64. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22. i 46/22.), koji je na snazi od 17. veljače 2022., a kojim je znatno proširen krug osoba kojima se može priznati status njegovatelja.
13. Kako je tužbeni zahtjev odbijen, to tužiteljica nema pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
14. Slijedom svega navedenog, trebalo je, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
